09/01/2015.
16:00 – 18:00Filmska projekcija: The Act of KillingDokumentarni film, 2012.Režija: Joshua Oppenheimer, Christine Cynn
Odred smrti javio se u Indoneziji 1965. svrgavanjem vlasti od strane vojske i u manje od godinu dana pomogli su vojsci da ubije više od milijun navodnih komunista, etničkih Kineza i intelektualaca. U Act of killing neki od aktera Odreda smrti pristaju ispričati svoju priču o tome no njihovo sudjelovanje u filmu nije dokumentarističko svjedočanstvo: oni glume sami sebe ali i svoje žrtve, i ponovno proživljavaju te zločine. Kao da to nije dovoljno, čak biraju I žanr u kojemu će se to iskustvo ½odglumiti½: mjuzikl, vestern ili kriminalistički film, na primjer.oni žele biti zvijezde svojih omiljenih žanrova: gangsterskog filma, vesterna, mjuzikla.
Film će predstaviti Ana Kovačić.
18:00 – 18:30Pauza 18:30 – 20:30
Čitalačka grupa: James Gilligan – Shame, Guilt and Violence Čitamo i raspravljamo o tekstu Jamesa Gilligana "Sram, krivnja i nasilje". U tekstu Gilligan iznosi iskustva vezana uz dugogodišnji rad sa zatvorenicima, kojim je želio istražiti uzroke i mogućnost prevencije nasilja kao i njegovu povezanost s "varijetetima moralnog iskustva". Autor sram razmatra kao posljedicu destrukcije sebstva gdje se nasilno ili agresivno ponašanje javlja kao pokušaj postizanja osjećaja suprotnog sramu. Razmatra, također, suodnos srama i krivnje – dok kazna može pojačati osjećaj srama, ona obično umanjuje osjećaj krivnje. Nastojat ćemo istražiti vezu krivnje i srama kako ih definira Gilligan te ih pokušati primijeniti na nizu primjera navedenih u tekstu, kao i na filmu The Act of Killing Joshue Oppenheimera.
Svi zainteresirani za čitanje teksta i prije same čitalačke mogu se javiti na ana.kovacic@g-mk.
Tekst će predstaviti članica kustoskog tima Galerije Miroslav Kraljević Sanja Sekelj.
Srami se! je interdisciplinarni višegodišnji projekt pokrenut od strane Galerije Miroslav Kraljević, CELEIA - Centra suvremenih umjenosti iz Celja i Udruženja za kulturu i umjetnost CRVENA iz Sarajeva. Projekt uspostavlja platformu za umjetničko i teorijsko istraživanje pojma srama uvjetovanog specifičnim političkim, ekonomskim i društvenim kontekstom.
Kakve su posljedice ako dominantne strukture moći označe određene događaje, načine ponašanja ili identitete sramotnim za pojedinca ili zajednicu? Projekt polazi od razumijevanja srama kao posljedice uvjetovane društvenim i kulturološkim djelovanjem čiji je doživljaj osoban i/ili kolektivan unutar javne i/ili private sfere. Pritom postavlja pitanja: koji identiteti i prakse se smatraju sramotnima i koje strukture ili pozicije imaju moć označiti ih takvima? Može li se sram shvatiti kao simptom uslijed prekida s uspostavljenim normativnim ponašanjem, ekonomskim ideologijama, političkim ciljevima i oblicima patrijarhalne dominacije? Može li čin sramljenja djelovati kao mehanizam koji održava postojeće odnose moći i omogućava sredstvo kontrole društva?
Srami se! u Galeriji Miroslav Kraljević kuriraju Ana Kovačić i Irena Borić.
Projekt Srami se! u 2014. godini financiraju Grad Zagreb, Ministarstvo kulture RH i Zaklada Kultura Nova.
22/12/2014.
