Galerija Miroslav Kraljević sa zadovoljsvom predstavlja samostalnu izlozbu Marka Tadića, dobitnika Nagrade Radoslav Putar 2008. Izložba pod nazivom 'I Speak True Things' predstavlja nove umjetnikove radove: seriju crteža, video instalaciju i knjigu umjetnika, koji čine cjelinu, istovremeno ujedinjujući više formalnih pristupa koje je umjetnik koristio u svom ranijem radu. Arhetipski (u)topos mitova i legendi, romana, putopisa i znanstvenih rasprava, Otok je znak za putovanje u nepoznato, nedostižni cilj istraživača i njihovo nesuđeno kopno. Ova priča započinje kao i mnoge druge priče o Otoku, ali se razvija u niz mogućih narativa i fragmenata nekih drugih priča. Crteži na starim geografskim kartama evociraju radove iz serija „Suveniri“ i „Omotnice“, video – animacija crteža kredom na ploči – formalno se nastavlja na rad „The Black Ouija Bord“, a knj iga umjetnika - zapravo knjiga razglednica, koje ponavljaju motiv iscrtanih karata i kombiniraju ga s tekstom - svojevrsna je varijacija na temu ranije izlaganih autorovih bilježnica. Upravo poleđinu razglednica Tadić bira za početak priče; preuzimajući postojeće sintagme i dodajući nove, slaže kolaž asocijacija, motiva i situacija o arhetipskoj temi Otoka, (ne)mjestu književnosti, filozofije i znanosti. Fragmentarni se narativ kroz izložbeni postav nastavlja na prostorno-vremenskoj razini u video instalaciji te na razini poigravanja znakom u
Carlos Motta je rođen u Kolumbiji a živi u New Yorku. U svojoj se praksi služi fotografijom, videom i instalacijom kao medijima za propitivanje političke povijesti. Koristeći se strategijama karakterističnim za dokumentarne žanrove i sociologiju, Carlos Motta postavlja niz pitanja o vladajućim strukturama i utjecajima političkih događaja te nastoji predložiti alternativne načine interpretiranja tih povijesti. Mottini radovi individualno su predstavljani u PS1/MoMA Contemporary Art Center u New Yorku, Institute of Contemporary Art u Philadelphiji, Konsthall C u Stockholmu, Fundación Alzate Avendaño u Bogoti, Smack Mellon u Brooklynu te Art in General u New Yorku, a bili su uključeni i u grupne izložbe kao što su X Biennale de Lyon 2009, The Greenroom u CCS Bard Hessel Museum of Art u Annandale-on-Hudson (New York), Soft Manipulation u Casino Luxemburg te Democracy in America, Creative Time (New York), između ostalih. U zagrebačkoj prezentaciji Motta će predstaviti radove nastale od 2005 do danas. The Good Life (2005-2008) dvodijelni je video rad (video instalacija i internet arhiv) sastavljen od preko 400 video intervjua s stanovnicimadvanaest gradova Latinske Amerike snimljenih između 2005. i 2008. Razgovori i dijalozi snimljeni u Bogoti, Buenos Airesu, Caracasu, Guatemali, La Pazu, Managui, México Cityju, Panami, Santiagu, San Salvadoru, São Paulu
Carlos is a Colombian born, New York based artist working primarily in photography, video and installation that engages political history by employing strategies used in documentary genres and sociology in order to interrogate governmental structures, to observe the repercussions of political events, and to suggest alternative ways in which to interpret those histories. Motta\'s work has been individually presented at PS1/MoMA Contemporary Art Center, New York; Institute of Contemporary Art, Philadelphia; Konsthall C, Stockholm; Fundación Alzate Avendaño, Bogotá; Smack Mellon, Brooklyn; and Art in General, New York and included in group exhibitions such as the X Biennale de Lyon 2009; The Greenroom, CCS Bard Hessel Museum of Art, Annandale-on-Hudson, NY; Soft Manipulation, Casino Luxemburg and Democracy in America, Creative Time, New York, amongst others. The presentation at G-MK will encompass Motta\'s  projects since 2005.
