10/09/2014.
Ako nije drago ili poludrago, kakvu vrijednost ima kamenje? Da li kamen sam za sebe uopće može imati neku vrijednost, ili mu tu vrijednost, npr. onu povijesnu, daje kontekst unutar kojeg se nalazi? Jer jednostavno nije isto radi li se o kamenu kojim igramo žabice na plaži ili pak kamenu koji čini jedan mali djelić srednjevjekovne crkve. Kamen za žabice ostaje dovoljno nevažan da ga, čim potone, možemo zamijeniti drugim bez osjećaja da smo išta bitno izgubili, ali što kada izgubimo kamen koji čini srednjovjekovnu crkvu? Jednom povjesničaru ili arheologu sasvim sigurno nije svejedno o kojem je materijalnom ostatku riječ jer jedan kamen, pa čak i oštećeni, može poslužiti za gradnju narativa čitave povijesti. rnPolazeći od interesa za vrijednost koja nastaje gradnjom narativa Emilio Moreno se osobito zainteresirao za materijalne ostatke, odnosno spomeničku baštinu koja preseljenjem, odnosno postupkom anastiloze, biva izmještena iz vlastite lente vremena. Zanimalo ga je što se događa s vrijednosti spomeničke baštine prilkom takvog postupka? Da li nova građevina ostaje "ona stara"? Njegov prvi filmski uradak Stone Acrobatics (2014.) nastoji sagledati ova pitanja, a filmski narativ gradi oko slučaja anastiloze srednjovjekovne španjolske crkve koja je proglašena nacionalnom baštinom. Na zahtijev Johna D. Rockfellera Jr., koji je netom na Manhattanu izgradio muzej srednjovjekovnih samostana iz čitavog svijeta, 50-ih godina spomenuta crkva rastavljena je kamen po kamen, i takva prenesena u New York gdje je ponovno sastavljena. Emilio Moreno je kao rezident Triangle Arts NY namjeravao istražiti i političku pozadinu koja je dovela do takvog događaja, no tijekom boravka njegovi su se interesi proširili. Stoga, u filmu Stone Acrobatics fenomen anastiloze proširuje i vrlo osobnim asocijacijama i pričama o vlastitom ocu, ali i razmišljanjima o suvremenom korištenju vlastitih fotografija i onome što one reprezentiraju. Emilio Moreno u filmu Stone Acrobatics snima kadrove tijekom svojih putovanja i time je narativ često asocijativno dopunjen slikama. Od vrlo osobnih kadrova, do posve estetskih, Moreno priča priču razgrađujući pojam vrijednosti i način kojim objekti, akcije i jezik dobivaju vrijednosne statuse. rn rn Irena Borićrn rn rnEmilio Moreno (1980., španjolska) u svom radu se bavi različitim aspektima vrijednosti, kao i iskustvenim područjima iz kojih neka vrijednost nastaje. Povijest, jezik, valuta i prostor su samo neka područja u njegoovom fokusu. Moreno je stekao filološko, fotografsko i umjetničko obrazovanje i zbog toga njegova umjetnička praksa uvijek ovisi o specifičnom projektu. Nedavno je samostalno izlagao u Instituto Cervantes u New Yorku i u South African National Gallery u Cape Townu. Također je sudjelovao na grupnim izložbama u De Appel Center for the Arts u Amsterdamu, Centro de Arte 2 de Mayo, Móstoles u Madridu, CASCO u Utrechtu, i u Vanabbe Museum-Onomatopee suradnji u Eindhovenu. Surađivao je s If I Cant Dance I Dont Want to be Part of Your Revolution i s Bulegoa z/b in the project \'18 Images and 18 Stories\'. Njegov rad je objavljen u Scapegoat Journal (Toronto) i The Autonomy Project Newspaper (Eindhoven). Izložba Akrobacije Kamenja u galeriji Miroslav Kraljević je ujedno i njegovo prvo predstavljanje u Hrvatskoj. rn rnhttp://www.emiliomoreno.info/rn rnZa vrijeme trajanja izložbe, Galerija Miroslav Kraljević bit ćernotvorena od utorka do
02/09/2014.
