U okviru razmjene umjetnika s FRAME FUND & HIAP, Helsinki, u Zagrebu će od 1.prosinca do 1. veljače boraviti finska umjetnica Pilvi Takala. Pilvi Takala kao medij koristi narativne forme kao što su video ili knjige umjetnika, temeljene na intervencijama ili akcijama u specifičnom društvenom kontekstu. Suptilnim i pronicljivim intervencijama umjetnica stvara situacije u kojima otkriva, propituje, pa čak i nanovo iznalazi nepisana pravila i doživljene istine. Radovi često koriste vizualni jezik dokumenta ili dokaza, primjerice estetički izraz skrivene kamere, dok se situacije prikazane u radovima lako mogu dogoditi bilo kome od nas. Premda pojedini elementi u radovima sugeriraju da se radi o fikciji, razdvajanje stvarnog i fiktivnog postaje nebitno. Približavajući radove stvarnom životu Takala nastoji učiniti vidljivijima mala čuda, koja se inače doimaju nestvarnima, ali su zapravo moguća. Takala propituje društvena pravila koja slijedimo u raznim situacijama te pronalaženje načina za proširivanje granica naše osjetljivosti prema stvaranju iznimaka u svakodnevnom životu, koje pak omogućuju uočavanje nečega u prostoru koji je prethodno smatran praznim. Pilvi Takala, rođena u Helsinkiju 1981. godine, trenutno živi i radi u Amsterdamu. Diplomirala je na Finnish Academy of Fine Arts 2006. (MFA). Godine 2005. sudjelovala je na 9. biennalu u Istanbulu, dok je proces stvaranja novog rada za biennale uključivao boravak na rezidencijalnom programu u organizaciji Platform Garanti Contemporary Art Centera u Istanbulu. Među drugim projektima ističu se performans za Liefde in de Stad PARADISO/SKOR-a u Amsterdamu 2005. te samostalna izložba 'Wallflower'' u Rael Artel Galler 2006. Godine 2007. organizirane su samostalne izložbe radova Pilvi Takale u Frac des Pays de la Loire u Francuskoj i u FaFa-gallery u Helsinkiju te projekt koji uključuje dvoje umjetnika u Galeria Noua u Bukureštu. Njeni su radovi također prikazani u 'Songs of Freedom and Love' na Platform Garanti u Istanbulu 2006., 'In search of the miraculous' na 5th Triennial of Finnish Art u Kunsthalle u Helsinkiju 2007. te Consequences and Proposals na Biennale of Young Artists u Tallinnu 2007.
Damir Očko na samostalnoj se izložbi 'Kraj svijeta' bavi jednim od najfascinantnijih mitova u povijesti civilizacije - tome da je zemlja ravna ploha. Izložba se otvara u petak, 12. listopada u 19 sati. Mnoge verzije ovog mita postavljale su različite simboličke konstrukcije Zemlje i raja u kojima je Zemlja uvijek predstavljana kao ravna ploha, poput stadiuma ili pak polivalentne geomtrijske konstrukcije kako su vjerovali Egipćani. Iako većina koncepata ima različite pozadine (mnoge su vezane uz bibliju, alkemiju ili matematiku) svi redovito uključuju crnu točku na mapi, smještenu na samom rubu - Kraj svijeta. Novi video Damira Očka prikazuje grupu bića,izgubljenih duša na Kraju svijeta. Oni ne predstavljaju hrabre junake već bića s nejasnim putanjama koja su uvijek izgubljena. Na mjestu na kojem se nalaze, a koje djeluje kao svijet boja u mraku, odlučuju igrati igru u kojoj izmišljaju tim igrača s Kraja svijeta. ---------------------------------- Razgovor s Damirom Očkom: Fillm 'The End of the World' nastao je tijekom tvog boravka na rezidencijalnom programu u Tirani početkom ove godine. Možeš li podrobnije opisati okolnosti koje su te dovele u Tiranu i uvjete u kojima je rad tamo nastao? U vrijeme prije odlaska u Tiranu osjećao sam veliku potrebu da se nastavim umjetnički razvijati. Nisam više bio spreman konstantno se potvrđivati u sredini u kojoj više ne postoje izazovi. Imao sam ideju za projekt koji se mogao razviti u nešto novo samo ako ga realiziram na pravom mjestu. Igrom slučaja novo-oformljen Institut za suvremenu umjetnost u Tirani pokrenuo je rezidencijalni program. Poslao sam im svoj koncept i nakon dva tjedna uslijedio je poziv Edija Muke da posjetim Tiranu i realiziram projekt. Tirana mi je bila zanimljiva iz više razloga. Znao sam da ću proljeće nakon Tirane provesti u Beču i bilo mi je vrlo bitno da kroz sve to iskustvo boravka izvan Zagreba dobijem ideju o kulturnoj vertikali između Beča, Zagreba i Tirane odnosno razlikama u društvima koja se mijenjaju i koja su se promijenila. Na taj način sam pokušavao zapravo definirati svoje mjesto i svoju