03/11/2009.
Početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, pod okriljem i u organizaciji Željezare Sisak, osnovana je likovna kolonija koja je u razdoblju svog djelovanja od gotovo dvadeset godina (1971-1990) okupila oko dvije stotine renomiranih umjetnika (među kojima su bili Ivan Kožarić, Dušan Džamonja, Ratko Petrić, Peruško Bogdanić, Milena Lah i mnogi drugi) te realizirala više od dvije tisuće djela u medijima slikarstva, kiparstva i fotografije. Postojanje jednog takvog umjetničko-tvorničkog simbiotskog odnosa pruža mogućnost da se pronađu paralele između radnika i umjetnika: oboje krajnju instancu svog 'poziva', svoje djelatnosti, nalaze u proizvodnom procesu čija je finalna materijalizacija vidljiva i opipljiva, bilo da se radi o proizvodu željezarske tvornice ili skulpturi nekog od umjetnika Kolonije. Osim što je pružala sirovine umjetnicima, sudionicima Kolonije, Željezara je od njih i otkupljivala radove, te ih darivala radnicima za različita postignuća. Time kao da je dovršen ciklički proces proizvodnje: radnik - sirovina - umjetnik - umjetničko djelo - radnik.Danas je od te plodne suradnje i kompleksnog odnosa radnika i umjetnika preostalo svega tridesetak zapuštenih i oštećenih skulptura na javnim površinama radničkog naselja Željezare, a donekle slična sudbina zadesila je i radnike Željezare čiji se broj smanjio s nekadašnjih preko 14 000 na svega 1 000 zaposlenika danas.Izložba "Fenomen Željezara" dio je višegodišnjeg istraživačkog projekta umjetnika Marijana Crtalića pod nazivom "Nevidljivi Sisak", i predstavlja prezentaciju jednog od segmenata istraživanja - onog koji se tiče dugog, ali nedovoljno 'vidljivog' postojanja Likovne kolonije u Sisku. Putem prikupljenog obilnog arhivskog materijala, kao i dokumentiranjem i prezentiranjem stanja u kojima se Željezara te artefakti Likovne kolonije nalaze danas, umjetnik nastoji ne samo zabilježiti faze 'nekad' i 'sad', već i propitati fenomen unutar šireg dispositiva - statusa radnika danas te institucionalnih i tržišnih dinamika tranzicijskog kapitalizma i njihovih nusproizvoda i posljedica.Marijan Crtalić rođen je 1968. godine u Sisku. Diplomirao je 1992. slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi profesora Vasilija Jordana. Niz je godina aktivno prisutan na hrvatskoj likovnoj sceni. Izlagao je na brojnim samostalnim i skupnim izložbama....................................................Otvorenje izložbe: ČETVRTAK, 05.11.2009. u 19 h..........Izložbu su poduprli: Grad Zagreb - Gradski ured za obrazovanje, kulturu i šport te Upravni odjel za prosvjetu, kulturu i šport Sisačko-moslavačke županije..........Radno vrijeme:Uto- Pet: 12.00 - 19.00 Sub: 11.00 – 13.00 ..........g-mk | galerija miroslav kraljevicsubiceva 29 | 10 000 Zagrebt. +385 1 45 92 696e. info@g-mk.hrurl. www.g-mk.hr
18/10/2009.
1. poglavlje:Možeš li govoriti o tome? Da, mogu.
