None
rnrnrnrnrn rnrnrnrnrnThe VisitrnPublication was published on the occasion of the solo exhibition of Tina Gverović - Radoslav Putar Award Winner 2006. rn rnrnPublisher: g-mk | galerija miroslav kraljević, 2006. rnText: Ben Cain, Tina Gverovićrn rnrnDesign: Ben Cainrn rn2006.rnsoftcover, 13,3x20,1rn30 pagesrn rnrnrnrnrn rnrnrnrnrn- - - - - - - - - - - - - - - - - - - -rnrnrnrnrnrnrn\'The following collection of accounts, transcriptions, and apporoximations are all connected in one way or another to a particular area of Zagreb. These stories introduce characters and settings that you mind find there.\'rnrnrnrnrnrnrn 
Nakon boravka na rezidencijalno-istraživačkom programu G-MK tijekom ožujka 2007. godine, austrijska umjetnica Almut Rink predstavlja novi projekt proizašao iz njenog istraživanja na Brijunima. Video instalacija ‘Zona kontakta’ predstavlja umjetničino čitanje otoka iz otisaka povijesti s jedne,te percepcije životinja i njihovog odnosa s okolinom s druge strane. U ‘Zoni kontakta’ linija između stvarnosti i fikcije višestruko je narušena korištenjem strategija komentara i mistifikacije preuzetih iz filmskih reprezentacija divljine. Na ovaj način raste mreža višeslojnih referentnih točki, uspostavljajući lov preko ‘tragova’ a politika ovog prirodnog okoliša preispituje se ovoga puta iz perspektive životinja- zašto okoliš na Brijunima izgleda kako izgleda, što on predstavlja, kako ga definiramo?
Nakon boravka na rezidencijalno-istraživačkom programu G-MK tijekom ožujka 2007. godine, austrijska umjetnica Almut Rink predstavlja novi projekt proizašao iz njenog istraživanja na Brijunima. Video instalacija 'Zona kontakta' predstavlja umjetničino čitanje otoka iz otisaka povijesti s jedne,te percepcije životinja i njihovog odnosa s okolinom s druge strane. Životinje koje je Tito sakupljao na otoku dolazile su raznih krajeva svijeta, te su u određenom smislu antropomorfizirane i nestvarne. S druge strane one su autentične kao odraz projekcija modernih strahova, osobito žudnje da se nadiđe civilizacijska, artificijalna strana suvremenog života i iskuse stvarne, primarne senzacije. U 'Zoni kontakta' linija između stvarnosti i fikcije višestruko je narušena korištenjem strategija komentara i mistifikacije preuzetih iz filmskih reprezentacija divljine. Na ovaj način raste mreža višeslojnih referentnih točki, uspostavljajući lov preko tragova. Politika ovog prirodnog okoliša preispituje se ovoga puta iz perspektive životinja- zašto okoliš na Brijunima izgleda kako izgleda, što on predstavlja, kako ga definiramo? Čini se da, s obzirom da životinje sve više nestaju iz naše svakodnevice, odlazimo u safari parkove kako bi se suočili s pogledom na životinje, kao u potrazi za reafirmacijom naših korijena. Ali pogled ostaje bez odgovora, ostaje samo prazan prostor. Almut Rink rođena je 1971., živi i radi u Beču.
is a project dealing with the status quo of the human rights in Europe seen from the perspective of visual art. Starting by the end of 2007, over a period of three years analyses and visions of human rights issues in Europe will be developed and disseminated in the general public with the means of art. The planned activities - exhibitions inside and outside the gallery space, poster campaigns, media projects, film programmes, theoretical discourse etc – are supposed to reach a broad audience and shall make us aware of the following fact: In many respects the observance of human rights is not guaranteed in front of our doors too! Land of Human Rights is a joint project of  rotor association for contemporary art, Graz http://rotor.mur.at, University of J.E. Purkynì, www.fuud.ujep.cz riesa efau | Motorenhalle, Dresden http://www.motorenhalle.de, www.motorenhalle.de, Trafoacute; Gallery, Budapest www.trafo.hu, Galerija Škuc, Ljubljana www.galerija.skuc-drustvo.si ,g - mk | galerija miroslav kraljević, Zagreb, www.g-mk.hr. These six art institutions have jointly developed the 'Land of Human Rights'. The different parts of the program - exhibitions inside and outside the gallery space, poster campaigns, media projects, film programmes, residency programmes, theoretical discourse etc,  are conceived and carried out on the institutions own authority. In terms of content a knowledge transfer takes place regarding questions of arts and human rights as well as an interchange of experts: artists who deal with aspects of the human rights discourse will present their work resp. develop new works  in communication with human rights activists and researchers. http://www.landofhumanrights.eu/index.html
Na ovogodišnjoj je izložbi Documenta 12 u njemačkom Kasselu Sanja Iveković izvela intervenciju u javnom prostoru Mohnfeld ‘Polje makova’. Na zelenoj je površini ispred Fredericianuma, centralne zgrade izložbe, umjetnica uz pomoć stručnjaka posadila polje maka koje se sastojalo od dvije vrste biljaka- crvenog, poljskog maka (Papaver Rhoeas) i opijumskog, ljubičastog maka (Papaver Somniferum). Sastavni dio instalacije činio je i audio zapis 9 revolucionarnih pjesama koje pjevaju zborovi ženskih aktivističkih grupa /lezbijske grupe Le Zbor te grupe RAWA iz Afganistana, a koji se dva puta dnevno reproducirao na velikim zvučnicima na javnom prostoru trga. Fridrichplatz je tako, tijekom trajanja Documente postao crveni trg koji objedinjuje razlicite simbolicke konotacije ali i omiljena lokacija posjetitelja izlozbe i stanovnika grada Kassela. Tijekom trajanja Documente posjetiteljima je takoder, putem Internet stranice manifestacije ponuđeno da svoje fotografije pošalju umjetnici. U svibnju ove godine, mjesec dana prije otvorenja Documente Sanja Iveković sudjelovala je na izložbi Memorial to the Iraq War u londonskom Institute of Contemporary Art. Na toj je izložbi na kojoj su predstavljeni umjetnički koncepti spomenika, a kojoj je fokus bio rat u Iraku, Sanja Iveković načinila prijedlog projekta ‘White Poppy Field Guarded by Women in Black’ (Polje bijelih makova čuvano ®enama u crnom): umjetnica je predložila sadnju bijelih makova na površini minimalnih dimenzija 20 X 10 m na u javnom urbanom prostoru, koji bi ‘čuvale’ članice britanskog ogranka organizacije ‘Women in Black’. Čuvanje bi se odvijalo kontinuirano - 24 sata dnevno tijekom sezone branja opijumskog maka,a tijekom ostatka godine članice iste organizacije čuvanje bi organizirale prema svojim mogućnostima, dok bi se za održavanje samog polja brinula britanska organizacija ‘White Poppy’ (Bijeli mak) koja inzistira na mirovnoj edukaciji i alternativnim načinima rjesavanja sukoba.