sredinu koja mi se više nije činila poticajna. S druge strane, o Tirani nisam ništa znao i bilo je zanimljivo vidjeti koliko predrasude odgovaraju ili odstupaju od stvarnosti. Moj je avion sletio u potpuni mrak. Kasnije su mi u automobilu objasnili da je Tirana vrlo iscrpljena redukcijama struje zbog sušne sezone (nakon tri tjedna uslijedilo je znatno poboljšanje jer su se u to vrijeme održavali izbori za lokalnu vlast). Kroz to početno prilagođavanje u načinu života, moj je projekt počeo dobivati na težini i postupno prerastati u pravi izazov. Svi smo prionuli na opsežan posao. Trebalo je organizirati vrlo zahtjevno snimanje s dvadesetak glumaca, pronaći prave lokacije i skupiti dovoljno kartona po kontejnerima za izradu kostima. Mnogo je ljudi volontiralo i pomagalo u realizaciji projektu i u tom me je smislu ta sredina potpuno oduševila pogotovo u usporedbi s kasnijim iskustvom Beča gdje sam o takvoj reakciji mogao samo sanjati. Primjerice, ljudi koje sam tek upoznao vozili su me po Tirani razgledavati mnogobrojne 'kaveze' za mali nogomet,
In the framework of exchange between g-mk and Forum Stadtpark, Crotian artist Lala Raščić is artist in residence at Forum Stadtpark, Graz, Austria.
Izlozba pod nazivom K2 SUR*VIVER dio je visegodisnjeg projekta slovenske umjetnice Tine Smrekar SUR*VIVER, u kojem se, umjesto junaka istoimenog popularnog televizijskog reality show-a, u glavnoj ulozi u pustolovini borbe za opstanak pojavljuju suvremeni umjetnici. Polazeci od propitivanja vlastite pozicije, Tina Smrekar dosada je stvorila arhiv zabiljeski nastalih na temelju intervjua s umjetnicima iz cijeloga svijeta, s naglaskom na pitanja o nacinima na koje umjetnici zaradjuju za zivot i u kojoj mjeri je umjetnost ono cime ostvaruju profit. Iz aspekta profita, umjetnost je za umjetnike cesto tek hobi, buduci da im ne donosi zaradu, te se njome bave u slobodno vrijeme, nakon \'pravog\' posla. Ovakva situacija gotovo je pravilo u lokalnom, kao i sirem regionalnom kontekstu, gdje je suvremena umjetnost jos uvijek na drustvenim marginama, a razvoj relevantnog umjetnickog trzista tek je u zamecima. Upravo stoga ne cudi da se sve cesce i javno govori o problemima produkcije i nedostatka trzista u suvremenoj umjetnosti, a ove teme postaju i fokusom umjetnickih projekata pojedinih umjetika. Izlozbom Galeriji Miroslav Kraljevic Tina Smrekar naglasava upravo aktualnost ove teme, pozivajuci jos nekoliko kolega umjetnika da predstave svoje projekte koji se, na razlicite nacine, bave ovim pitanjima. TANJA LAZETIC predstavlja seriju intervjua s odabranim slovenskim umjetnicima, u kojima se kristalizira niz dilema s kojima se umjetnici u Sloveniji suocavaju, od nacina na koje zaradjuju za zivot, preko odnosa umjetnosti i politike, znacenja uspjeha, problema \'emigracije\' uspjesnihumjetnika u inozemstvo, itd. \'Honorarni poslovi u doba avangarde\', rad njemacke umjetnice SUSAN SCHMIDT, istrazuje, uz dozu humora, strategije balansiranja izmedju umjetnickih i pragmaticnih aspekata postojanja u doba povijesnih avangardi. O umjetnickim radovima umjetnika avangarde mnogo ucimo i znamo dok se o ekonomskoj strani zivota umjetnika gotovo uopce ne pise i ne govori javno. Slovenski umjetnicki tandem Son:DA predstavlja projekt \'statistika br. 1\', akciju u kojoj je Son:DA prikupljala donacije za produkciju radova i honorare umjetnicima koji su sudjelovali na proslom U3 - trijenalu suvremene slovenske umjetnosti, odrzanom krajem 2006. i pocetkom 2007. godine u Modernoj galeriji u Ljubljani. Sama cinjenica da umjetnici, na jednoj od najrelevantnijih izlozbi u vodecoj slovenskoj umjetnickoj instituciji, prikupljaju sredstva za produkciju i honorare, jasan je pokazatelj situacije u suvremenoj umjetnosti u Sloveniji, a prica, dakako, ne zvuci neobicno ni u hrvatskom kontekstu. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -Produkcija: No History – Contemporary Arts Institute, Ljubljana i Galerija Miroslav Kraljevic, Zagreb. Izlozba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture Republike Slovenije. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - Program Galerije Miroslav Kraljevic podupiru: Grad Zagreb – Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport, Ministartsvo kulture RH, INA – Industrija nafte d.d.