www.spaport.org www.delve.hr Kustosice: Ivana Bago, Antonia Majača @ Institut za trajanje, mjesto i varijable (DeLVe)
Ko-kustosi/ce izložbe 1. poglavlja projekta: Anselm Franke, Ana Janevski, Vit Havranek & Zbynek Baladran, Erden Kosova, Nina Montmann, Jelena Vesić
Umjetnici/e i projekti: A.C.A.B., The Archive of Self-Management, Ziad Antar, Yael Bartana, Lutz Becker, Yane Calovski, Libia Castro & Ólafur Ólafsson, Chto Delat / What is to be done?, Ronen Eidelman, Esra Ersen, Ivan Grubanov, Nicoline van Harskamp (in coll. with Thijs Gadiot), Danilo Kiš, Aydan Murtezaoğlu, Dragan Nikolić, Florian Schneider, Slaven Tolj, Liu Wei, Sharif Waked, Eyal Weizman, Judi Werthein, Arthur Żmijewski, Želimir Žilnik
Naslov dugoročnog projekta Gdje se sve tek treba dogoditi / Where Everything is Yet to Happen koji se odvija u okviru SpaPort-a 2009/10 - sadrži reference na trajanje, mjesto i varijable očekivanog događaja. Ti nesigurni parametri smješteni su u procjepu između prošlosti koja ne nudi događaj kojemu bismo se, obvezali na vjernost i budućnosti od koje se očekuje upravo to čudo događaja.Iako Bosna i Hercegovina predstavlja okvir i polazište projekta sa svojim neprekidnim stanjem političke "privremenosti", mjesto iščekivanja nipošto nije samo BiH ili regija. Upravo suprotno, namjera je projekta subvertirati pogled na BiH i Balkan kao antitetičku periferiju Europe i ne pristati na njihovu egzotizaciju kao simbola 'prostora konflikta'. Umjesto toga, BiH se uspostavlja kao uporište pogleda, ogledalo koje izokreće perspektivu i odražava urgentnost pitanja budućnosti, zajednice i ko-egzistencije mimo prevladavajućih modela etnopolitike i nacije-države, kako u 'tranzicijskim', tako i u zapadnjačkim, 'naprednim' neoliberalnim demokracijama.
Prvo poglavlje projekta, izložba Možeš li govoriti o tome? Da, mogu., referira se na esej Giorgia Agambena O Potencijalnosti koji započinje parafrazom uvoda u poemu Rekvijem Ane Ahmatove. U njemu pjesnikinja opisuje kako joj je, dok je stajala u redu ispred lenjingradskog zatvora tijekom Staljinovih čistki, čekajući vijesti o svom zarobljenom sinu, pristupila nepoznata žena i upitala je može li opisati što se oko njih događa. Na zahtjev da se artikulira užas koji ih u tome trenutku okružuje, pjesnikinja odgovara: Da,mogu. Kako Agamben naglašava, 'Mogu' ovdje ne znači uvjerenje u posjedovanje određenih sposobnosti koje garantiraju uspješno opisivanje neopisivog, već jedno radikalno prihvaćanje iskustva potencijalnosti, koje je, unatoč nesigurnosti u određenu sposobnost, apsolutno obvezujuće. Prisvajanjem ovoga pitanja kao i eksplicitno potvrdnog odgovora na njega, prvo poglavlje projekta WEIYTH način je otvaranja prostora potencijalnosti, onog u kojem se uspostavlja mogućnost za govor, ali i odbijanje da se govori prije svega postavljanjem temeljnog pitanja: o čemu umjetnost može, a zatim i mora, govoriti u kompleksnim političkim sredinama? Odgovori na to pitanje u kontekstu ove izložbe proizišli su na temelju kustoskog suučesništva uključivanjem skupine ko-kustosa, inicijalna su polazišta projekta dodatno razvijena, naglašena ili dovedena u pitanje i otvorila prostor daljnjem razvoju projekta WEIYTH, koji je i sam u neprekidnom stanju postajanja. Izložba Možeš li govoriti o tome? Da, mogu; predstavlja razradu nekih od tema i momenata koji su nastajali postupno, te koja, kao prvo poglavlje projekta, formira svojevrsni thesaurus otvarajući niz pojmova i tema, poput pitanja suučesništva, kolaboracije, zajedništva u krivnji, politike jezika,
20/09/2009.