stagnácija ž mirovanje, zastoj,rnstanje bez napredovanja, napretka;rnpren. tromost, mlitavost, mrtvilorn rn rnKada rijeka razvije jedan ili više alternativnih kanala, tada se jedan kanal naziva glavnim te se koristi kao navigacijski put, dok se ostali kanali nazivaju ustajalim vodama te su plići i najčešće u stagnaciji. Pojam ustajalosti se u ovom slučaju primjenjuje na ona fizička i društvena polja koja su izolirana—sustavno zanemarivana u svom kulturnom i ekonomskom razvoju; u procesu pomicanja s periferije na marginu. Iako su to mjesta stagnacije, ona posjeduju daleko veći diverzitet i bogatstvo života nego što je to slučaj kod glavnog toka, odnosno struje.rn rnIzmještanjem ovih prirodnih formi unutar galerijskog prostora, Stagnacija alegorijski dočarava spregu ustajalosti/zapostavljenosti te bogatstva/raznovrsnosti, kao i međusobnu nepovezanost pojedinih formacija. Ta nepovezanost te težnja ka centru, kao i sam odnos centra naspram margine, čini ih nemoćnima za stvarnu promjenu, bez obzira na potencijal koji pojedinačno nose.rn rnIako rad nastaje promišljanjem odnosa centra i margine, koji se može izmještati do krajnjih pozicija piramide, on u svojoj prvoj instanci teži ka simboličkom transponiranju međuodnosa dominantne struje i nezavisne kulturne scene.rn rnRad Stagnacija Ive Cepanec Masters realiziran je u okviru projekta Natječaj za produkciju novoga rada i sudjelovanje u programu Galerije Miroslav Kraljević održanog 2013. godine. Cilj projekta je poticanje umjetničkog istraživanja i pružanje podrške mladim umjetnicama i umjetnicima.rn rn rnIva Cepanec Masters je akademska kiparica i multimedijalna umjetnica, rođena 1984. u Bjelovaru. 2009. godine je diplomirala na odsjeku kiparstva i proširenih medija na College of Visual and Performing Arts, University of South Florida, pod mentorstvom umjetnika Gregory Greena, te Rozalinde Borčile. Pored visokih akademskih priznanja; Magna Cum Laude i dekanskog priznanja, nominirana je za Yale School of Art. Po povratku u Zagreb osniva, u suradnji s Nives Sertić, Interdisciplinarni projekt Antibiotik, te rezidencijalni program Transfuzija, u suradnji s Alexanderom Mastersom. Od 2009.-2012. bavi se koordinacijom likovnog programa u Galeriji Jogurt, u sklopu Autonomnog kulturnog centra Medika. Izlaže na mnogim izložbama u zemlji; Drava Art Biennale, Koprivnica, 2013; Galerija Jogurt, Zagreb, 2009-2012; Galerija SC, Zagreb, 2011; 7. Velesajam Kulture, Zagreb, 2011; Vizura Aperta, Međunarodni festival audio- vizualnih umjetnosti, Momjan, 2010; Nitko nije siguran, 50th Porečki Annale, Poreč, 2010, te u inozemstvu; Popps Packing, tromjesečna rezidencija, Detroit, 2012; Cigar Factory, Tampa, 2012; Roosevelt gallery, State of the Arts Vol.2, Tampa, 2009; Nancy and Oliver Gallery, Tampa, 2009. Od 2009. godine do danas, kurirala je preko 30 izložbi u Galeriji Jogurt, te je aktivno surađivala na projektima s mnogim kulturnim udrugama i pojedincima. Bavi se instalacijama, performansom, te društveno angažiranim umjetničkim radom. ®ivi i radi u Zagrebu.rn rn rnIzložba je otvorena do 13.9.2014.
15/06/2014.
Srami se! interdisciplinarni je projekt pokrenut od strane Galerije Miroslav Kraljević, Centra suvremenih umjenosti iz Celja i Udruženja za kulturu i umjetnost CRVENA iz Sarajeva. Projekt uspostavlja platformu za umjetničko i teorijsko istraživanje pojma srama uvjetovanog specifičnim političkim, ekonomskim i društvenim kontekstom. Kakve su posljedice ako dominantne strukture moći označe određene događaje, načine ponašanja ili identitete sramotnim za pojedinca ili zajednicu? Projekt polazi od razumijevanja srama kao posljedice uvjetovane društvenim i kulturološkim djelovanjem čiji je doživljaj osoban i/ili kolektivan unutar javne i/ili private sfere. Pritom postavlja pitanja: koji identiteti i prakse se smatraju sramotnima i koje strukture ili pozicije imaju moć označiti ih takvima? Može li se sram shvatiti kao simptom uslijed prekida s uspostavljenim normativnim ponašanjem, ekonomskim ideologijama, političkim ciljevima i oblicima patrijarhalne dominacije? Može li čin sramljenja djelovati kao mehanizam koji održava postojeće odnose moći i omogućava sredstvo kontrole društva?