Artists exhibition Title Stalking with Stories: The Pioneers of the Immemorable,curated by g-mk curators Antonia Majaca and Ivana Bago, opens on September 19 at http://www.apexart.org Apexart, NYC. The exhibition presents works by Zbynek Baladran, Alejandro Cesarco, Felix Gmelin, Sanja Ivekovic, David Maljkovic, Ahmet Ogut, Anri Sala, Katarina Seda, Artur Zmijewski.
Lala Rascic is based between Edinburgh and Perth during Summer 2007, creating new process-based work as part of the Edinburgh Art Festival. The artist will create artefacts and documentation which will be presented via the ARC Projects web site as an online exhibition, and will evolve over the period of the residency for later exhibition in a gallery setting. The http://www.arcprojects.org/artstream/rascic/ acts as a sketchpad or diary for Lala's residency.
Tanja Lažetić, Susan Schmidt, Tina Smrekar, son:DA K2 SUR*VIVER 12.09. -  05.10. 2007. - - - - - - - - - - - - - - - - - - Mora li umjetnost biti gladna? Vrednovanje, kao jedna od temeljnih preokupacija društva, s kriterijima u rasponu od osobnih do socijalnih, određuje i omogućuje pozicioniranje pojedinca unutar društvenog okruženja u kojemu živi i radi odnosno stvara. Već samo percipiranje riječi kao što su rad i stvaranje predstavlja prvu prepreku na koju nailazimo u načinima na koji se, prema društvenim normama, etiketiraju različita zanimanja odnosno različite vrste kreativnosti. Tekuća vrpca, tvornica, ured, trgovina itd. prostori su u kojima se, prema uobičajenim standardima, ne stvara, nego radi. Rad kao takav zahtjeva novčanu naknadu, budući da je društveno koristan i mora, bez sumnje, biti nagrađen zasluženom plaćom. Tu nema mjesta dilemama. Stvaralac, kojega većinom izjednačavamo s umjetnikom, suočava se pak s malom poteškoćom. Društvo kreativnost uglavnom postavlja u okvire (beskorisnih) djelatnosti, koje ne donose višak vrijednosti, nego su dio privatne sfere opuštanja i užitka. Korisnost kreativnosti temelji se na upitnim parametrima - ona najčešće služi kao zabava, opuštanje, sredstvo protiv stresa, odmak od svakidašnjeg rada. Zbog čega bi onda rad, koji nije povezan s opipljivim prodajnim proizvodom te samim time koketira s beskorisnim stvaranjem, bio plaćen? Umjetnik bi se trebao početi baviti korisnim radom, onim koji je u društvu ocijenjen kao vrijedan novčane nagrade. U Sloveniji je preživljavanje umjetnika najčešće vezano uz potporu od strane državnih institucija, koje vrednuju njihov rad te na temelju toga određuju visinu potpore. Novčani iznosi su u većini primjera bizarni do te mjere da umjetniku ne omogućuju ni pokrivanje osnovnih produkcijskih troškova, a kamoli troškova preživljavanja. Preostaje također i mogućnost prodaje umjetničkih 'proizvoda', istih koje šire društvo uglavnom ne prepoznaje kao poželjne investicije. Međutim, u vremenu kada međunarodno tržište suvremene umjetnosti doživljava procvat na svim razinama, u slovenskom prostoru je ono još uvijek nedovoljno razvijeno. Odgovornost za to moguće je tražiti kako na nivou kulturno-političke klime tako i u prihvaćanju takve novine (za slovenski prostor) od strane stručne javnosti. Dok je struka u kulturnoj sferi vrednovana kao sistem koji bi za svoj rad trebao dobiti odgovarajuću naknadu, umjetniku preostaje čekanje na milost državnih institucija, jer svoje radove ne može prodati na tržištu. Ovakva situacija, na račun koje se često čuju izrazi nezadovoljstva strukovne javnosti, graniči, grubo rečeno, s 'prostitucijom'. Logičan zaključak je sljedeći: umjetnik/stvaralac trebao bi raditi posao koji zaslužuje biti plaćen, a kreativnošću/opuštanjem trebao bi se baviti tijekom svoga slobodnog vremena. Teško je ne pomisliti da su za ovakvo stanje djelomično odgovorni i radnici u kulturi - posrednici između umjetnika i javnosti. Opterećujuća pitanja strategija preživljavanja umjetnika se u zadnje vrijeme sve učestalije javno postavljaju u lokalnom kontekstu suvremene umjetnosti, iako se ne pokazuje pretjeran sluh za razmišljanja samih umjetnika. Oni prije služe kao primjeri prakse o kojoj je riječ nego kao živi subjekti, koji zaista životare unutar svog zvanja, dok su u isto vrijeme govornici ili zagovornici boljih odnosa na platnim listama različitih institucija (bez