Projekt The Culture Lobby je regionalna umjetnička inicijativa čiji je cilj stvoriti otvoreni, 'aktivni arhiv' kulturne memorije Zapadnog Balkana (Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Kosova, Makedonije, Crne Gore i Srbije). U sadašnjem trenutku tranzicije, projekt sakuplja vizualne dokumente (fotografije) i audio zapise kao odgovore na pitanje što građani misle da će se promijeniti ili nestati nakon što njihova zemlja postane dijelom Europske Unije.
Projekt polazi od činjenice da su stanovnici regije itekako svjesni kolateralnih kulturnih promjena koje proces tranzicije može proizvesti, te stoga nudi odgovor na tenzije koje proizlaze iz osjećaja društvene, političke i kulturne dezorijentiranosti 'manje ili više očite' karakteristične za ovo vrijeme. Smatra da društveni problem moraju najprije biti prepoznati kako bi bili riješeni. Namjera je prepoznati pitanja (po mogućnosti zajednička svim zemljama, koje sve za cilj imaju pristupanje Europskoj Uniji) koja mogu doprinijeti razrješenju političkih i etničkih tenzija te ponuditi alternativne načine kanaliziranja tih anomalija (stvarnih i potencijalnih) kroz aktivno sudjelovanje. Uspostavljanjem suradnji među različitim zemljama, umjetničke organizacije na Zapadnom Balkanu surađuju kroz razmjenu lokalnih umjetnika čiji je zadatak sakupiti subjektivna gledišta stanovnika u gradovima, mjestima i selima u zemljama iz kojih sami ne potječu. Prikupljeni odgovori, fotografije i njihovo izlaganje bit će svojevrsni barometar problema, strahova i očekivanja stanovnika Zapadnog Balkana, koji će im omogućiti priliku za sudjelovanjem u stvaranju alternativne kulturne povijesti u vidu umjetničkog rada.
Zabilježeni rezultati bit će producirani i javno predstavljeni kroz Internet arhiv, knjigu, jedinstvenu pokretnu galeriju koja će biti izložena u javnim prostorima glavnih gradova svih sedam zemalja, te GPS kartu koja će se moći skinuti s Interneta i koja će omogućiti fizičko navigiranje umjetničkim radom (a tako i samom regijom). Sveukupno gledano, ovaj rad poslužit će kao temelj za arhiv budućih sjećanja na određene trenutke povijesti regije. Interakcija s istraživanjem (tj. fotografijama i audio-snimkama) omogućit će razumijevanje i transparentnost iskustva u neposrednom susjedstvu te inicirati unutar-regionalni dijalog o kulturnim promjenama i procesu tranzicije viđenih kroz neposrednu prizmu pristupa k EU te o ustaljenim predrasudama u regiji.
Autori projekta the Culture Lobby su kanadski umjetnici Cindy Blažević i Pascal Paquette.
http://www.theculturelobby.com/
07/09/2009.