louie+jesse je multidisciplinarni umjetnički duo iz Ujedinjenog Kraljevstva. Obrazovanje su stekli na Royal Welsh College of Music & Drama s fokusom na glazbenu kompoziciju i kazališni dizajn. Suradnju su započeli 2010. na različitim instalacijama, intervencijama i drugim audiovizualnim projektima, uključujući umjetničke rezidencije u Berlinu (GlogauAIR and Ganze/Teile, 2010.), Nizozemskoj (P.A.I.R., 2010./11.), Poljskoj (Wyspa Institute of Art at Gdansk Shipyard, 2011.) i na Sveučilištu Birmingham (CCCS50, 2014.), i komisijama za festivale u Chesteru (Up the Wall 2009. i 2010.), Durhamu (International Brass Festival, 2013), Danskoj (Aabenraa Art Week, 2013.) i Veneciji (Schiume, 2012.).www.louiejesse.com
Rezidenciju u sklopu projekta Srami se! podržava: Zaklada Kultura Nova.
31/05/2014.
rnCrteži valova (narančasto i zeleno)rnCrteži polja (Brisbane, film)rn rnSlike pejzaža (jezero Bolac i Zagreb) rn rn"Ovi radovi se bave pitanjem “različitosti“, aspektom povezanosti stvari u svijetu koji je često odvojen pojmovima poput “prirodno“ i “industrijsko“. Sve na ovom svijetu, oboje prirodno i industrijsko, dio je prirode i povezano. Svaka stvar je jedinstvena u svojoj srži i u konstantom je stanju promjene. Narav prirode je takva da i najmanji pomak unutar strogo definiranih parametara može prouzročiti vrlo različite ishode. što je promjena više potisnuta to je veća šansa da kada se dogodi bude radikalna, a dogodit će se. Fizikalnost takvih procesa promjene pomaže pri shvaćanju događaja u svijetu oko nas".rn rnCrteži valova (narančasto i zeleno)rn"Proces stvaranja crteža valova bazira se na shvaćanju procesa valova, odnosu dinamike valova spram predmeta i ideja putem “iscrtavanja” poveznica između valova i obrazaca. Valovi se mogu koristiti i kao metafora pri opisu faza i slojeva geomorfologije, povijesti, kulture, priča, politike, umjetnosti, prijatelja i ideja; načinu pomaka i promjena, spajanja, pretapanja i raspršivanja".rn rnCrteži polja (Brisbane, film)rn"Od 1991. godine, bavim se stvaranjem instruction-based radova koji omogućuju drugim ljudima stvaranje geometrijskih crteža na površinama zidova i podova. Knjige s uputama su dizajnirane tako da “masovno produciraju” unikatne predmete. Asimetrija i različitost su namjerno ostvarene kroz proces produkcije. Ljudi koji stvaraju crteže utječu na vizualni ishod svakog pojedinačnog crteža putem osobne participacije. Svaki crtež je doista i očito vizualno jedinstven.rn rnCrtež polja #1 može se ostvariti te održavati od strane vrtlara, komunalnih zaposlenika, ili bilo kojih drugih zainteresiranih pojedinaca. Linije crteža su rađene sa strojem za iscrtavanje linija na sportskim travnjacima. Crteži se ili isperu ili zarastu, mogu biti pokošeni, ostavljeni, ili održavani poput sportskog travnjaka".rn rnSlike pejzaža (jezero Bolac i Zagreb)rn"Usred viktorijanske vulkanske ravnice u jugoistočnoj Australiji nalazi se veliko jezero Bolac. Prema plemenskim sjećanjima lokalnog Aboridžinskog stanovništva, jezero Bolac se formiralo prije približno 20,000 godina kao posljedica vulkanskih erupcija te je mjesto od velike važnosti.rn rnČetiri ne-objektne, monokromatske slike napravljene su na obalama jezera Bolac, koristeći ‘en plein-air’ pristup. Te slike su “slike pejzaža”, stvorene sa svrhom suradnje s krajolikom. U Zagrebu, sljedila sam puteve i staze, sama i s prijateljima, ne bi li naišla na mjesta koja sadrže sličnost s tim slikama. Slike su bile postavljene i fotografirane unutar tih krajolika te pretvorene u razglednice, spremne za slanje negdje drugdje. Malo mreškanje s jezera Bolac".rn rnKerrie Poliness, Zagreb 2014.rn rn rn rnProgram financiraju: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Zagreb, University of Melbournern rnMedijski pokrovitelji: Vizkultura, Zarez, H-Alter, Kulturpunkt.hrrn
29/04/2014.