Ime videoteke, Filmgalerie 451, bilo je uistinu simbolično; prizivajući ime poznatog znanstveno-fantastičnog romana Raya Bradburyja (čiji su elementi u 60-ima adaptirani za film Françoisa Truffauta), koji opisuje nedaleku budućnost u kojoj su knjige i čitanje tretirani kao prijetnja društvenom miru; kao poremećaj koji tobože vodi do nemira, sumnje, kritičnosti i, posljedično, nesreće. Knjige su stoga morali uništavati posebno obučeni timovi vatrogasaca; samo je mala skupina disidenata, tzv. "ljudi-knjige", uzela sebi za cilj sačuvati knjige od zaborava u njihovom nematerijalnom obliku – u vlastitim umovima, kroz posebnu metodu fotografskog pamćenja – usprkos progonu. Za Galeriju Miroslav Kraljević Tremblay je osmislila sveobuhvatnu prezentaciju vlastitog Postajanja Fahrenheit 451, pod nazivom EKTBF451/EKTFF451: Bilješke i ispovijesti.kustosica: Željka HimbeleViše o izložbi pogledajte na http://g-mk.hr/vijesti/Eve-K.-Tremblay---EKTBF451-EKTFF451:-Bilješke-i-ispovijesti/465/Rođena 1972. u Québecu, Eve K. Tremblay je studirala francusku književnost na Univerzitetu u Montrealu, te teatrologiju u The Neighborhood Playhouse School of the Theater, u New Yorku. Diplomirala je fotografiju na poznatom Concordia Univerzitetu u Montrealu. U zadnjih nekoliko godina Tremblay je izlagala u Le Musée National des Beaux-Arts du Québec, Le Musée d’Art Contemporain de Montreal (Triennale 2012), Kunstverein Wolfsburg, Musée d’art Contemporain du Val-de-Marne, Prague Biennale 5, Bergen Kunsthall, Lautom Contemporary u Oslu, Jack Shainman Gallery u New Yorku, Momentum 7 the Nordic Biennale, Exit Art u New Yorku, The Richard J. Massey Foundation for the Arts and Sciences u New Yorku, te Kunstraum Kreuzberg u Berlinu. Njezin rad je publiciran u brojnim kanadskim tiskovinama, te njemačkom Kunstforumu, The New York Times i u online izdanju međunarodnog umjetničkog časopisa Art Forumu.Izložba je otvorena do 20.12.2014.Projekt podržavaju: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture, Occurrence, Centre d'art et d'essais contemporains à Montréal, Kelton Labs (NY/NJ), Eileen S Kaminsky Family Foundation, Kanadsko veleposlanstvo u Zagrebu.Zahvale: Anne-Laure Dubé, Mme Rosine de Saint- Michel Dunezat, Oscar & Amy Mendez. Amelia Saul, Jonathan Lutes, Setareh Shahbazi, Bertrand Lacombe, Geneviève Rousseau, Mai Hofstad Gunnes, Giovanni Frazetto, Gabriela Vainsencher/ Mickael King (Sound). Podrška: Lucile de St-Michel Dunezat,Paul de St-Michel Dunezat & Véronique de St-Michel Dunezat, Pascal Grandmaison, The Greenwich House Pottery of New York.
11/12/2014.
UMJETNOST I NOVAC, novo izdanje časopisa Frakcijanovo izdanje časopisa FRAKCIJA br. 68/69: UMJETNOST I NOVAC nastalo u suradnji Centra za dramsku umjetnost i [BLOK]-a
U društvu Hansova kruga ljudi iz svijeta financija, poput Rothschildovih, kaže Jagoda, govori se samo o u umjetnosti, dok umjetnici međusobno govore ponajviše o novcu.
(“Moje kuće, moji snovi”, intervju s kostimografkinjom i scenografkinjom Jagodom Buić, Globus, 2011.)
Umjesto promocije dijelom naklade priključujemo se akcijama za prikupljanje knjiga za zatvore koje organiziraju Attack!, Infoshop Pippilotta i Skribonauti. Skrećući pažnju na oskudnost knjižničnih fondova u zatvorima i doprinoseći njihovom poboljšanju, ova akcija inzistira na obrazovnom i resocijalizacijskom aspektu zatvorske institucije. U sljedećim galerijama: Galerija Miroslav Kraljević (šubićeva 29), Galerija Nova (Teslina 7), Galerija SC (Savska 25) i Galerija Vladimir Nazor (Ilica 163a)*, možete dobiti svoj primjerak Frakcije besplatno, tako da u zamjenu donesete knjigu. Akcija traje dok se primjerci ne podjele, a kreće 11. prosinca 2014.
Frakcija se može kupiti u sljedećim knjižarama u Zagrebu: Vuković & Runjić, (Teslina 16), što čitaš (Gundulićeva 11), Knjižara Ljevak (Trg bana Jelačića 17), Superknjižara (Roosveltov trg 4) ili preko maila renata@cdu.hr (Renata šparada).