Crteži na starim geografskim kartama evociraju radove iz serija „Suveniri“ i „Omotnice“, video – animacija crteža kredom na ploči – formalno se nastavlja na rad „The Black Ouija Bord“, a knj iga umjetnika - zapravo knjiga razglednica, koje ponavljaju motiv iscrtanih karata i kombiniraju ga s tekstom - svojevrsna je varijacija na temu ranije izlaganih autorovih bilježnica. Upravo poleđinu razglednica Tadić bira za početak priče; preuzimajući postojeće sintagme i dodajući nove, slaže kolaž asocijacija, motiva i situacija o arhetipskoj temi Otoka, (ne)mjestu književnosti, filozofije i znanosti. Fragmentarni se narativ kroz izložbeni postav nastavlja na prostorno-vremenskoj razini u video instalaciji te na razini poigravanja znakom u kartografskim intervencijama. Semiotičko-simbolička igra s dozom zagonetne atmosfere i potrage za nedokučivom istinom, kao stalna okosnica Tadićeva rada, na djelu je i u \'I Speak True Things\', u složenom, višeznačnom i otvorenom spletu odnosa znaka, priče i prostora. Marko Tadić (r. 1979., Sisak, HR) završio je „Accademia di Belle Arti“ u Firenzi. Izlagao je na više samostalnih i grupnih izložbi, a među recentnima su: izložba s Bekimom Glloguom u Salon ISCP, New York, 2009., izložba finalista Nagrade Radoslav Putar, Galerija Galženica, Velika Gorica, 2008., samostalne izložbe \'Razglednice\', Galerija CKO, Zagreb, 2008., \'Suveniri\', Galerija VN, Zagreb, 2007., \'Linienstrasse113 Project\', Linienstrasse113 Gallery, Berlin, 2007., \'Storyboards\', Galerija Galženica, Velika Gorica, 2007., te grupne izložbe \'Financial District\' Miguela Amada u okviru studijskog i kustoskog programa OPEN STUDIOS, New York, 2009., \'VISITING\', MUU and FAFA Galleries, Helsinki, 2009., T-HT@MSU, HDLU, Zagreb, 2008., Donumenta, Regensburgm, 2008., Glow festival, Los Angeles. Dobitnik je Nagrade Radoslav Putar 2008. godine, nagrade za crtež na Salonu Mladih 2006., te prvih nagrada na Salonu mladih u Sisku 2001. i 2000. g odine. Tijekom 2008. boravio je na rezidencijalnim programima YVAA (Young Visual artists Awards) u New Yorku, Kulturkontakt u Beču i 18tth Street Art Center u Santa Monici te sudjelovao na radionici \'Speak up\' u Malmou 2004. .......................................................................................... Izložbu su omogućili Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Zagreb - Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport, Institut za suvremenu umjetnost, Zagreb ........................................................................................... Samostalna izlozba Marka Tadića u Galeriji Miroslav Kraljević dio je Nagrade Radoslav Putar, koju organizira Institut za suvremenu umjetnost, Zagreb, te slijedi nakon 6-tjednog studijskog/rezidencijalnog boravka umjetnika, tijekom veljače i ožujka 2008. godine, u ISCP/ International Studio & Curatorial Program u New Yorku. Galerija Miroslav Kraljević, koja je u jednoj od svojih programskih linija usmjerena upravo prema produkciji i prezentaciji radova domaćih umjetnika koji kritički reflektiraju kontekst u kojem djeluju ima ulogu organizatora i ko-producenta završne samostalne izložbe pobjednika Nagrade. - - - - - - - - - - Radno vrijeme g-mk: Uto- Pet: 12.00 - 19.00 Sub: 11.00 – 13.00 - - - - - - - - - - - - - - - - - - g-mk | galerija miroslav kraljevic subiceva 29 | 10 000 Zagreb t. +385 1 45 92 696 e. info@g-mk.hr url. www.g-mk.hr
01/09/2009.
Galerija Miroslav Kraljević sa zadovoljsvom predstavlja samostalnu izlozbu Marka Tadića, dobitnika Nagrade Radoslav Putar 2008. Izložba pod nazivom 'I Speak True Things' predstavlja nove umjetnikove radove: seriju crteža, video instalaciju i knjigu umjetnika, koji čine cjelinu, istovremeno ujedinjujući više formalnih pristupa koje je umjetnik koristio u svom ranijem radu. Arhetipski (u)topos mitova i legendi, romana, putopisa i znanstvenih rasprava, Otok je znak za putovanje u nepoznato, nedostižni cilj istraživača i njihovo nesuđeno kopno. Ova priča započinje kao i mnoge druge priče o Otoku, ali se razvija u niz mogućih narativa i fragmenata nekih drugih priča.
