22/10/2013.
Kolektiv Tercerunquinto realizirao je niz umjetničkih akcija od Mexico Cityja, Los Angelesa i New Yorka pa do Londona, Pariza, Madrida i Züricha. Boravkom u Zagrebu i predavanjem u Galeriji Miroslav Kraljević prvi put će se predstaviti hrvatskoj publici. Dolazak kolektiva i njihovo predavanje organizirale su Ana Kovačić, članica kustoskog tima G-MK i Ana Kutleša, članica kustoskog kolekitva [BLOK] i suradnica galerije.
Umjetnički kolektiv Tercerunquinto oformljen je 1996. u Monterreyu, a od 1998. čine ga Julio Castro, Gabriel Cazares i Rolando Flores. Tercerunqinto, što doslovno znači „trećina petine“, stvara specifične prostorne instalacije od čije su objektne pojavnosti važniji procesi kojima one nastaju, koriste se i nestaju. Upravo su procesi i odnosi ono što Tercerenquinto koristi kao svoj medij i u što intervenira, stvarajući nove iskustvene situacije među različitim akterima, koji manje ili više dobrovoljno postaju nosioci neke nove društvene uloge. Djeluju u polju umjetničkih institucija, ali i u polju urbanog, baveći se različitim oblicima arhitekture koja oblikuje suvremeni gradski okoliš. Iako se njihove taktike, strategije i interesi preklapaju, u prvom slučaju do izražaja dolazi tematiziranje (ne)vidljivosti umjetničkog rada (projekt Graffiti iz 2013. godine ili Skica za nerealizirani projekt skriven u muzeju iz 2012.), labilna pozicija umjetničke dokumentacije, komercijalizacija umjetnosti (Nijedan mladi
13/10/2013.
17.10. – 9.11. 2013.Otvorenje izložbe: 17. listopada 2013. u 20h Na otvorenju izložbe kustosica Alejandra Labastida će održati razgovor s umjetnicima.
Politička genealogija pojma 'intervencija' izravno je povezana s evolucijom taktika moći Države koja intervenira umjesto da vlada. Izložba Ti i čija vojska?osvrće se na umjetničke prakse temeljene na intervenciji kao metodi, ali onoj koja se razvila zrcaleći prakse upravljanja državnom vlasti, od izravne konfrontacije do suptilnijih i tajnih intervencija. Rad na terenu ili tajne operacije koje uključuju određeni osobni rizik za umjetnika ali slijede pravila igre kako ne bi bile razotkrivene kao transgresija, barem ne do drugog čitanja koje se odvija u formalizaciji umjetničkog rada kao dokumenta u nadležnosti izložbenog prostora. Potajnost ne oslabljuje njihov rad, već upravo pod okriljem zakonskih i nadzornih strategija sustava kojeg naizgled potkopavaju ovi umjetnički radovi puno toga iznose na vidjelo (iz predgovora Alejandre Labastide).
Izložbu su podržali: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Generalni sponzor: INA - Industrija nafte, d.d. Radovi na izložbi: ustupila galerija ADN
13/10/2013.
Nisam sasvim sigurna gdje sam čula ili pročitala da je neoliberalizam bio posljednja uspješna revolucija u povijesti. Možda je to bilo na predavanju Franca Bifa Berardija na documenti 13 s obzirom na tematiku teksta kojeg je tom prilikom objavio. U tom tekstu pokazuje kako su kompleksnost društvenog života i protok informacija onemogućili totalnu transformaciju – revoluciju – budući da više ne postoji jedna određena moć koju možemo srušiti. Istovremeno, to zasićenje preplavljuje naše kapacitete za procesuiranje informacija, gurajući nas u stanje automatiziranog donošenja odluka i kolektivnog ponašanja koje poziva mehaničku redukciju složenosti. Cilj političara i ekonomista postaje monopolizacija uloge tumača ove zbijenosti kako bi nas naveli da vjerujemo da živimo u simbiozi s financijskim sustavom te da naši životi moraju biti usklađeni s njegovim očekivanjima beskonačnog rasta. Pretpostavka je da su život i kapitalizam toliko isprepleteni da bi kraj kapitalizma zapravo bio kraj svijeta. Za Bifa to je prvenstveno pitanje forme, novac je forma, format kolektivne percepcije koja djeluje kao automatizirani stroj u tijelu i umu društva. Forma kao regulator i selektor procesa postajanja.1 Kako bi propitali financijsku diktaturu ili bilo koju nametnutu formu, prvi korak je prepoznati da je društvo neovisno o formi i da nova forma nije samo
21/06/2013.
The aim of the project is to question the modes through which the affect of shame becomes activated or produced. Shame operates on the relation between the self and the other, between the emotional and social. Experiencing shame is internalized. It belongs to the body and it affects the body by an emotional intensity that causes disorientation in the subject’s perception of his/hers own identity. Through shaming feelings of guilt, embarrassment and unworthiness arise within the subject, making him/her experience these emotions as if he’s/she’s done something wrong or bad in front of others. For example, nudity provokes shame, not because of the nudity per se, but because of an inability to escape, to hide, symbolizing the inevitable presence of the self. Likewise, humiliation as a result of the violent intrusion of social rules set by the controlling mechanism of a hegemonic and patriarchal power relation causes shame through suppression, inferiority or constitutional inadequacy. Therefore, to be ashamed can be understood as being left with something for which we can’t take responsibility or with something that we want to cover (to hide) or with something that we should resist. This process enables the construction of a shamed identity that can
19/06/2013.
Umjetnička praksa filozofa i umjetnika Alexija Kukuljevica crpi iz brojnih polja i namjesto da dokida razlike među različitim diskursima, njegov rad inzistira na blokadama koje nastaju u prijelazima između različitih referentnih okvira, formi iskaza i medija. Kukuljevic se bavi problemom refleksivnosti i procesima postvarenja, ali i procesima upisivanja subjekta u materiju te jezičkim i društvenim običajima koji taj subjekt tvore i rastvaraju. U fokusu Kukuljeviceva interesa jesu rituali dezintegracije i figure koje ih utjelovljuju: dendi, mizantrop, hohštapler. Kukuljevic upravo izlaže u pariškom Palais de Tokyo, a nedavno se predstavio u galerijama ICA u Philadelphiji, De Appel, FRAC Bourgogne, te u SIZ-u u Rijeci.
Ja, Kongova kćer je projekt-odgovor na filmski fragment pronađen 1970-ih u jednom skladištu na obali Hudsona u New Yorku. Film prikazuje plavušu s glavom filmske zvijezde i tijelom majmuna. Taj filmski fragment pobudio je brojne kontroverze. Radi li se doista o dokumentarnoj snimci, podvali ili pak izgubljenoj fikciji? Mnogi vjeruju da je ona dijete ljubavi Fay Wray i King Konga. Neki kažu da je ona još uvijek tu među nama, negdje u osami. Drugi smatraju da je ona predskazanje Početka ili Kraja … možda Kristovog nadolaska.
Centar za istraživanje Ja, Kongova kćer prikuplja i dokumentira materijalne dokaze,