Izložba u Centru za suvremenu umjetnost Stacion u Prištini okupila je niz stranih umjetnika koji se bave problemom privatizacije javnog prostora i/ili vidljivošcu privatnog unutar onog što je bilo i što bi trebalo biti javno (John Hawke, Martha Rosler, Andreas Siekmann, Patricio Larrambebere i Fatmir Mustafa). Polazeci od iskustva da privatno preuzimanje nekad javnih dobara cesto dolazi na mala vrata, u što javnost dobiva uvid vec kada je sve odluceno i provedeno, ovi umjetnici registriraju i bilježe pomake u svakodnevici kojima ponekad skrivene posljedice privatizacijskih procesa pokušavaju uciniti vidljivim i spoznatljivim pa je tako umjetnicima iz razlicitih konteksta zajednicko upravo suocavanje s tim posljedicama te osvještavanje i informiraju gledatelja. Na izložbi u Stacionu također je predstavljeno i nekoliko hrvatskih umjetnika te je na taj način Stacion istaknuo potrebu za regionalnim širenjem projekta.rn rnUz strane umjetnike koji su sudjelovali na izložbi u Stacionu, a kojima se u Zagrebu pridružuje i kosovarski umjetnik Alban Muja (kao direktna poveznica s inicijalim kontekstom projekta), na izložbi u G-MK sudjelovat ce i nekoliko hrvatskih umjetnika i/ili istraživaca: Bojan Mucko, Iva Marcetic, Bojan Mrdenovic, Rafaela Dražic, Dina Roncevic i OUR (Organizacija udruženog rada). Polazište za izložbu u G-MK kustoski je koncept Sarah Lookofsky unutar kojeg smo ipak odlucile naglasiti neke lokalne specificnosti na konkretnim primjerima iz Rijeke, Splita i Zagreba. Smatramo kako upravo hibridni umjetnicki projekti mogu postati mjesto diskusije o posljedicama privatizacije, mogu educirati publiku, potaknuti javnu komunikaciju i artikulirati kritiku. rn rnKonacnoj produkciji radova prethodi više ili manje ekstenzivan istraživacki rad i/ili rad na terenu. Cest je slucaj da je konacni produkt istraživanja neka vrsta mapiranja, bilo da se radi o fotografskom mapiranju devastiranih hotelskih kompleksa na Jadranskoj obali (Bojan Mrdenovic), uništene industrije na podrucju Rijeke (Iva Marcetic) ili pak pokušaju razumijevanja procesa i posljedica privatizacije kroz višednevnu radionicu sa srednjoškolcima (Dina Roncevic). S druge strane, dio projekata koje cemo predstaviti na izložbi rezultat su site-specific terenskih istraživanja pa tako Bojan Mucko istražuje ulogu i moduse funkcioniranja Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom na primjeru zagrebackih poslovnih prostora, Rafaela Dražic odlazi na teren u Brodosplit, a OUR-ovci predstavljalju nastavak case study analize posljedica raspadanja splitske Jugoplastike.rn rnIzložbu prati i dvodnevna konferencija u cijoj završnoj konceptualizaciji sudjeluju Mario Kikaš te Tomislav Medak i Multimedijalni institut (MI2), a koja okuplja dio umjetnika koji sudjeluju u projektu, niz relevantnih strucnjaka i teoreticara te aktivista. U okviru konferencije održat ce se i dva samostalna predavanja Borisa Budena i Neila Brennera. Potaknuti projektnim partnerstvom sa Stacionom konferencija je zamišljena kao platforma za diskusiju o privatizacijskim procesima u zemljama regije, o iskustvima borbe za javni prostor te o pojedinim radovima koji ce biti predstavljeni na izložbi.rn rnIzložba je otvorena od 3.5.-31.5.2014rn rn rnGeneralni sponzorrn rnINA-Industrija nafte, d.d.rn rn rnProgram financirajurn rnAllianz KulturstiftungrnErste StiftungrnGrad ZagrebrnMinistarstvo kulture Republike HrvatskernEmbassy of the United States, Croatiarn rn rnMinistry for European Integration of the Republic of KosovornMinistry of Culture, Youth and Sports of the Republic of Kosovorn rn rn rnMedijski sponzorirn rnH-AlterrnKulturpunkt.hrrnZarez
25/04/2014.