Crteži na starim geografskim kartama evociraju radove iz serija „Suveniri“ i „Omotnice“, video – animacija crteža kredom na ploči – formalno se nastavlja na rad „The Black Ouija Bord“, a knj iga umjetnika - zapravo knjiga razglednica, koje ponavljaju motiv iscrtanih karata i kombiniraju ga s tekstom - svojevrsna je varijacija na temu ranije izlaganih autorovih bilježnica. Upravo poleđinu razglednica Tadić bira za početak priče; preuzimajući postojeće sintagme i dodajući nove, slaže kolaž asocijacija, motiva i situacija o arhetipskoj temi Otoka, (ne)mjestu književnosti, filozofije i znanosti. Fragmentarni se narativ kroz izložbeni postav nastavlja na prostorno-vremenskoj razini u video instalaciji te na razini poigravanja znakom u kartografskim intervencijama. Semiotičko-simbolička igra s dozom zagonetne atmosfere i potrage za nedokučivom istinom, kao stalna okosnica Tadićeva rada, na djelu je i u 'I Speak True Things', u složenom, višeznačnom i otvorenom spletu odnosa znaka, priče i prostora.Marko Tadić (r. 1979., Sisak, HR) završio je „Accademia di Belle Arti“ u Firenzi. Izlagao je na više samostalnih i grupnih izložbi, a među recentnima su: izložba s Bekimom Glloguom u Salon ISCP, New York, 2009., izložba finalista Nagrade Radoslav Putar, Galerija Galženica, Velika Gorica, 2008., samostalne izložbe 'Razglednice', Galerija CKO, Zagreb, 2008., 'Suveniri', Galerija VN, Zagreb, 2007., 'Linienstrasse113 Project', Linienstrasse113 Gallery, Berlin, 2007., 'Storyboards', Galerija Galženica, Velika Gorica, 2007., te grupne izložbe 'Financial District' Miguela Amada u okviru studijskog i kustoskog programa OPEN STUDIOS, New York, 2009., 'VISITING', MUU and FAFA Galleries, Helsinki, 2009., T-HT@MSU, HDLU, Zagreb, 2008., Donumenta, Regensburgm, 2008., Glow festival, Los Angeles. Dobitnik je Nagrade Radoslav Putar 2008. godine, nagrade za crtež na Salonu Mladih 2006., te prvih nagrada na Salonu mladih u Sisku 2001. i 2000. g odine. Tijekom 2008. boravio je na rezidencijalnim programima YVAA (Young Visual artists Awards) u New Yorku, Kulturkontakt u Beču i 18tth Street Art Center u Santa Monici te sudjelovao na radionici 'Speak up' u Malmou 2004...........................................................................................Izložbu su omogućili Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Zagreb - Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport, Institut za suvremenu umjetnost, Zagreb...........................................................................................Galerija Miroslav Kraljević, koja je u jednoj od svojih programskih linija usmjerena upravo prema produkciji i prezentaciji radova domaćih umjetnika koji kritički reflektiraju kontekst u kojem djeluju ima ulogu organizatora i ko-producenta završne samostalne izložbe pobjednika Nagrade.- - - - - - - - - -Radno vrijeme g-mk:Uto- Pet: 12.00 - 19.00Sub: 11.00 – 13.00- - - - - - - - - - - - - - - - - -g-mk | galerija miroslav
28/08/2009.
Carlos Motta je rođen u Kolumbiji a živi u New Yorku. U svojoj se praksi služi fotografijom, videom i instalacijom kao medijima za propitivanje političke povijesti. Koristeći se strategijama karakterističnim za dokumentarne žanrove i sociologiju, Carlos Motta postavlja niz pitanja o vladajućim strukturama i utjecajima političkih događaja te nastoji predložiti alternativne načine interpretiranja tih povijesti. Mottini radovi individualno su predstavljani u PS1/MoMA Contemporary Art Center u New Yorku, Institute of Contemporary Art u Philadelphiji, Konsthall C u Stockholmu, Fundación Alzate Avendaño u Bogoti, Smack Mellon u Brooklynu te Art in General u New Yorku, a bili su uključeni i u grupne izložbe kao što su X Biennale de Lyon 2009, The Greenroom u CCS Bard Hessel Museum of Art u Annandale-on-Hudson (New York), Soft Manipulation u Casino Luxemburg te Democracy in America, Creative Time (New York), između ostalih. U zagrebačkoj prezentaciji Motta će predstaviti radove nastale od 2005 do danas.