Barem od zadnje ekonomske krize, i tzv. mjera štednje kojima se nemilice udarilo na javne financije, tema novca snažnije je prisutna u umjetničkoj sferi. Čini se kao da se polje umjetničke proizvodnje konačno senzibiliziralo za društvene uvjete koje iziskuje i reproducira svojim radom, međutim ostaje u najmanju ruku dvojbeno radi li se pritom zaista o sistemskoj kritičkoj refleksiji. Stoga je nužno izbliže pogledati umjetničke radove koji reflektiraju ovu do jučer vulgarnu temu i diskurse koji ih okružuju i guraju u cirkulaciju. Postavljamo si jednostavno pitanje: kako nam umjetnost može pomoći da shvatimo društvenu funkciju novca? Nudi li nam ona poseban pristup, ukazujući na potencijalni nedostatak u ekonomskim i sociološkim analizama, ili se radi o pukoj estetizaciji analitičkih uvida, takoreći, vizualnim ornamentima?
Nakon broja 60/61 pod nazivom “Umjetnički rad u doba štednje” koji je artikulirao početne korake materijalističke analize, ovaj tematski broj može se gledati kao svojevrsni nastavak. Nastaviti za nas znači kroz close reading odabranih umjetničkih radova/praksi/pozicija pokušati iščitati kako se ovaj sloj kapitalističke stvarnosti, novac, reflektira u umjetničkim procesima i narativima. Kako se umjetnost hvata ukoštac s (ne)mogućnošću reprezentacije novca, budući da je novac odnos, i da li je budući nematerijalan ujedno i nereprezentabilan? što reprodukcija kapitala znači u području umjetnosti, posebno na podlozi iskustva postobjektne umjetnosti koje nas poučava da nije dovoljno fiksirati objekt ili ga pokušavati promijeniti, ako se pritom istovremeno reproducira čitava operativna struktura koja uporno producira upravo takve objekte u njihovoj realnosti. Kakav je odnos umjetnosti i rada, posebno s obzirom na transformacije uvjeta kakve stvara financijski kapitalizam?
Tekstovi:
“Administracija estetike” ili podzemni tokovi ugovaranja umetničkog posla između ljubavi i novca, novca i ljubavi / Jelena VesićJelena Vesić obrađuje administraciju estetike, ugovaranje umjetničkog rada, te – na podlozi uspostave autonomije umjetničkog polja zajedno s uvođenjem najamnog rada – donosi diskurzivnu analizu modusa komunikacije i afektivnih taktika pri ugovaranju, pokazujući kako one proizlaze iz složenog odnosa umjetnosti i novca, odnosno umjetnosti i rada,
18/11/2014.
Radionica proučava identitet i razumijevanje kao fenomene ukorijenjene u jeziku, izvedbi i percepciji. Tijekom radionice istražit ćemo kako razumijevanje u jeziku počiva na sporazumu. Koristeći jezik sporazumjevamo se oko značenja, ali razumijevanje pritom nije moguće provjeriti, ono je osjetno, ili nešto što mislimo da osjećamo. Značenje se dijeli i pripada svima, ne temelji se na istini ili vlasništvu.
Radionica polazi od temeljnih postavki filozofa poput Louis Althussera i Michela Foucaulta, a potom će uslijediti osvrt na aktualna promišljanja o identifikaciji teoretičarki Judith Butler i Sare Ahmed. Ahmedina ideja o smjeru kao queer fenomenologiji daje osnovu za razmatranje srama, kako se tijelesni osjećaj za percepciju mijenja obzirom na okruženje i očekivanja.
Olivi Dunbar (r. 1988., Vancouver) magistrirala je na Institutu Piet Zwart, a trenutno je rezidentica na Rijksakademie van beeldende kunsten u Amsterdamu. Interes za jezik i identitet prožima njene radove koji se pojavljuju kao tekstovi, skulpture, videi, performansi i instalacije ne bi li proizveli dispozicije i afektivne stvarnosti. Nedavno je izlagala na izložbi picture that yr on a cliff (but it’s in a dream) u Buenos Tiempos International, i na RijksOpen 2014 na Rijksakademie.
Srami se! je interdisciplinarni višegodišnji projekt pokrenut od strane Galerije Miroslav Kraljević, Centra suvremenih umjenosti iz Celja i Udruženja za kulturu i umjetnost CRVENA iz Sarajeva. Projekt uspostavlja platformu za umjetničko i teorijsko istraživanje pojma srama uvjetovanog specifičnim političkim, ekonomskim i društvenim kontekstom.
