01/04/2007.
U posljednjih trinaest godina Muzej P.A.R.A.S.I.T.E. organizirao je niz dogadjanja, akcija, izložbi,intervencija, suradnji na rezidencijalnim programima, izložbama i bijenalnih događanja suvremene i intermedijske umjetnosti u Sloveniji i inozemstvu. Usporedo s tim, sustavno se razvijao autorski koncept strategija 'novog parazitizma'. Urednica publikacije 'The Best Is Yet to Come' u izdanju Zavod P.A.R.A.S.I.T.E. je Livia Paldi, a autori/ce tekstova Zdenka Badovinac, Igor Zabel, Misko Suvakovic, Hans -Ulrich Obrist, Livia Paldi i Tadej Pogačar. Tadej Pogačar na zagrebačkoj ce prezentaciji govoriti o novoj knjizi,P.A.R.A.S.I.T.E. Muzeju, ulici, ekonomiji i ljubavi. Tadej Pogačar(1960.)je umjetnik, kustos i umjetnički direktor Centra i galerije P74 u Ljubljani. Od 1994. do 1999. bio je urednik revije M'ARS, casopisa za suvremenu vizualnu umjetnost. Osnivač je i direktor P.A.R.A.S.I.T.E. Muzeja suvremene umjetnosti, virtualne, kritičke strukture, osnivane 1993. godine. Njegovi aktualni projekti su vezani za kolaborativne i participativne prakse, te urbane manjine u javnom urbanom prostoru.Izlagao je na nekim od najznačajnijih izložbi suvremene umjetnosti, npr. na 27. Sao Paulo Bienalu, 2. Praškom Bienalu, 3. Tirana Bienalu, 49. Venecijanskom bienalu, u ZKM Karlsruhe, Museo de Arte Carillo Gil, Mexico City; Central house of Artist, Moskva; u Stedelijk Museum, Amsterdam; u B2, u Lepzigu; Modernoj galeriji, Ljubljana, Jyvaeskylae Art Museum, Finska. Ove godine izlaze na San Francisco Art Institute te na 10. Istanbulskom Bijenalu.www.parasite-pogacar.siwww.zavod-parasite.si
07/03/2007.
U svojim tehnički jednostavnim, ali provokativnim radovima, Ögüt dotiče neka od najaktualnijih i globalno relevantnih pitanja, poput međuentičkih sukoba, terorizma, svakodnevne medijske i političke stvarnosti, pri čemu se gotovo uvijek služi humorom te izbjegava propovijedanje i plasiranje “ispravnih” stavova ili odgovora. Upravo ta kombinacija humora i svjesne nedorečenosti stvara nelagodu iz koje proizlazi provokativan karakter Ögütovih vizualno atraktivnih i duhovitih radova koji se nerijetko poigravaju općim simbolima moći kao što je slučaj u, primjerice, njegovoj novoj jednominutnoj animaciji “Light Armoured” (2006.), koja je pri javnom predstavljanju u Turskoj izazvala čak policijsku intervenciju, budući da je rad protumačen kao podrška terorizmu, ako ne i konkretna teroristička prijetnja. U ovoj vrlo kratkoj i jednostavnoj animaciji, koja se ponavlja u loop-u, Ögüt transformira sliku Land Rovera u vojno vozilo, opskrbljujući ga “bojnom opremom”, da bi ono zatim postalo “žrtvom” nevidljivog napadača, koji gađa vozilo kamenčićima. Ovaj “napad”, koji se ponavlja u beskrajnom loop-u, ima, međutim, humorističan i apsurdan učinak, budući da ni na koji način ne ugrožava sigurnost oklopnog vozila koje ovdje predstavlja jasan simbol (svjetske) moći, upućujući na beznadnost svih pokušaja otpora. I u drugim radovima nerijetko su prisutne transformacije vozila, koje Ogüt koristi kako bi dekonstruirao naivne i normativne načine na koje moć kontrolira živote građana. Tako primjerice u slide projekciji “Somebody Else’s Car” Ögüt (bez dozvole vlasnika) prerušava automobil najprije u istanbulski taksi, a kasnije u policijsko vozilo, dok u video radu “Death Kit Train” vidimo tipičan automobil koji se usporeno kreće kroz kadar s desna na lijevo, da bi se nakon nekoliko sekundi otkrilo da automobil gura apsurdno velika grupa ljudi ukazujući na svakodonevnu besmislenost manualnog rada i na mnoštvo onih koji u tome ostaju 'nezaposleni'. Kustosice: Antonia Majača i Jasna Jakšić - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - Ahmet Ögüt rođen je Rođen u Diyarbakiru u Turskoj 1981. godine. Studirao je slikarstvo na Sveučilištu