The Good Life (2005-2008) dvodijelni je video rad (video instalacija i internet arhiv) sastavljen od preko 400 video intervjua s stanovnicimadvanaest gradova Latinske Amerike snimljenih između 2005. i 2008. Razgovori i dijalozi snimljeni u Bogoti, Buenos Airesu, Caracasu, Guatemali, La Pazu, Managui, México Cityju, Panami, Santiagu, San Salvadoru, São Paulu i Tegucigalpi pokrivaju teme poput individualnog doživljavanja vanjske politike, demokracije, predvodništva i upravljanja. Rezultat je širok spektar reakcija i mišljenja, koji variraju ovisno o lokalnoj situaciji i specifičnom obliku vlade u svakoj državi.
The Immigrant Files: Democracy is Not Dead; It Just Smells Funny (2009) postavlja pitanje: što se događa kada se demokracija uzme zdravo za gotovo? Tijekom nekoliko desetljeća "švedski model" posjedovao je reputaciju ideala, no kakvo je stanje demokracije u švedskoj danas? Rad Immigrant Files: Democracy is Not Dead, It Just Smells Funny prilazi ovim i drugim izazovnim pitanjima u dvodijelnom projektu sastavljenom od knjige i video instalacije. Rad se temelji na seriji intervjua s osmero latinoameričkih imigranata s prebivalištem u švedskoj, koji se kroz svoje poslove aktivno suočavaju s diskriminacijama i ksenofobijom na razini etničnosti, rase, religiozih uvjerenja, spola i/ili seksualne orijentacije, prisutnima u suvremenom švedskom društvu. Leningrad Trilogy (2006.) predstavlja tri različita načina na koje se St Petersburg turistički može razgledati - razgledavanje javnih prostora, spomenika sovjetske ere te arhitekture kao markera povijesti. Rad je sastavljen od tri narativna videa, od kojih se svaki fokusira na St Petersburg kao grad sukoba, mjesto suprostavljenih ideologija, literarnih muza i svjedoka političke pobjede i poraza. Soa Cycle, nastao u razdoblju između 2005. i 2007. godine, sastavljen je od skupine instalacija i jednog videa koji kao temu rabe "The School of the Americas" - kontroveznu školu Sjedinjenih Država odgovornu za treniranje latinoameričkih vojnika te njihovu edukaciju na polju vojnih strategija, protunapadačkih tehnika i ratnih taktika još od 1946. godine. Ovaj projekt istražuje procese konstruiranja ideologije moći i dominacije korištenjem retoričke taktike, vojne edukacije i ekonomske ovisnosti razvijenih tijekom i nakon Hladnog rata. Rad koristi video, crteže i tekstove ispisane kredom, audio instalacije, vinilne murale, fotografije i publikacije s novinskim printevima kojima se pokazuje i propituje genealogija uplitanja Ujedinjenih Država u
28/08/2009.
Carlos is a Colombian born, New York based artist working primarily in photography, video and installation that engages political history by employing strategies used in documentary genres and sociology in order to interrogate governmental structures, to observe the repercussions of political events, and to suggest alternative ways in which to interpret those histories. Motta\'s work has been individually presented at PS1/MoMA Contemporary Art Center, New York; Institute of Contemporary Art, Philadelphia; Konsthall C, Stockholm; Fundación Alzate Avendaño, Bogotá; Smack Mellon, Brooklyn; and Art in General, New York and included in group exhibitions such as the X Biennale de Lyon 2009; The Greenroom, CCS Bard Hessel Museum of Art, Annandale-on-Hudson, NY; Soft Manipulation, Casino Luxemburg and Democracy in America, Creative Time, New York, amongst others. The presentation at G-MK will encompass Motta\'s projects since 2005.