Mohnfeld /Poppy Field/ Polje makova, 2007 (intervencija u javnom prostoru, Documenta 12, Kassel) White Poppy Field Guarded by Women in Black/Proposal for the Memorial to the Iraq War/Polje bijelih makova čuvano Ženama u crnom, 2007(prijedlog za spomenik ratu u Iraku,ICA, London) Izložba Polja makova - iz istraživačkog arhiva i dokumentacije projekata u Galeriji Miroslav Kraljević predstavlja dva projekta sagledavajući ih kao komplementarne dijelove umjetničinog istraživanja i bavljenja temom. Na izložbi će tako biti predstavljen kolaž - nacrt projekta White Poppy Field Guarded by Women in Black koji je bio izložen u ICA, novi video Polje makova nastao za vrijeme Documente kao i izbor fotografija javne intervencije u Kasselu. Izložba donosi materijal koji je umjetnica sakupila tijekom procesa istraživanja teme, fotografije koje su posjetitelji slali tijekom trajanja projekta te medijske objave o projektu. Na ovogodišnjoj je izložbi Documenta 12 u njemačkom Kasselu Sanja Iveković izvela intervenciju u javnom prostoru Mohnfeld /Polje makova. Na zelenoj je površini ispred Fredericianuma, centralne zgrade izložbe, umjetnica uz pomoc stručnjaka posadila polje maka koje se sastojalo od dvije vrste biljaka- crvenog, poljskog maka (Papaver Rhoeas) i opijumskog, ljubičastog maka (Papaver Somniferum). Sastavni dio instalacije činio je i audio zapis 9 revolucionarnih pjesama koje pjevaju zborovi zagrebačke aktivističke /lezbijske grupe LeZbor te ženske grupe RAWA iz Afganistana, a koji se dva puta dnevno reproducirao na velikim zvučnicima na javnom prostoru trga. Fridrichplatz je tako, tijekom trajanja Documente postao crveni trg koji objedinjuje različite simboličke konotacije, ali i omiljena lokacija fotografiranja posjetitelja izložbe i prolaznika. Tijekom trajanja Documente posjetiteljima je takoder, putem Internet stranice manifestacije,ponuđeno da svoje fotografije pošalju umjetnici. U svibnju ove godine, mjesec dana prije otvorenja Documente Sanja Iveković sudjelovala je na izložbi Memorial to the Iraq War u londonskom Institute of Contemporary Art. Na toj je izložbi na kojoj su predstavljeni umjetnički koncepti spomenika, a kojoj je fokus bio rat u Iraku, Sanja Iveković načinila prijedlog projekta White Poppy Field Guarded by Women in Black (Polje bijelih makova čuvano Ženama u crnom): umjetnica je predlozila sadnju bijelih makova na površini minimalnih dimenzija 20 X 10 m u javnom urbanom prostoru, koji bi čuvale članice britanskog ogranka organizacije Women in Black. Čuvanje bi se odvijalo kontinuirano - 24 sata dnevno tijekom sezone branja opijumskog maka, tijekom ostatka godine članice iste organizacije čuvanje organizirale prema svojim mogućnostima, dok bi se za održavanje samog polja brinula britanska organizacija White Poppy (Bijeli mak) koja inzistira na mirovnoj edukaciji i alternativnim načinima rješavanja sukoba. U anglosaksonskim je zemljama crveni mak postao simbol sjećanja na vojnike poginule u ratu, dok je u socijalističkim zemljama mak prihvaćen kao simbol političke borbe, otpora i revolucije. Umećući u polje na Fridrichplatzu (koji je u povijesti imao različite uloge pa između ostalog i mjesto vojnih ceremonija) opijumski mak Sanja Iveković ukazuje i na problem uzgoja maka u svrhu proizvodnje droge u Afganistanu. Danas, 6 godina nakon uspostave demokratske vlade od strane SAD-a, Afganistan je zemlja gdje se proizvodi 92 posto svjetskog opijuma i ujedno mjesto na kojem su žene često izravne žrtve ilegalne preprodaje