Svilena košulja boje lavande Kao glavnim elementom performansa, umjetnica Adela Jušić služit će se tekstom prepiski sa suđenja, memoarima Biljane Plavšić, njezinim izjavama za medije i drugim relevantnim materijalima. Biljanu Plavšić, bivšu predsjednicu Republike Srpske, ICTY je optužio za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine. Nakon priznanja krivice i pokajničke izjave, odbačene su tužbe za genocid i osuđena je na samo 11 godina zatvora, te puštena ranije. Osim priznanja, njezina reputacija prominentne znanstvenice, te činjenica da je žena, smatraju se razlozima za tako blagu kaznu. Tijekom boravka u zatvoru 2005. objavila je opširne memoare u kojima je negirala svoje priznanje.Durativni performans Adele Jušić "Svilena košulja boje lavande" kreće u 17h a trajat će do 21h, a publika mu se može priključiti u bilo kojem trenutku u navedenim terminima. Rad galerije Miroslav Kraljević podržava Zaklada Kultura Nova.
Izložba Skretanje pogleda o pojmu srama govori kroz radove Nicole Hewitt, Louie+Jesse, Ivane Pipal, Olivera Resslera i Chloé Turpin. Naziv izložbe preuzet je od crteža Ivane Pipal koji prikazuje mnoštvo očiju istovremeno aludirajući na stalnu izloženost pogledima, kao i izbjegavanje uzvraćanja pogleda. Mađarski mitolog Károly Kerényi stid veže uz promatranje jer pretpostavlja ujedno pasivnost i aktivnost, biti promatran i promatrati . Izložba promišlja uvjetovanost srama pogledom, fokusirajući se na javni aspekt srama koji je posljedica dominantnih društvenih obrazaca.rn rnO tijelu izloženom pogledima na duhovit način govore crteži izdvojeni iz rada Ivane Pipal Upute za upotrebu: ljudsko tijelo. Ivana Pipal iz svakodnevnih društvenih i osobnih situacija crtežom i tekstom gradi prijedlog sustava boravka u ljudskom tijelu. Predstavljeni segmenti njenog rada vezani su uz pojam srama, primjerice crtež figure koju kroz duge cijevi promatraju znatiželjne oči susjeda. Na neki način tijelo je to koje se srami, odnosno zbog tijela se sramimo. Riječima Giorgia Agambena: "Nagost izaziva stid kao znak krajnje intimnosti našeg bića. Golotinja našeg tijela ne pretpostavlja stoga nagost nečeg materijalnog i oprečnog duhu, negoli radije nagost cijelog našeg bića u svoj svojoj punini i čvrstini, njegovog najgrubljeg izraza koji nipošto ne možemo previdjeti."    U tom smislu tijelo je shvaćeno kao metafora, kao prijevozno sredstvo duha. rn rnChloé Turpin također o sramu promišlja kroz tjelesno, s naglaskom na rodno uvjetovano. Rad naziva Mora aludira na specifičnu rodnu politiku i fascinaciju odbačenim. Pojam more karakteristične za slavensku tradiciju umjetnica povezuje s "čudovišnom ženstvenosti" koju nalazi u odlomku drame Milana Begovića Pustolov pred vratima (1925).  Chloé Turpin interpretira Freudove psihoanalitičke teorije i faze ženske histerije kroz lik "Djevojke" čija dvostruka zrcalna slika "Agnes" posuđuje raširen stereotip femme fatale. Plesačica i performerica Nikolina Komljenović utjelovljuje spomenutu “Djevojku” kroz performans u tri čina. Na početku performerica utjelovljuje idejni arhetip more kroz improvizaciju, da bi zatim dekonstruirala prvi čin. Zaključno izvođačica stoji u fizički zahtjevnoj pozi čime je naglašena nemogućnost bijega od kamere smještene u drugoj sobi. Izložena pogledu nepoznatog drugog nosi masku srama. rn rnDok je u radu Chloé Turpin vrlo izražena tjelesnost i izvedba, film Olivera Resslera Vidljivo i nevidljivo (The Visible and the Invisible) naglasak stavlja na strukture moći koje izmiču golom oku. Naslov je preuzet od francuskog filozofa Maurice Merleau-Pontya, a rad suprotstavlja eksploataciju u vidu teških industrijskih zagađenja i nehumanih poslova na globalnom Jugu i gigantske profite ostvarene trgovinom tim dobrima koji se nalaze u rukama nekolicine na globalnom Sjeveru. Umjetnik se u filmu bavi neuhvatljivim aspektima stvarne moći, a kamerom snima samo zatvorena