Dear all, please join us to see the starting collaboration between the students of the Cass in London and the Academy of Fine Arts in Zagreb.rnWe are inviting you to celebrate the opening ideas for what will be an ongoing engagement.rn rnYours sincerely,rnAntonija Bačić, Valentina Butumović, Dora Ðurkesac, Tara Ivanišević, Matija Kralj, Franziska Nicolaus, Marketa Popelkova, Tracey Smithrn rn Project coordinators: Nicole Hewitt i Ben Cainrn rnSupported by: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Odsjek za animirani film i nove medije - Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu i London Metropolitan University.rn
25/04/2014.
Tijekom posljednjih dvadesetak godina, bivše države Jugoslavije su svjedočile velikom prijenosu kolektivnih proizvodnih i socijalnih sredstava iz društvenog vlasništva u ruke slobodnog tržišta te privatnog kapitala. Poduzeća, banke, stambene dionice, visoko obrazovanje, zdravstvo, prirodni resursi, javni prostori i infrastruktura podlegli su višestrukim valovima marketizacije, komodifikacije i privatizacije. Reorijentacija prema potpunom liberalnom kapitalizmu, započeta kasnih 80-ih strukturalnom prilagodbom programa namijenjenih okončavanju produbljene krize jugoslavenskog socio-ekonomskog modela te popraćena zaoštravanjem etničkih sukoba i rata kasnih 90-ih, bila je ozakonjena obećanjima općeg društvenog napretka kojeg podrazumijeva integracija u sistem kapitalizma. Bilo je to obećanje normalizacije kapitalističkog trickle-down napretka koji bi paradoksalno uslijedio nakon kraja povijesti. Međutim, sada kad je kriza 2008. pokazala da je car gol, da se kapital ne može širiti i reproducirati bez produbljivanja društvene podijeljenosti diljem globalnog kapitalističkog teritorija i da se pod tim režimom navodno jednakih prilika neki suočuju s budućnošću trajnog siromaštva i oskudice, kontinuirana privatizacijska akumulacija pokazuje svoj korozivan učinak. rnResursna nadmetanja društva i kapitala podjednako se očituju i u slučaju gdje su izraženi potencijali društvenosti—javni prostori, javno obrazovanje, javne usluge, kao i u slučaju gdje su isti oduzeti—napuštene zgrade, zatvorene tvornice i mali obrti. Akumulacija privatizacijom parazitira na potencijalu društvenosti iako je strategija koju provodi često isključiva i neosobna. Izložba „Likvidacija“ preispituje načine na koje se privatizacija, iako nije uvijek očita, može razumljivo prikazati kroz umjetničke, društvene i političke prakse. Konferencija će okupiti umjetnike, ugledne znanstvenike i intelektualce te aktiviste iz regije koji se protive privatizacijama, a s ciljem promišljanja tih procesa i mogućnosti otpora koje su prosvjedni pokreti posljednjih nekoliko godina otvorili u regiji. rn rnPROGRAM KONFERENCIJErn rnLokacija: desno od glavnog ulaza u zgradu INE, šubiceva 29rn*konferencija će se odvijati na engleskom jezikurn rnSubota, 3.5.2014.rn rn10:00 – 10:45 Boris Buden (Europski institut za progresivnu kulturnu politiku): Those who make revolution half way...rn rnRasprava 10:45 – 11:45rn rn12:00 – 14:00 The Primitive Accumulation and Industrial Action in the Ex-Yugoslav CountriesrnDomagoj Mihaljević (Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju)rnMilenko Srećković (Pokret za slobodu)rnEmin Eminagić (Front Slobode)rn rn rn16:00 – 16:45 Neil Brenner (Graduate School of Design, Harvard University): Urban Ideologies and the Critique of Neoliberal UrbanizationrnRasprava 16:45 – 17:45rn rn18:00 – 20:00 The Enclosures of Space, the Resistances of the PublicrnTeodor Celakoski (Pravo na grad)rnJohn HawkernVolker Eick (Freie Universität Berlin)rn rn rnNedjelja, 4.5.2014.rn rn rn rn11:30 / Tehnički muzejrnArt and Labour rnvodstvo kroz izložbu (na engleskom jeziku)rn rn rn rn15:00 – 18:00 The Afterlives of LaborrnBojan MuckornMilijana BabićrnMario KikašrnOUR (Alemka Ðivoje, Dalibor Prančević, Robertina Tomić)rn
07/04/2014.
RadnikRadnicaUmjetnicaUmjetnik 09. travnja – 19. travnja 2014.
