Ako nije drago ili poludrago, kakvu vrijednost ima kamenje? Da li kamen sam za sebe uopće može imati neku vrijednost, ili mu tu vrijednost, npr. onu povijesnu, daje kontekst unutar kojeg se nalazi? Jer jednostavno nije isto radi li se o kamenu kojim igramo žabice na plaži ili pak kamenu koji čini jedan mali djelić srednjevjekovne crkve. Kamen za žabice ostaje dovoljno nevažan da ga, čim potone, možemo zamijeniti drugim bez osjećaja da smo išta bitno izgubili, ali što kada izgubimo kamen koji čini srednjovjekovnu crkvu? Jednom povjesničaru ili arheologu sasvim sigurno nije svejedno o kojem je materijalnom ostatku riječ jer jedan kamen, pa čak i oštećeni, može poslužiti za gradnju narativa čitave povijesti. rnPolazeći od interesa za vrijednost koja nastaje gradnjom narativa Emilio Moreno se osobito zainteresirao za materijalne ostatke, odnosno spomeničku baštinu koja preseljenjem, odnosno postupkom anastiloze, biva izmještena iz vlastite lente vremena. Zanimalo ga je što se događa s vrijednosti spomeničke baštine prilkom takvog postupka? Da li nova građevina ostaje "ona stara"? Njegov prvi filmski uradak  Stone Acrobatics (2014.) nastoji sagledati ova pitanja, a filmski narativ gradi oko slučaja anastiloze srednjovjekovne španjolske crkve koja je proglašena nacionalnom baštinom.  Na zahtijev Johna D. Rockfellera Jr., koji je netom na
stagnácija ž mirovanje, zastoj,rnstanje bez napredovanja, napretka;rnpren. tromost, mlitavost, mrtvilorn rn rnKada rijeka razvije jedan ili više alternativnih kanala, tada se jedan kanal naziva glavnim te se koristi kao navigacijski put, dok se ostali kanali nazivaju ustajalim vodama te su plići i najčešće u stagnaciji. Pojam ustajalosti se u ovom slučaju primjenjuje na ona fizička i društvena polja koja su izolirana—sustavno zanemarivana u svom kulturnom i ekonomskom razvoju; u procesu pomicanja s periferije na marginu. Iako su to mjesta stagnacije, ona posjeduju daleko veći diverzitet i bogatstvo života nego što je to slučaj kod glavnog toka, odnosno struje.rn rnIzmještanjem ovih prirodnih formi unutar galerijskog prostora, Stagnacija alegorijski dočarava spregu ustajalosti/zapostavljenosti te bogatstva/raznovrsnosti, kao i međusobnu nepovezanost pojedinih formacija. Ta nepovezanost te težnja ka centru, kao i sam odnos centra naspram margine, čini ih nemoćnima za stvarnu promjenu, bez obzira na potencijal koji pojedinačno nose.rn rnIako rad nastaje promišljanjem odnosa centra i margine, koji se može izmještati do krajnjih pozicija piramide, on u svojoj prvoj instanci teži ka simboličkom transponiranju međuodnosa dominantne struje i nezavisne kulturne scene.rn rnRad Stagnacija Ive Cepanec Masters realiziran je u okviru projekta Natječaj za produkciju novoga rada i sudjelovanje u programu Galerije Miroslav Kraljević održanog 2013. godine. Cilj projekta je poticanje
Srami se! interdisciplinarni je projekt pokrenut od strane Galerije Miroslav Kraljević, Centra suvremenih umjenosti iz Celja i Udruženja za kulturu i umjetnost CRVENA iz Sarajeva. Projekt uspostavlja platformu za umjetničko i teorijsko istraživanje pojma srama uvjetovanog specifičnim političkim, ekonomskim i društvenim kontekstom.  Kakve su posljedice ako dominantne strukture moći označe određene događaje, načine ponašanja ili identitete sramotnim za pojedinca ili zajednicu? Projekt polazi od razumijevanja srama kao posljedice uvjetovane društvenim i kulturološkim djelovanjem čiji je doživljaj osoban i/ili kolektivan unutar javne i/ili private sfere.  Pritom  postavlja pitanja: koji identiteti i prakse se smatraju sramotnima i koje strukture ili pozicije imaju moć označiti ih takvima? Može li se sram shvatiti kao simptom uslijed prekida s uspostavljenim normativnim ponašanjem, ekonomskim ideologijama, političkim ciljevima i oblicima patrijarhalne dominacije? Može li čin sramljenja djelovati kao mehanizam koji održava postojeće odnose moći i omogućava sredstvo kontrole društva?  louie+jesse je multidisciplinarni umjetnički duo iz Ujedinjenog Kraljevstva. Obrazovanje su stekli na  Royal Welsh College of Music & Drama s fokusom na glazbenu kompoziciju i kazališni dizajn. Suradnju su započeli 2010. na različitim instalacijama, intervencijama i drugim audiovizualnim  projektima, uključujući umjetničke rezidencije u Berlinu (GlogauAIR and Ganze/Teile, 2010.), Nizozemskoj (P.A.I.R., 2010./11.), Poljskoj (Wyspa Institute of Art at Gdansk