vrata i bezlične fasade švicarskih kompanija za koje nikad nismo čuli. S druge strane eksploatirani imaju lice i identitet, ali ih sivi ton čini dalekim neznancima.rn rnO nevidljivom govori i Nicole Hewitt u performativnom predavanju Ova žena se zove Jasna 06, a nevidljivo je u ovom slučaju ženski glas glavne protagonistice. Jasna je početkom devedesetih bila studentica komparativne književnosti, a u svojim četrdesetima zaposlenica Međunarodnoga kaznenoga suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu što je čini svjedokinjom vremena. šesta epizoda se bavi ljubavnom pričom i pisana je u epskoj formi, ali i dalje
Fotografski projekt Bojana Mrđenovića bavi se odlagalištem fosfor-gipsa, suspenzije koja nastaje kao industrijski nusprodukt u proizvodnji mineralnih gnojiva. Od 1983. godine do danas na ovom je deponiju nataloženo preko 6 milijuna tona materijala. Ove fotografije predstavljaju jedan segment fotografskog rada u kojem se ns primjeru grada Kutine kroz pejzaže (apstraktne, prirodne, urbane) problematiziraju društveni odnose koji su uvjetovani načinima industrijske proizvodnje. Cilj je stvoriti fotografije koje kao dokument vremena svjedoče o relevantnim društvenim temama, a istovremeno privlače svojom začudnom ljepotom.rn rnIzložba se otvara 4.9.2015. u 20 sati.rnIzložba je otvorena do 25.9.2015.rn rnrnrnIzložba je rezultat koprodukcije Galerije Miroslav Kraljević iz Zagreba i Centra za suvremenu umjetnost iz Celja. Prikazuje se u sklopu Međunarodnog festivala fotografije Organ vida koji se održava od 3. do 18. rujna u Zagrebu.rnrnIzložbu su podržali: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Grad Zagreb.rnRad Galerije Miroslav Kraljević podržava Zaklada Kultura Nova.rnrn 
Popunili smo termin 16.7 za čitanja Tylera Coburna. Ima još par slobodnih mjesta za 17.7. rn rnMjesto rezervirajte na: info@g-mk.hr rn rn rnNapomena: Čitanje se ne održava u Galeriji Miroslav Kraljević.  rnrn 
Tyler CoburnJa sam taj anđeoU suradnji s Altus IT Data CentromBroj slobodnih mjesta je ograničen. Molimo da se do 14.7. predbilježite za jedan termin (16. ili 17.) na mail: info@g-mk.hr.U publikaciji Ja sam taj anđeo Tyler Coburn kroz naraciju iz perspektive “content farmera” (online novinara koji je zaposlen kako bi generirao članke bazirane na najpopularnijim riječima na Google Trends)  istražuje uvijete u kojima radimo na ali i protiv računala. Coburn povremeno održava čitanja u data centrima širom svijeta poput  Google New York, Google Zurich te “Wikileaks Bunker” (Bahnhof Stockholm). Ti događaji su prilika da publika dobije uvid u prostore  koji čuvaju “the cloud”. Umjesto prepuštanja neizglednoj neukrotivosti kognitivnog kapitalizma, Coburnova čitanja teže potaknuti nova kritička djelovanja kroz zajednički pristup, slušanje i diskusije. Ja sam taj anđeo zalaže se za obnovljena razmatranja prisutnih horizonata subjektivnosti, društvenosti i kreativnosti. rnTyler Coburn je umjetnik i pisac iz New Yorka. Njegovi tekstovi su objavljeni u časopisu Frieze, e-flux journal, Dis, Mousse, Art-Agenda i Rhizome. Performanse, zvučne radove i instalacije predstavio je u Whitney Museum of American Art, New York; South London Gallery; Kunstverein Munich; CCA Glasgow; Objectif Exhibitions, Antwerp; LAXART, Los Angeles; and SculptureCenter, New York. rn rnAltus IT Data Centar pruža usluge najma  IT i komunikacijske opreme, proširenog održavanje, backup-a podataka na medij ili backup server, nadzora sustava,  veza prema Internetu i/ili VPN-u,  kolokacije opreme, osnovnog održavanja (hands & eyes),  udaljenog  pristupa na nadzornom sustavu, najma patch pozicije te veza prema Internetu ili komunikacijskom kanalu.rnrn 
