Na izložbi Izgubljeni grad, američki umjetnik Joshua Goode prikazuje ostatke podzemnog grada izmišljene stare civilizacije. Nalazi su pronađeni tijekom arheološkog istraživanja na više lokacija u blizini Galerije Miroslav Kraljević u razdoblju od 11. do 14. ožujka 2014. Goode je javno, u ulozi arheologa koju je sam sebi dodijelio, vodio inscenirano arheološko iskapanje te otkrionevjerojatna izgubljena blaga. Tijekom iskapanja, prolaznici su svjedočili otkrivanju predmetaizgubljenog grada, propitujući zajedno s umjetnikom granice između stvarnosti i fikcije.  Joshua Goode predstavit će pronađene predmete u galerijskom prostoru, privremeno transformirajući G-MK u mali arheološki muzej gdje stvarnost i fikcija postaju jedno. Joshua Goode rođen je 1981. godine u Fort Worthu u Teksasu. Diplomirao je na Southern Methodist sveučilištu u Dallasu, a magistrirao na Sveučilištu u Bostonu. Samostalno je izlagao na mnogim međunarodnim izložbama: Zendai Museum of Modern Art, šangaj, Kina; Darb 1718 u Kairu, Egipat; LaSala Gallery u Zaragozi, španjolska; i University of Shangai, Kina; kao i na grupnim izložbama: Museum of the National Library u Madridu, španjolska; National Library of Argentina, Buenos Aires, Argentina; Zentral Bibliothek, Zurich, švicarska; University of Ulster, Belfast, Irska; Westminster Library, Westminster, Ujedinjeno Kraljevstvo; MX Espai, Barcelona, španjolska; i na Loyola University u Rimu, Italija. Goode je radio kao gostujući umjetnik i kritičar na University of Shanghai, University of Massachusetts-Boston, Dartmouth College, Marist College, Rhode Island School of Design i Savannah College of Art and Design, te se bavio istraživanjima na arheološkoj iskopini u spilji Vogelherd u Njemačkoj, u sklopu University of Tübingen. Dobitnik je nagrade Dozier Travel Grant, Dallas Museum of Art, te trenutno predaje na Fine Arts Department, Tarrant County College u Fort Worthu u Teksasu.
Tijekom veljače umjetnica će u G-MK provesti ideju otvorenog studija. Koristeći svoje alate i materijale radit će na novom projektu i eksperimentima s papirom, slojevima i formom knjige. U galeriji će se pritom odvijati kontinuirana bookart radionica - posjetitelji mogu doći u prostor i razgovarati s Irenom, pogledati njezine dosadašnje radove, prolistati publikacije iz područja umjetnosti knjige i knjiga umjetnika u za to predviđenom čitalačkom kutu. Važan povod konceptu otvorenog studija je i dosadašnji način prikazivanja umjetnosti knjige u Hrvatskoj koji je ostavio prostor za bavljenje ovom formom na prošireno konceptualan način, neopterećen definicijama, sa knjigom u prvom planu. Martina Kontošić, producentica projekta Otvoreni studio možete posjetiti svaki dan (osim nedjelje) u periodu 17.2.-28.2.2014, od 13-19 sati. Posebna zahvala timu kustosica G-MK i Ireni Borić
Izložba se otvara 10.01.2014. u 20 sati.rn rnDuncan Campbell u svojim filmovima i instalacijama istražuje načine na koje određeno značenje i povijest bivaju konstruirani, manipulirani i diseminirani. Radovi ovog umjetnika propituju povijesne ličnosti, događaje i njihove interpretacije, i ispituju granice između činjeničnog i fiktivnog. Kvaliteta Campbellovih filmova izvire iz njihove specifične kolažne strukture i fragmentarne naracije, neobičnih zvučnih efekata, te kombinacije crno-bijelih i kolor sekvenci, animiranih dijelova i citata iz povijesti eksperimentalnog filma. Umjetnikovi filmovi rekontekstualiziraju autentični arhivski filmski materijal, kombinirajući ga sa svježe snimljenim scenama—igranim epizodama koje Campbell snima sa 16mm kamerom—te potiču gledatelja na aktivnu navigaciju kroz njihove nedovršene priče.rn rnZagrebačkoj publici umjetnik se predstavlja sa svojim hvaljenim filmom Bernadette (2008, 37\'). Kroz portretiranje Bernadette Devlin, kontroverzne parlamentarne zastupnice republikanske stranke iz Sjeverne Irske i pasioniranog borca za ljudska prava iz 60-tih godina, film također donosi opis širih političkih, socijalnih i kulturnih previranja, građanskih nemira i političkih vođa u ovom specifičnom periodu sjevernoirske povijesti zvanog The Troubles. Međutim, umjetnik izbjegava simplificiran pogled na borbu između republikanaca/IRA-e, te Britanske vlade i lojalista, kao i uobičajenu herojsku prezentaciju pasioniranog karaktera Bernardette Devlin, te se fokusira na masmedijsku