Kakve su posljedice ako dominantne strukture moći označe određene događaje, načine ponašanja ili identitete sramotnim za pojedinca ili zajednicu? Projekt polazi od razumijevanja srama kao posljedice uvjetovane društvenim i kulturološkim djelovanjem čiji je doživljaj osoban i/ili kolektivan unutar javne i/ili private sfere. Pritom postavlja pitanja: koji identiteti i prakse se smatraju sramotnima i koje strukture ili pozicije imaju moć označiti ih takvima? Može li se sram shvatiti kao simptom uslijed prekida s uspostavljenim normativnim ponašanjem, ekonomskim ideologijama, političkim ciljevima i oblicima patrijarhalne dominacije? Može li čin sramljenja djelovati kao mehanizam koji održava postojeće odnose moći i omogućava sredstvo kontrole društva? Srami se! u Galeriji Miroslav Kraljević kuriraju Irena Borić i Ana Kovačić.
Projekt Srami se! podržavaju: Zaklada Kultura Nova, Ministarstvo kulture i Grad Zagreb.
18/11/2014.
rnEKTBF451/EKTFF451: Bilješke i ispovijestirn rnsamostalna izložba Ève K. Tremblayrn rnkustosica: ®eljka Himbelern rnIzložba se otvara 5.12.2014. u 20 sati.rn rn rnMultimedijalni projekt Ève K. Tremblay Postajuci Fahrenheit 451 zapocet je 2007. godine. Kao i njeni brojni prošli radovi potaknut je slucajnim dogadajem tijekom umjetnicina bivšeg nomadskog života i pažljivih opažanja svojeg okruženja; u ovom slucaju rijec je o susretu u videoteci u Berlinu, u susjedstvu u kojem je Tremblay živjela u to vrijeme. Ime videoteke, Filmgalerie 451, bilo je uistinu simbolicno; prizivajuci ime poznatog znanstveno-fantasticnog romana Raya Bradburyja (ciji su elementi u 60-ima adaptirani za film Françoisa Truffauta), koji opisuje nedaleku buducnost u kojoj su knjige i citanje tretirani kao prijetnja društvenom miru; kao poremecaj koji tobože vodi do nemira, sumnje, kriticnosti i, posljedicno, nesrece. Knjige su stoga morali uništavati posebno obuceni timovi vatrogasaca; samo je mala skupina disidenata, tzv. "ljudi-knjige", uzela sebi za cilj sacuvati knjige od zaborava u njihovom nematerijalnom obliku – u vlastitim umovima, kroz posebnu metodu fotografskog pamcenja – usprkos progonu.rn rnPronalazak ove videoteke u Berlinu potaknuo je umjetnicina sjecanja na Bradburyjevu knjigu koju je procitala godinama ranije. Bio je to takoder pocetak njenog višegodišnjeg misaonog, zaigranog, ali i upornog pokušaja pamcenja Fahrenheita 451, metaforickog nastojanja da "postane knjiga". Tremblay je koristila svoj interes za književnost, kazalište, filozofiju i vizualnu umjetnost, ali i znanstvene tekstove, neuroznanost, povijest mnemonickih sustava i mehanizama pamcenja i zaborava. Poetski pristup i filozofska promišljanja spojili su se sa stalnim materijalistickim eksperimentima; projekt koji još uvijek traje i evoluira ukljucuje razlicite medije – performanse, video, crtanje, kolaže, skulpturu, instalacije, tekst, keramiku, kao i umjetnicin najcešce korišten medij, fotografiju.rn rnZa Galeriju MK Tremblay je osmislila sveobuhvatnu prezentaciju vlastitog Postajanja Fahrenheit 451, pod nazivom EKTBF451/EKTFF451: Bilješke i ispovijesti. Izložba pocinje pismom, pisanim i ispravljanim puno puta, upucenom autoru knjige Rayu Bradburyju. Pismo je poziv Bradburyju na njenu izložbu, ali u isto vrijeme otkriva, gotovo u dnevnickoj formi, autoricina promišljanja cijelog procesa razvoja projekta (kao i njenih misli o umjetnickom stvaralaštvu opcenito), kojeg definira kao "stvaranje i razumijevanje sivom tvari" – njeno kao i od publike. Poruke Bradburyju, kao i samoj autorici, razasute su kroz cijelu izložbu u obliku post-itova, stvarajuci tako neobicnu i primamljivu jukstapoziciju kratkih tekstova i vizuala koji ih okružuju. Vizuali ukljucuju umjetnicine video radove i