Prostor je mišljen dvoznačno, kao izložba i kao izvedba, te se u njemu izvodi/izlaže devet objekata – reenactment rada Meeting Point Sanje Iveković, rečenica ispisana na zidu, tinejdžerski dnevnik iz 1991., samo kazalište kao dispozitiv, konfekcijska odjeća kupljena u tvornici Kamensko u stečaju, izvedba kao predmet sačinjen od vremena, gorka sol i šećer u kocki, predmeti posuđeni od publike te ples kao predmet.Karnevalski šator hrđa na večernjem povjetarcu – ras/pakiranje predmetnosti nastaje kao zaključenje sedmogodišnjeg radnog ciklusa koreografkinje Sonje Pregrad na temu objektnosti tijela, pokreta i umjetničkog rada. Sam rad rekontekstualizacija je njezina završnog rada na diplomskom studiju Solo/ples/autorstvo (MA Solo/Dance/Authorship) u Berlinu.U današnjem kontekstu u kojem se svaka objektivizacija svodi na komodifikaciju, a posebno u odnosu na recentno fetišiziranje komodifikacije imaterijalnog, zanimljivo mi je pitati se o procesu objektivizacije tako da se pitanje izvrne te postane prostorom subverzije, da gesta odgovora postane područjem proizvodnje suviška. Kada se pitam kako se opredmećuje neko ‚ja’, pitam se što je to što nastaje njegovim djelovanjem. Koja je vrijednost rada samostalne umjetnice pitanje je toga kako se opredmećuje njezin rad unutar pozicije zajednice.Izvedba počinje u 20 sati, a broj slobodnih mjesta je ograničen. Molimo da se predbilježite za jedan termin (14. ili 15.) na mail: info@g-mk.hr. Sonja Pregrad je plesna umjetnica koja se u svom radu bavi materijalnosti plesa i koreografijom odnosa. U njenim radovima, kao što su na primjer ‘Vrijednost je dinamički suvišak svake funkcije’ sa Marjanom Krajač, ‘Re-arranging (and) the self-arranged’ s Nives Sertić, te ‘Sequel for the future / a dance in 2043 / a dance in 2044’ s Willijem Pragerom, ples je uvijek mišljen kao kontekstualizirana i relacijska gesta. Sa Zrinkom šimičić Mihanović organizira festival ‘Improspekcije’, a sa Plesnim centrum TALA projekt ‘TASK’ koji otvaraju dijalog o otvorenosti i suradnji umjetničkih medija i procesa. Predaje i radi sa studentima Odsjeka za animirani film i nove medije na ALU Zagreb. Sa redateljicom Marinom Petković Liker vodi ‘Četveroruku’, organizaciju za otvaranje novih polja kazališne komunikacije. Surađuje s umjetnicima Sanjom Iveković, Borisom Charmatzom, Silviom Marchig i drugima.Rad je nastao uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Ureda za kulturu Grada Zagreba te uz rezidencijalnu podršku Plesnog centra TALA.Grafičko oblikovanje: Dora ÐurkesacSuradnice na projektu: Nicole Hewitt, Nives Sertić, Marina Petković Liker
Hybrid Sound Festival je festival za inovativne i nove prakse u sound artu i intermedijskim umjetnostima koje se temelje na DIY / DIWO principima, te za ljude koji se jednostavno vole igrati audio opremom.Festival je orijentiran prema open source filozofiji i hibridnom zvuku koji pokriva široke teritorije od elektroakustike do eksperimentalnog sound arta s ciljem kreiranja platforme gdje izvođači i publika uvijek mogu očekivati neočekivano. Cilj je festivala okupljati znatiželjne ljudi koji se bave novim formama i tehnologijama zvuka kroz različite spektre umjetnosti, elektronike, izvedbenih glazbenih praksi i vještina izrade novih glazbenih instrumenata i uređaja, a istovremeno su spremni dijeliti svoja iskustva.Pokretanjem Hybrid Sound Festivala Radiona.org želi otvoriti novo polje djelovanja pri Galeriji Miroslav Kraljević čija je programska orijentacija uvijek bila jasno okrenuta prema društveno angažiranoj suvremenoj umjetnosti.Program:Četvrtak, 9. srpnjaVrata: 21:00Koncert: 21:30Dražen i LidijaMMessy Oscillators Nedavna svirka na Pot Pikniku u Močvari inicirala je bend pod nazivom Nisam bio dobar sin, zvao sam se Dražen i Lidija najnoviji projekt bubnjarke Sare i gitaristice Eve iz grupe ®en u spoju s dva glazbenika iz grupe ### (drdrdr). Stoga Dražen i Lidija predstavlja dvojac proizašao iz navedenog projekta. Dražen se dosta uspješno bavi i DIY printom u sklopu projekta This Town Needs Posters, dok Lidija jako, jako voli sinteve i gitarske