Izložba Be A Happy Worker: Work-to-Rule! polazi od različitih perspektiva na koncept rada i 'usporavanja' rada, dotičući se pitanja kvalitete rada i života u nekadašnjim i novim uvjetima, pitanja globalne podjele rada te kreativnih refleksija o industrijskom i postindustrijskom radu. S druge strane, izložba se dotiče nostalgije za vremenom vjere u industrijsku modernizaciju, kasnije sudbine koja je zadesila radnike i radnice nakon transformacija i propadanja tvornica u regiji. Wikipedia objašnjava pojam Work-To-Rule kao industrijsku akciju u kojoj radnici ne rade više od minimuma propisanog zakonom radnog mjesta te, iako i dalje slijedeći sigurnosne i druge pravilnike, kao oblik protesta usporavaju proizvodnju. Taj postupak, u lokalnom kontekstu poznat pod nazivom 'bijeli štrajk', remeti uobičajeni tijek radnog procesa njegovim znatnim usporavanjem, dok elementarno poštivanje pravilnika omogućuje mimoilaženje izravnih disciplinskih mjera. Pored toga što aludira na potrebu preispitivanja mogućnosti općeg smanjenja ili proizvodnje bilo kakvog 'viška rada', naslov izložbe poigrava se i s mogućim krivim čitanjem ovog pojma danas, u matrici neoliberalnog kapitalizma. U tom bi se smislu termin mogao interpretirati kao 'Work-to-Dominante' ili 'Work-to-Succeed', te referirati na modele subjektivnosti i fleksibilnosti karakteristične za kasni kapitalizam. Drugim riječima, 'Work-To-Rule' ovdje s jedne strane simbolizira minimalan angažman, obavljanje minimalnih radnji koje zahtjeva određeno radno
Pozivamo Vas na otvorenje izložbe Baranjske umjetničke kolonije u utorak, 13.05.2008. u 19 sati u Galeriji Miroslav Kraljević. Izložba obuhvaća nove radove umjetnica i umjetnika koji su nastali tijekom njihova boravka na koloniji i kojima je svima zajednički kontekst mjesta nastanka. Bit će predstavljeni radovi Tomislava Brajnovića, Vladimira Freliha, Ivana Ladislava Galete, Zlatka Kopljara, Jelene Kovačević, Ines Krasić, Andreje Kulunčić, Ines Matijević, Kate Mijatović, Zorana Pavelića i Svena Stilinovića. Galerija Miroslav Kraljević i ove godine zagrebačkoj publici predstavlja djelovanje Baranjske umjetničke kolonije, projekta koji su inicirali umjetnica Kata Mijatović i umjetnik Zoran Pavelić, a koji je 2007. godine obilježio svoje četvrto izdanje. Baranjska umjetnička kolonija organizirana je od 23. do 26. kolovoza 2007. godine u kompleksu dvorca Tikveš u Kopačkom ritu. Izložba obuhvaća nove radove umjetnica i umjetnika koji su nastali tijekom njihova boravka na koloniji i kojima je svima zajednički kontekst mjesta nastanka. Bit će predstavljeni radovi Tomislava Brajnovića, Vladimira Freliha, Ivana Ladislava Galete, Zlatka Kopljara, Jelene Kovačević, Ines Krasić, Andreje Kulunčić, Ines Matijević, Kate Mijatović, Zorana Pavelića i Svena Stilinovića. Iz predgovora u katalogu: Najbrojniji dio radova nastalih u Baranji ove godine govori o mjestu svog nastanka, potaknut ili izravno vezan uz političku povijest konkretnog teritorija i ulogu
BUK ( Baranja Art Colony) was initiated in the region of Baranja in East Croatia by artists Kata Mijatović and Zoran Pavelić. The exhibition at G-MK will present works produced during BUK by participants in 2007.: Tomislav Brajnovic, Vladimir Frelih, Ivan Ladislav Galeta, Zlatko kopljar, Jelena Kovačivić, Ines Krasić, Andreja Kulunčić, Ines Matijević, Kata Mijatović, Zoran Pavelić, Sven Stilinović.
Ambijent Vedrana Perkova nastaje kao izravna kritička refleksija umjetnika na odnose moći u svijetu umjetnosti, stare i nove hegemonije, neravnotežu odnosa periferija / centar, i dalje prisutne matrice egzotizacije i neokolonijalnijalizma, ali i nerijetku mistifikaciju i glorificiranje 'Centra'. Everything In Its Right Place tako preispituje mogućnost kritičkog pozicioniranja i djelovanja s jedne, te društvene i institucionalne paralize s druge strane. 11.04.2008. - 09.05.2008. U svojoj izravnosti i poticanju, kako umjetnik ističe- intelektualne interaktivnosti, Perkov usmjerava pažnju na pitanje 'krize publike' u suvremenoj umjetnosti te se dotiče stvarnih izazova participacije. U arhitektonsko- skulpturalnoj intervenciji u Galeriji Miroslav Kraljević, koristeći skromne materijale koji reflektiraju uvijete produkcije na suvremenoj umjetničkoj sceni, Vedran kreira ambijent koji upozorava na općenitu krizu umjetničkih institucija te devalvaciju društvenog statusa suvremene umjetnosti pa time i njenih dosega u smislu kritičkog djelovanja, ali i umjetnika kao društvenog agenta. Perkov ovim projektom nastavlja preispitivanja mehanizama koji su na snazi unutar polja suvremene umjetnoti te se, ne bez (samo)ironije poigrava i prederminiranim pozicijama modela produkcije i prezentacije, reagirajući istovremeno na iste modele koje Galerija Miroslav Kraljević u svojem programu nerijetko preispituje i destabilizira, upućujući na potrebu kritičkog preispitivanja, izmjestanja i fleksibiliziranja pozicija i očekivanja svih uključenih. Dovodeći publiku u izravan kontakt
None