fotografije, crno-bijele i u boji, kojima je zabilježila brojne dane i mjesece ucenja knjige napamet (u suprotnosti s metodom brzog pamcenja "ljudi-knjiga" iz Fahrenheita 451) i prikazala što se zbivalo u njenoj glavi, privatnom interijeru svog uvijek mijenjajuceg stana (stanova), kao i drugih lokacija s njenih putovanja. Fotografije brojnih lokacija reflektiraju proces kojim je umjetnica odlucila zapamtiti razlicite dijelove knjige – povezujuci ih s razlicitim lokacijama i arhitekturom iz vlastite prošlosti ("palace memorije"). Jedna skupina video radova i fotografija prikazuje ljude iz umjetnicinog neposrednog okruženja; poznanici, prijatelji i kolege pozvani su da citaju i zapamte dijelove njima dragih knjiga, u gotovo snovitim kompozicijama (aludirajući na Truffautovu filmsku adaptaciju). Umjetnicina kamera zabilježila je te ljude zadubljene u citanje, ali i dok su izvodili razlicite, ponekad i potpuno cudne, radnje sa svojim najdražim knjigama. Fotografije –
20/10/2014.
Čitamo i raspravljamo o tekstu Eika Ikegamija "Sram i samuraji: institucije, povjerenje i autonomija u elitnoj kulturi časti". Eiko Ikegami iznosi studiju slučaja odnosa prema sramu unutar samurajske predmoderne japanske kulture koja je prvenstveno elitna muška kultura. U tekstu se razlaže kako je koncept srama tijesno vezan s usponom i transformacijom samurajske elite i njihovih političkih institucija. Studija slučaja poimanja i uloge srama u predmodernom Japanu donosi kompleksnost interakcije između pojedinca i društva. Nastojat ćemo istražiti zašto je pojam srama bio javni koncept u predmodernom Japanu i na koji se način odnosi prema aktualnoj politici.
Tekst možete preuzeti ovdje.Poželjno je pročitati tekst prije čitalačke večeri ali nije uvijet za sudjelovanje.Tekst će predstaviti jedna od kustosica projekta Srami se! Irena Borić.
Prijave: info@g-mk.hr
Srami se! je interdisciplinarni višegodišnji projekt pokrenut od strane Galerije Miroslav Kraljević, Centra suvremenih umjenosti iz Celja i Udruženja za kulturu i umjetnost CRVENA iz Sarajeva. Projekt uspostavlja platformu za umjetničko i teorijsko istraživanje pojma srama uvjetovanog specifičnim političkim, ekonomskim i društvenim kontekstom.
Kakve su posljedice ako dominantne strukture moći označe određene događaje, načine ponašanja ili identitete sramotnim za pojedinca ili zajednicu? Projekt polazi od razumijevanja srama kao posljedice uvjetovane društvenim i kulturološkim djelovanjem čiji je doživljaj osoban i/ili kolektivan unutar javne i/ili private sfere. Pritom postavlja pitanja: koji identiteti i prakse se smatraju sramotnima i koje strukture ili pozicije imaju moć označiti ih takvima? Može li se sram shvatiti kao simptom uslijed prekida s uspostavljenim normativnim ponašanjem, ekonomskim ideologijama, političkim ciljevima i oblicima patrijarhalne dominacije? Može li čin sramljenja djelovati kao mehanizam koji održava postojeće odnose moći i omogućava sredstvo kontrole društva?
Srami se! u Galeriji Miroslav Kraljević kuriraju Ana Kovačić i Irena Borić.
Projekt Srami se! u 2014. godini financiraju Grad Zagreb, Ministarstvo kulture RH i Zaklada Kultura Nova.
20/10/2014.
Rezidencijalni program G-MK i Radione pod nazivom ‘Izmjenična struja’ realizirat će se u uobičajenom radnom vremenu laba, utorcima od 20 sati i subotama od 18 sati nadalje u sklopu sljedećih grupa: Robotika i hakiranje, napredna audio sekcija, Processing (dizajn interakcija), BIOsekcija, 3D printanje, nosiva tehnologija i eTekstil, Balkansko raketarstvo i leteći objekti, mikrokontroleri i hands-on elektronika, DIY print i dizajn, FPGA, napredno programiranje, DIY protetika, te cijeli niz edukativnih programa posebno namijenjenih za početnike, djecu, mlade i umirovljenike.