rnrnrnrnrnrnRAZGOVOR DANA LUNGUA S MATEIOM BEJENARUOM (...)Dan Lungu (DL): Koja karakteristična obilježja tvojoj društvenoj praksi daju umjetničku dimenziju? što je čini različitom od prakse sociologa ili one «drušvenog aktivista»?Matei Bejenaru (MB): Prije svega takav umjetnički projekt razlikuje se od sociološkog istraživanja s obzirom na svoju svrhu koja nije konkretna, izmjerljiva. Treba je «čitati» u metaforičkom ključu. Također, kao što Bourriaud kaže u Relacijskoj estetici, velik udio suvremenih umjetničkih projekata tijekom ove posljednje dvije dekade uključuje socijalne interakcije, stvara nove modele društvenosti ili primjenjuje umjetničke objekte i situacije koje proizvode društvenost. Ovi novi oblici društvenosti su kreativni i originalni te nadilaze uobičajene modele konvencija na kakve smo navikli. DL: To znači da umjetnici potiču nove načine doživljavanja međuljudskih odnosa…MB: Da, istina je. Ti nas projekti potiču da nadilazimo «društvenu rutinu» i da kroz umjetnost, makar i nakratko, skinemo «tijesnu društvenu odjeću» koju virtualno čitavo vrijeme nosimo. U usporedbi sa zapadnjačkim društvima, u kojima je stupanj društvene slobode znatno određen, u našem postkomunističkom društvu još uvijek postoje sve vrste stupnjeva slobode koje dopuštaju da se bude «društveni odmetnik». DL: Je li ovaj tip umjetničkih projekata za tebe način da eskperimentiraš sa izvjesnom društvenom beznačajnošću, stanjem skladnosti i kreativnosti kao posljedicom «stavljanja u zagrade» društvenih ograničenja?
The conference is part of the wider ''Monument to Transformation'' project curated by Vit Havranek and Zbynek Baladran. It is being held within the framework of the most extensive exhibition organized to date at the Prague City Gallery, on the occasion of the publication of the Czech version of the Transformation Atlas. Speakers: Anna Paula Cohen, Claire Bishop, Eileen Legaspi Ramirez, Joanna Erbel, Victor Misiano, Karl Holmquist, and Georg Schoellhammer.Guests: Alina Serban, Antonia Majaca, Beatriz Herraez, Chuz Martinez, Jessica Morgan, Sabine Maria Schmidt, Natasa Petresin-Bachelez. Academy of Arts, Achitecture and Design in Prague, Jana Palacha 80, Prague 1, Czech Republic; 12 July 2009. Exhibition and conference organized by transit and the Prague City Gallery General partner: ERSTE Stiftung www.monumenttotransformation.org The main theme of the conference is that the experiences of countries which have undergone transformation processes (Eastern Europe, Greece, Portugal, Indonesia, South Korea and certain Latin American countries, such as Uruguay, Chile and Argentina) are comparable from a new geographic perspective. The comparison will be carried out by a group of authors and panel participants based on both analyses and subjective interpretations of the entries in the Transformation Atlas. The conference will also include contributions showcasing the plurality of methodological
rnrnrnrnrn rnDemonstrirajući limite genetičkog determinizma, projekt humanog genoma zavšio je kao ironična afirmacija naše individualnosti upravo svojom nemogućnosti da objasni humanitet jednostavno kao tekst. Taj je projekt primorao molekularnu biologiju da se usredotoči na načine na koje naši geni ostvaruju interakciju sa stvarnim svjetom. Naša priroda, čini se, podložna je beskrajnoj promjeni od strane same naše prirode. Iako su geni odgovorni za najveći dio anatomije mozga, naši plastični neuroni  dizajnirani su kako bi se prilagođavali našim iskustvima. Najbolja metafora našeg DNA je književnost. Kao sva djela klasične književnosti, naš genom nije određen izvjesnošću svoga značenja, već svojom lingvističkom nestabilnostui, svojim svojstvom da potakne mnoštvo interpretacija.rn rnJonah Lehrerrn rn…………….rn rn rnJavier Tellez i Judi Werthein rnMigracijska zoologija (ulomak)rn rn rnPovodeći se za šestero novopridošlica iz Ohija, 46 pingvina u zoološkom vrtu u San Franciscu napustilo je svoje jame i otputilo se u veliku seobu – premda njihov bazen baš i nije obala Južne Amerike i unatoč tome što zapravo nemaju kamo ići.rn«Potpuno smo izgubili kontrolu», kaže Jane Tollini, njihova čuvarica. «Ovdje vlada kaos. Već 18 godina obavljam ovaj posao, i sad su me ove ptice slomile.»rnPlivaju još od Badnjaka, kružeći bazenom kao smokinzi u perilici rublja. Nitko ne zna zašto su počeli, niti kada će prestati. Sve