 rnCrteži valova (narančasto i zeleno)rnCrteži polja (Brisbane, film)rn rnSlike pejzaža (jezero Bolac i Zagreb)  rn rn"Ovi radovi se bave pitanjem “različitosti“, aspektom povezanosti stvari u svijetu koji je često odvojen pojmovima poput “prirodno“ i “industrijsko“. Sve na ovom svijetu, oboje prirodno i industrijsko, dio je prirode i  povezano. Svaka stvar je jedinstvena u svojoj srži i u konstantom je stanju promjene. Narav prirode je takva da i najmanji pomak unutar strogo definiranih parametara može prouzročiti vrlo različite ishode. što je promjena više potisnuta to je veća šansa da kada se dogodi bude radikalna, a dogodit će se. Fizikalnost takvih procesa promjene pomaže pri shvaćanju događaja u svijetu oko nas".rn rnCrteži valova (narančasto i zeleno)rn"Proces stvaranja crteža valova bazira se na shvaćanju procesa valova, odnosu dinamike valova spram predmeta i ideja putem “iscrtavanja” poveznica između valova i obrazaca. Valovi se mogu koristiti i kao metafora pri opisu faza i slojeva geomorfologije, povijesti, kulture, priča, politike, umjetnosti, prijatelja i ideja; načinu pomaka i promjena, spajanja, pretapanja i raspršivanja".rn rnCrteži polja (Brisbane, film)rn"Od 1991. godine, bavim se stvaranjem instruction-based radova koji omogućuju drugim ljudima stvaranje geometrijskih crteža na površinama zidova i podova. Knjige s uputama su dizajnirane tako da “masovno produciraju” unikatne predmete. Asimetrija i različitost su
Izložba u Centru za suvremenu umjetnost Stacion u Prištini okupila je niz stranih umjetnika koji se bave problemom privatizacije javnog prostora i/ili vidljivošcu privatnog unutar onog što je bilo i što bi trebalo biti javno (John Hawke, Martha Rosler, Andreas Siekmann, Patricio Larrambebere i Fatmir Mustafa). Polazeci od iskustva da privatno preuzimanje nekad javnih dobara cesto dolazi na mala vrata, u što javnost dobiva uvid vec kada je sve odluceno i provedeno, ovi umjetnici registriraju i bilježe pomake u svakodnevici kojima ponekad skrivene posljedice privatizacijskih procesa pokušavaju uciniti vidljivim i spoznatljivim pa je tako umjetnicima iz razlicitih konteksta  zajednicko upravo suocavanje s tim posljedicama te osvještavanje i informiraju gledatelja. Na izložbi u Stacionu također je predstavljeno i nekoliko hrvatskih umjetnika te je na taj način Stacion istaknuo potrebu za regionalnim širenjem projekta.rn rnUz strane umjetnike koji su sudjelovali na izložbi u Stacionu, a kojima se u Zagrebu pridružuje i kosovarski umjetnik Alban Muja (kao direktna poveznica s inicijalim kontekstom projekta), na izložbi u G-MK sudjelovat ce i nekoliko hrvatskih umjetnika i/ili istraživaca: Bojan Mucko, Iva Marcetic, Bojan Mrdenovic, Rafaela Dražic, Dina Roncevic i OUR (Organizacija udruženog rada). Polazište za izložbu u G-MK kustoski je koncept Sarah Lookofsky unutar kojeg smo ipak
 Dear all, please join us to see the starting collaboration between the students of the Cass in London and the Academy of Fine Arts in Zagreb.rnWe are inviting you to celebrate the opening ideas for what will be an ongoing engagement.rn rnYours sincerely,rnAntonija Bačić, Valentina Butumović, Dora Ðurkesac, Tara Ivanišević, Matija Kralj, Franziska Nicolaus, Marketa Popelkova, Tracey Smithrn rn Project coordinators: Nicole Hewitt i Ben Cainrn rnSupported by: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Odsjek za animirani film i nove medije - Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu i London Metropolitan University.rn