efekte.https://www.facebook.com/xzenxzenhttps://www.facebook.com/pages/dRdRdR/189002591246840MMessy Oscillators je bend koji izvodi eksperimentalnu elektronsku glazbu. Uglavnom koriste DIY elektronske instrumente poput teremina, sintesajzera i efekata, gitarskih pedala, piezoelektričnih senzora, circuit-bent igračaka, hakiranih gadgeta, kompjuterskog trasha i slično. Članice benda: Ana Horvat, Deborah Hustić, Layla MunitićAna je kompozitorica elektroničke glazbe s diplomom Muzičke akademije u Zagrebu. Do sada redovito nastupala na Muzičkom bijenalu u Zagrebu, te u posljednje vrijeme surađuje s hrvatskim koreografima. Deborah je intermedijska umjetnica i kustosica u čijem su fokusu zvuk i tijelo, voli izrađivati analogne glazbene instrumente i nosivu tehnologiju. Layla Munitić nova je članica benda, voli fotografiju, studentica je komunikologije i filozofije s odličnim uhom za zvuk.https://soundcloud.com/mmessyoscillators/Petak, 10. srpnjaVrata: 21:00Koncert: 21:30Igor BrkićIvan Marušić KlifIgor Brkić radi kao razvojni inženjer za embedded uređaje. Glazbom se počeo baviti kao gitarist i vokal u nekoliko metal i hc bandova. U zadnjih nekoliko godina kombinira live looping, hardverske synthove i softver (prvenstveno Pure Data) s akustičnim instrumentima. Od glazbe voli death i post metal, IDM, breakbeat.http://hyperglitch.com/Ivan Marušić Klif hrvatski je medijski umjetnik eksperimentalnog smjera. Diplomirao je 1994. na Visokoj školi za oblikovanje zvuka u Amsterdamu. Bavi se izradom kinetičkih, svjetlosnih i video instalacija, te povremeno performansom. Radi također s glazbom i zvukom u sklopu kazališnih, filmskih, televizijskih i glazbenih projekata. Izlagao je u Europi i SAD (Mapping festival, ®eneva; Ars Electronica, Linz; Kibla, Maribor; Kapelica Gallery, Ljubljana; Kunsthalle Exnergasse WUK, Beč …)http://i.m.klif.tv/Subota, 11. srpnjaVrata: 21:00Koncert: 21:30Tin Dožić & Tanja MinarikBoris Vidošević & Igor Petrović aka WhompShanteaTanja Minarik i Tin Dožić svoju audiovizualnu suradnju započeli su u projektu MMessy Oscillators 2013.g. Dosadašnje izvedbe u formi dua uključuju nastup u galeriji Greta i na ALU Zagreb, gdje oboje pohađaju diplomski studij na smjeru Novi mediji.Tin se u svojoj izvedbenoj praksi prvenstveno koristi medijem zvuka – nastupa u audiovizualnim projektima,
Film U raznolikim procjenama Mala Moskva bavi se iskustvom direktne demokracije koja se 8,5 mjeseci provodila u gradu Fatsa u Turskoj, a koja je prisilno prekinuta vojnom intervencijom u srpnju 1980. Nakon toga, sam spomen događaja bio je zabranjen te je sjećanje na iskustvo direktne demokracije gotovo zaboravljeno. Rad Mala zabuna pokazuje kako je lako izmjenom materijalnih ostataka manipulirati sjećanjem i odnosom prema prošlosti. S druge strane, rad Rušenje ruskog spomenika kod Ayestefanosa govori o uvriježenom narativu za koji ne postoji nikakav dokaz – naime, uvriježeno je mišljenje kako je prilikom rušenja spomenika snimljen prvi turski film, čija snimka, međutim, nikada nije pronađena. Čin rušenja ostao je zabilježen u samo dvije sačuvane fotografije (prije i poslije rušenja), a Çavuşoğlu u radu konstruira proces, odnosno svojevoljno popunjava arhivske praznine. Rad 191⁄205, slično kao i U raznolikim procjenama Mala Moskva, govori o pokušaju prisilne amnezije – odluci Generalnog direktorata Turskog radija i televizije, kojom se zabranjuje korištenje pojedinih riječi u eteru pod izlikom da ne odgovaraju strukturi turskog jezika i da su ispod razine standardnog jezika, a među 205 zabranjenih riječi našle su se: sjećanje, pamćenje, priroda, pokret, revolucija, san, teorija, mogućnost, povijest, sloboda, cjelina, život, itd. Više o umjetnici pogledati na: http://aslicavusoglu.info/  Izložba je otvorena do 04.07.2015. Izložbu su podržali: Ministarstvo kulture, Grad Zagreb – Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport.Rad Galerije Miroslav Kraljević podržava Zaklada Kultura nova.