Hacettepe a magistrirao na sveučilištu Yildiz Teknik University, Art and Design Faculty, Istanbul. Jedan je od urednika časopisa za suvremenu umjetnost “muhtelif”. Trenutno živi u Amsterdamu, gdje je sudionik dvogodišnjeg rezidencijalnog programa na prestižnoj Rijksakademie u Amsterdamu. Izlagao je na brojnim izložbama, među kojima su neka od najpoznatijih svjetskih manifestacija i institucija suvremene umjetnosti: 9. Bijenale u Istanbulu, VILLA MANIN – Centar za suvremenu umjetnost, Udine; European Patent Office, Munich; Luxe Gallery, New York; Kunsthalle Exnergasse, Wien; Platform Garanti Contemporary Art Center, Istanbul; Rooseum Center for Contemporary Art, Malmö; Ikon Gallery, Birmingham; Moderna galerija, Ljubljana; Muzej savremene umjetnosti, Beograd; Tennis Palace Art Museum, Helsinki; Sparwasser HQ, Berlin and Proje4L Istanbul Contemporary Art Museum. Tekstovi o njegovim radovima objavljeni su u brojnim knjigama i časopisima: Mika Hannula: “The Politics of Small Gestures: Chances and Challenges for Contemporary Art”, Vasif Kortun-Erden Kosova: “Szene Turkei Abseints, aber Tor!”, Art in America, Monthy Photo, Tema Celeste, Spike Art Quarterly, Metropolis M, Bidoun itd. http://ahmetogut.blogspot.com/
23/02/2007.
To what extent does class play a role in the production and dissemination of contemporary art?
Platform Garanti Contemporary Art Center, Istanbul
23 January 2007 - 3 March 2007
Annika Eriksson Chris Evans Dirk Fleischmann Liam Gillick Marion Von Osten Natascha Sadr Haghighian San Keller To what extent does class play a role in the production and dissemination of contemporary art? Lapdogs of the Bourgeoisie is an exhibition and research project touring internationally from 2006 to 2008, which aims to investigate how socioeconomic background still defines ones career, and to what extent career choice and development reflects or consolidates the initial social hierarchies in question. In light of recent changes in working conditions within and without the art world, a fundamental query here is whether traditional analytical tools that discuss the role of class and social hierarchy are still of use today.
Initiated at Gasworks, London, last October, this series of exhibitions is the starting point for a two-year collaboration. Over 2007, the project is to move to Stockholm and Cairo, then back to London, during which a continuing, methodical collaboration between practitioners of various fields will be developed. Most of the artworks on display were shown in an initial form at Gasworks, October 2006, and will be developed over the coming presentations. Additional artists in the London exhibition included Sylvie Fleury, Hassan Khan, and Erkan. The project as a whole will be documented in an extensive publication due to be released in 2008. Lapdogs of the Bourgeoisie launched in July with a special broadcast by Dirk Fleischmann as part of Radio Gallery on Resonance FM. Radio Gallery was curated by Anna Colin. The exhibition was at Gasworks between November 10, 2006 -January 14, 2007. Following Istanbul, it will move to venues in Stockholm and Cairo. Tirdad Zolghadr is a curator, critic and film-maker based in Zurich. Recent curatorial projects include Ethnic Marketing, at the Kunsthalle Geneva, and the 7th International Sharjah Biennial. He is further active as a member of the Shahrzad Art & Design Collective, and is a contributing editor of Bidoun magazine. Nav Haq is curator at Gasworks. He is presently a guest editor at Book Works, and has also recently been appointed curator of the 3rd Contour Biennial for Video Art, Belgium. He has also contributed to magazines such as Art Review, Bidoun and Yishu: Journal of Contemporary Chinese Art.
http://platformgaranti.blogspot.com
13/02/2007.