Kustoski timovi G-MK i Radione također će zajednički osmišljavati pojedinačne programe koji povezuju područja suvremene umjetnosti, intermedijskih i inovativnih tehnoloških praksi.
Radiona.org trenutno se nalazi u istraživačkoj fazi projekta Amplitude slike i zvuka za što je dobila potporu Zaklade Kultura nova, te će uskoro izaći u javnost svojim prvim uradi-sam elektroničkim kompletom u sklopu kojeg će umjetnici, elektroničari i dizajneri laba kreirati open source sintesajzer / teremin pogonjen na ATmega mikrokontroleru, a u sklopu istraživanja održat će se i radionica za zainteresiranu javnost. Također u tijeku je realizacija godišnjeg programa domaćih i međunarodnih radionica, te priprema za izložbu Zvučni hibridi – kreativna sonologija.
Rad se laba tako nakon 4 godine djelovanja u sklopu Studentskog centra u Zagrebu nastavlja u suradnji s novim partnerima dajući time novu dimenziju intersektorskih suradnji između javnih i neprofitnih institucija u Hrvatskoj. Naime, dio programa također će se realizirati u suradnji s Tehničkim muzejom i Zagrebačkim centrom za nezavisnu kulturu i mlade – Pogon, dok je tehničku pomoć dala i udruga Domino, te se ovom prilikom Radiona.org zahvaljuje svim navedenim institucijama i pojedincima koji su podržali organizaciju i njen dosadašnji rad, te Kulturi promjene – domaćinu laba od lipnja 2011. do listopada, 2014. godine.
10/10/2014.
U sklopu Kustoske platforme 2013./2014. U Galeriji Miroslav Kraljević gostuje Saša Nabergoj, povjesničarka umjetnosti, kustosica i kritičarka, pomoćna direktorica SCCA-Ljubljana, voditeljica kustoskog i kritičarskog edukacijskog programa World of Art, te refleksivne platforme o kulturnom radu Studio 6. Kroz svoje zagrebačko predavanje Naborgoj će se baviti sveprisutnim obratima u kustoskim praksama zadnjih dekada, kroz koje izložba postaje prostorom gdje se nešto događa, a ne samo mjestom gdje je nešto reprezentirano.
Posebno će se osvrnuti na iskustvo koncepcije i realizacije PORTIZMIRA3, trijenala suvremene umjetnosti, kojeg je recentno kurirala u Izmiru, Turskoj u suradnji s udrugom za suvremenu umjetnosti K2, otvarajući time prostor za razgovore o kustoskim praksama utemeljenim na mogućnostima trajanja, procesualnom, istraživačkom i kontekstualno specifičnom.
Okupljajući radove dvadeset i tri lokalna i internacionalna umjetnika, kojima je baza bila istraživanje i davanje kontekstualno specifičnih odgovora na datu lokaciju i prostor, Trijenale u Izmiru je bilo strukturirano kroz niz različitih formata. Prvenstveno se radilo o procesu, a ne singularnoj izložbi, fokusiranoj na različite strategije i taktike koje umjetnici koriste kako bi razvijali svoj rad.
Trijenalna izložba PORTIZMIR3 služi i kao kontekstualni okvir za promatranje različitih participativnih praksa i pokušat će otvoriti nove perspektive na teme, radne metode, taktike i strategije koje su aktualne u polju suvremene umjetnosti.
Isto tako, tijekom zagrebačkog predavanja Saše Nabergoj, bit će govora i o edukacijskim programima u polju suvremene umjetnosti, čiji je Nabergoj aktivni sudionik i konceptualizator kroz rad u SCCA-Ljubljana.
***Uz predavanje, bit će predstavljena i nova publikacija praktikuma Kustoske platforme 2013./2014. na temu Suodnosi umjetnosti i proizvodnje u izdanju G-MK (izvršna urednica: Ana Kovačić, urednica: Ana Kutleša, dizajn: Ivan Klis i Damir Prizmić) s tekstovima Milice Popović i Radoslava Putara i izborom iz materijala prikupljenih i nastalih tokom praktikuma. Publikaciju možete preuzeti ovdje. ***