Otvorenje u srijedu u 20h
„Ne radi se o tome da stvaramo kadrove profesionalnih umjetnika, već da u najširim masama naših trudbenika razvijamo smisao i razumijevanje za pojedine grane umjetnosti i da tim putem podižemo njihovo obrazovanje i kulturu, tako i putem likovnih sekcija htjet ćemo da našim radnim ljudima pružimo mogućnosti da izraze svoje sposobnosti i zadovolje svoju težnju za stvaralaštvom na ovom području.“(Perka Splivalo, Neka zapažanja s likovnih izložbi na oblasnim smotrama Saveza kulturno-prosvjetnih društava
Kulturni radnik br. 6., 1950.)
„Stupanj kulture sveukupnog društva veoma je važan za razvoj socijalizma u najširem smislu, a osobito je važan za razvoj samoupravnog socijalizma, jer, pored ekonomskog, i duhovno oslobođenje ljudi jedan je od temelja novog društva.“
(Saopćenje sa IV. Susreta samoupravljača „Crveni barjak“, Kragujevac, 15., 16., 17. veljače 1972.)Nakon završetka Drugog svjetskog rata i osnivanja Federativne Narodne Republike Jugoslavije, političko vodstvo nove države kreće u obnovu ratom razorene zemlje. Jedan od primarnih ciljeva, koji se naglašava već u prvoj « petoljetki», jest industrijalizacija, koja bi zaostalu privrednu zemlju transformirala u novu, naprednu, socijalističku državu, te stvaranje radničke klase. Preseljenjem velikog dijela stanovništva u gradove javlja se potreba za unapređenjem i poboljšanjem životnih uvjeta radnika što se prvo manifestiralo gradnjom stanova i popratnih objekata, zatim inicijativama za osuvremenjenje « oblikovanja » čiji finalni produkti, osim materijalne upotrebljivosti, posjeduju i « duhovnu funkcionalnost », a na koncu i obrazovanjem radnika. Krajem 40-ih uvodi se obavezno osmogodišnje obrazovanje, početkom 50-ih osniva se Radničko sveučilište « Moša Pijade » koje je nudilo temeljno i⁄ili dodatno obrazovanje za radnike, a u sklopu kojeg je izlazio i časopis «15 dana» koji je radnicima trebao približiti suvremena strujanja u umjetnosti.
Ovogodišnje istraživanje polaznika Kustoske platforme krenulo je upravo od pitanja odnosa umjetnosti⁄umjetničke produkcije i industrijske proizvodnje u Hrvatskoj za vrijeme Druge Jugoslavije. Podijeljeni u četiri grupe, polaznici su temi prilazili na različite načine. Dvije su grupe temi prišle sa stajališta umjetnika⁄radnika – amatera, jedna se grupa bavila dizajnom, a druga stvaralaštvom suvremenih umjetnika koji su tematizirali ovaj odnos u svojemu radu. Na izložbi će se moći vidjeti analiza časopisa Kulturni radnik koji je izlazio 1948. – 1991., kronologija brodogradilišta 3. maj u Rijeci i njegova Kino-fotokluba Jadran, sami filmovi kluba te intervjui s Hrvojem Turkovićem, Draganom Rubešom i Petrom Trinajstićem, razgovori s Draganom Roksandićem i Bogdanom Budimirovom, te dokumentacija o suvremenim umjetnicima koji su se bavili ovom temom (Ana Hušman, Marijan Crtalić, Luiza Margan, Martina Grlić).
Polaznici Kustoske platforme: Lorena Barić, Marijana Paula Ferenčić, Josip Horvat, Davor Konjikušić, Branimir Kopilović, Dunja Kučinac, Karla Lebhaft, Jelena Milić, Mateja Pavlić, Milica Popović, Ines Praprotnik, Sonja švec španjol.
Mentorica: Ana Kovačić
Asistentice: Sanja Sekelj i Lea Vene
Organizatorice Kustoske platforme: Ivana Mestrov i Mihaela Richter
Koordinatorica: Mirna Rul
Kustoska platforma program je posvećen dodatnoj teorijskoj i praktičnoj edukaciji iz područja suvremene umjetnosti. Unutar programa, koji se ove godine sastojao od tri različita modula: Kustoske prakse u institucionalnom i izvaninstitucionalnom kontekstu (Jasna Jakšić), Tekst i kontekst II (Klaudio štefančić) i Praktikum Kustoske platforme: Suodnosi