REVOLUCIJA NIJE VRTNA ZABAVA (REVOLUTION IS NOT A GARDEN PARTY) 14.06.-06.07.2007. Michael Blum, Nick Crowe, Igor Grubic, Sanja Ivekovic, Gergely Laszlo and Peter Rakosi, Nils Norman, Adrian Paci - kustosi: Maja i Reuben Fowkes - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -Internacionalna izlozba \'Revolucija nije vrtna zabava\' propituje odjeke drustvene i politicke revolucije u suvremenoj umjetnosti, uzimajuci 50. godisnjicu madjarskog ustanka kao polaziste. Izlozba predstavlja nove i recentne radove koji problematiziraju globalni ekonomski i politicki kontekst koji izaziva revolucionarne otpore, kao i presjeke osobnih i umjetnickih nasljeda revolucije. Izlozba je i svojevrsni iskaz zaljenja nad propalim politickim borbama u proslosti i buducnosti, a razmatra i zajednicko iskustvo komunistickeproslosti i postkomunisticke stvarnosti. Takoder, izlozba se bavi iskustvom revolucionarne literature, rodno obiljezenim prizorima aktivizma u suvremenim medijima, te nasljedem ustanka 1956. i njegovim utjecajem na veze izmedju umjetnosti i revolucije. Kao prva velika narodna pobuna protiv sovjetske dominacije i komunistickog sustava u Istocnoj Europi, madjarski ustanak 1956. godine znacajan je prethodnik kasnijih revolucionarnih nastojanja. Istovremeno, odvijala se unutar sirih geo-politickih promjena, poput pokreta za dekolonizaciju, te je imala kulturne, kao i politicke posljedice diljem Europe. U povijesti umjetnosti, unistenje Staljinovog kipa u Budimpesti definitivni je simbol pada soc-realizma. Istina o revoluciji dio je povijesti oko koje se lome koplja, zivuci proces ponovnog pisanja i interpretacije, pri cemu umjetnost ima odlucujucu ulogu. Katalog izlozbe okuplja umjetnicke reakcije na suvremenu revoluciju, predstavljene na izlozbi, te recentna razmisljanja teoreticara i povjesnicara umjetnosti o poveznicama izmedju umjetnosti i revolucije. Ukljucuje ilustracije radova i intervjue s umjetnicima, te nove tekstove Geralda Rauniga, Bende Hofmeyr, Simona Sheikha, Chus Martinez i Maje i Reubena Fowkes, koji problematiziraju pitanja poput odnosa umjetnosti i revolucije, estetike i politike, te ekologije i anarhizma. Katalog sadrzi i tekstove o pojedinim radovima na izlozbi, koji ukazuju na raznolikost iskustava i razumijevanja revolucije u kontekstu suvremene umjetnosti. Izdavac kataloga je MIRIAD Manchester, a distributer Cornerhouse Manchester (www.cornerhouse.org/books). Izlozba \'Revolucija nije vrtna zabava\' bila je prethodno predstavljena u Galeriji Trafó u Budimpesti, (listopad/studeni, 2006.), u Galeriji Holdem u Manchesteru (veljaca, 2007.) te Galeriji Norwich u Velikoj Britaniji(ozujak-travanj, 2007.). rnviše o izložbirn- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -www.translocal.org/revolution  Projekt su podrzali: European Cultural Foundation, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Manchester Metropolitan University i Ministarstvo kulture, Madjarska. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -Program Galerije Miroslav Kraljevic podupiru: Grad Zagreb - Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport, Ministartsvo kulture RH, INA - Industrija nafte d.d.