Komunikacija s publikom najveći je problem suvremene umjetničke produkcije. Prema istom načelu specijalizacije po kojem se ravnaju ostale discipline ljudske djelatnosti i ona se zatvorila u sebe, postala nerazumljiva, a time i nezanimljiva svima koji u nju nisu uključeni. Ne ulazeći u daljnju teorijsku razradu uzroka i posljedica ovog fenomena, jer to nije cilj nego polazište ovog teksta, istaknut ću samo činjenicu da se kao voditelj galerije s njim svakodnevno susrećem. Po istom je uvidu očito da se mlađa generacija umjetnika nezadovoljna ovakvim stanjem stvari odlučila promijeniti predmet svoga djelovanja, nastojeći pri tom sačuvati onu bitnu posredničku ulogu svoje profesije. Njih više ne zanima posredovanje slike svijeta pomoću nekog medija, već se okreću njenom posredovanju unutar živog društvenog tkiva. Zbog svog se širokog zamaha takva varijanta angažirane umjetnosti ne može svesti pod impulzivnost umjetničkog aktivizma. Multimedijalni projekt 'Zatvorena zbilja - Embrio' čiji su jednakovrijedni potpisnici Andreja Kulunčić (multimedijalna umjetnica i konceptor), Trudy Lane (online dizajner), Gabrijela Radek (sociolog), Matija Puzar (programer) i Ivo Martinović (producent), prihvatio se ove metode na iznenađujuće sveobuhvatan način. Animaciju publike autori su riješili provociranjem jedne od neuralgičnih tema današnjice - primjene genskog inženjerstva na ljudsku rasu. Tema je zadnjeg desetljeća uzvitlala brojne rasprave koje su se odvijale unutar zatvorenih sfera znanosti i politike, a tek je posredovanjem masovnih medija postala jedna od brojnih paranoja koje obilježavaju suvremeni zivot. Autori su precizno razrađenim razvojem projekta uspjeli temu otvoriti potencijalno širokoj publici, omogućiti joj medij i prostor u kojem može izraziti svoje mišljenje. Okosnica projekta, istoimeni online rad, startao je prezentacijom u Galeriji Miroslav Kraljević listopada 1999. godine. Koristeći se bitnim smjernicama nove umjetnosti, interakcijom i globalnom komunikacijom, rad je omogućavao sudionicima kreiranje virtualnog djeteta uz uvođenje genetskih zahvata. Specijalan program koji je podatke obrađivao i uspoređivao sa stvarnom populacijom, bio je osnova mjesečnih panel diskusija stručnog tima i njihovog online izvješća. Demokratski pandan stručnjacima predstavljala je mailing lista na koju su se mogli upisati svi zainteresirani, te potom dobijati i međusobno komentirati sve podatke. Istovremeno s online događanjima, autori su tijekom unaprijed određenog šestomjesečnog interaktivnog postojanja rada, organizirali 6 javnih diskusija širom Hrvatske uz uvodnu riječ znanstvenika čiji se rad s bilo kojeg aspekta dotiče genskog inženjerstva. Ova praksa doživjela je svoju kulminaciju ciklusom od 4 sučeljenja tijekom dvotjedne i kako sada izgleda, završne prezentacije projekta u Galeriji Kraljević. Na uvid je kao podloga događanjima, ponuđena bogata video, foto i pisana dokumentacija uz finalnu mogućnost korištenja njegove interaktivne online funkcije. Najznačajnije je sto su se u prostoru posvećenom umjetnosti u žaru diskusije susretali filozofi, teolozi, liječnici, biolozi, kemičari, nutricionisti, zeleni aktivisti, povjesničari umjetnosti, sociolozi, bioetičari, umjetnici, genetičari i namjernici. Na trenutak je nadvladana specijalistička rascjepkanost povijesnog trenutka, a umjetničko poslanje na novi se način potvrdilo kao kreativni čin s potencijom objedinjenja svih naizgled disparatnih segmenata društva.
Za postizanje ovog cilja ekipa Embrija objedinila je više umjetničkih disciplina. Interaktivna online umjetnost nadopunjavala se elementima work in progress-a, mail art-a, umjetnički koncipiranog projekta, site-specific i konceptualne umjetnosti, videa, društveno angažirane umjetnosti... Lista nije iscrpljena. Cjelokupan tim naročito je
05/02/2007.
Forum Stadtpark, Graz, Austrija
Kustosice: Što, kako i za koga/ WHW
Umjetnici: Ben Cain, Jeremiah Day, Ivan Grubanov, Tina Gverović, Vlatka Horvat,Runo Lagomarsino, David Maljković, Nasan Tur
Izložba Ground Lost nudi složen prikaz psiho-socijalnih odgovora na promišljanje akutne krize kolektivne memorije i imaginacije. Izvlačenjem rijetkih kombinacija iz postojećeg špila karata subjektivna imaginacija i pokušaji otpora upisani u prostorne i vremenske diskontinuitete nastoje uspostaviti vitalna razlikovanja koja se svakodnevno brišu ili mijenjaju. U situaciji u kojoj se čini da su prekinute uzročne veze između prošlosti i sadašnjosti, a putokazi koji su uvjetovali razumijevanje naših političkih subjektivnosti pogrešno su usmjereni i promašuju očekivanja, izgubljene i prazne geste postaju točka pregovora o novim mogućnostima.