konstrukciju njezine karizmatične ličnosti, konstruiranu kroz televizijske vijesti toga vremena. Bernadette propituje pojmove istine i objektivnosti koji se obično povezuju sa dokumentarnom formom, te se poigrava sa njenim normama i strukturom. Umjetnik preuzima i dodatno obrađuje arhivski televizijski material, te dodaje dijelove koje sam snima. Izvorni zvuk je kombiniran sa naracijom kontemplativnog karaktera- skriptom sastavljenom od dijelova Devlinine autobiografije i Campbellovih zapisa, u kojoj se prvo i treće lice konstantno izmjenjuju.rn rn®eljka Himbelern rnDuncan Campbell, rođen 1972. godine  u Dublinu. Studirao je na University of Ulster u Belfastu, a magistrirao na prestižnoj umjetničkoj školi Glasgow School of Art. Campbellov rad je izlagan na mnogobrojnim samostalnim izložbama: u Carnegie Museum of Art, Pittsburgh, 2012; Hotel, London, 2011; Artists Space, New York, 2010; Tramway, Glasgow, 2010; Kunstverein Munich, 2009; te BALTIC Centre for Contemporary Art, Gateshead, 2008. Umjetnikovi radovi su također predstavljeni na grupnim izložbama, poput Manifesta 9, Genk, Belgium, 2012; British Art Show 7, Nottingham Contemporary, Nottingham i Hayward Gallery, London, 2011; Asking Not Telling, Institute of Contemporary Art, Philadelphia, 2009/2010; Fight The Power, Museo Nacional Centro de Arte Reina Sofia, Madrid, 2009; You Have Not Been Honest, Museo D’Arte Donnaregina, Naples, 2007; Art Now, Tate Britain, London, 2006. Umjetnik trenutačno živi i radi u Glasgowu.rn rnZa vrijeme trajanja izložbe, Galerija Miroslav Kraljević bit ćernotvorena od utorka do petka 16 – 19h, te subotom 11 – 13h.rn(projekcije filma počinju svaki puni sat)rn rn rnIzložbu su podržali: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture Republike Hrvatskern rnIzložba je otvorena do 1.2.2014.
ponedjeljak, 18. 11. 2013.rn19:00 otvorenje izložbern19:30 diskusija u sklopu programa Mikropolitike rnsudjeluju: Rena Rädle i Vladan Jeremic, umjetnici, Iva Marcetic, arhitektica i clanica Mladih antifašistkinja Zagreba, Nikola Vukobratovic, clan uredništva hrvatskog izdanja Le Monde Diplomatiquea i [BLOK]rn rn rn«Djevojcica pita majmuna u zoološkom vrtu: Zašto živiš tu? Nije li ljepše tamo odakle dolaziš?» Ovim tekstom Dušan Makavejev otvara «Montenegro», film u kojem prikazuje susret imucne kucanice Amerikanke, koju u švedsku dovodi udaja za biznismena, s jugoslavenskim imigrantima, koji u švedsku dolaze tražiti posao. Odvojenost svjetova, zbog koje naslovni junak Montenegro (koji posao nalazi u zoološkom vrtu) na kraju tragicno skoncava, prije svega je klasna, ali je ujedno i produkt specificne proizvodnje drugosti, a njegovo ubojstvo krajnja konzekvenca kleša koji se dogada kad se zamišljena slika konstruiranog «drugog» (divljeg Balkanca, istovremeno privlacnog i zastrašujuceg) suoci s  njegovom stvarnom pojavom – s covjekom cija je pozicija vrlo jasno uvjetovana konkretnim ekonomsko-politickim procesima, u cijem porijeklu nema ništa egzoticno, a u svojevrsnom radnickom nomadizmu ništa romanticno.rnIzložba Izmedu svjetova II temi migracija u suvremenom ekonomsko-politickom trenutku prilazi s pozicije kritike proizvodnje i upotrebe slika. U video radu Razglednice i seriji fotografija Impresije: K(raj)olik Slovenije umjetnica Nika Autor koristi arhivske snimke Radio Televizije Slovenije da bi pokazala «kako slika sama po sebi, odredena nacinom proizvodnje (montaža), implicira kriminalizaciju i viktimizaciju tražitelja azila, bjegunaca, migranata. (...) Nacin proizvodnje slika uspostavlja optiku pogleda RTV-a, koji reducira, segregira, diskriminira, ispušta i konstruira \'drugoga\'.»1  U instalaciji The Housing Agenda umjetnici Rena Rädle i Vladan Jeremic prikazuju dva specificna slucaja deprivacije Roma, beogradski i rimski, kako bi ovo tzv. «romsko pitanje» stavili na njegovo pravo mjesto, u klasne odnose u proizvodnji prostora. Kroz tri videa prokazuju sliku o Romima-nomadima kao konstrukt kojim se prikriva fašistoidna politika cišcenja grada od Roma, ali i povezuju takvu politiku s generalnom tendencijom «tržišno orijentirane države da europskoj nižoj klasi uskrati pravo na grad»2 , nudeci drugacije pristupe rješavanju pitanja stanovanja migrantskih radnika.rnIzmedu svjetova II želi skrenuti pozornost na pitanje tzv. mobilnosti u umjtenickom polju. I sam je Makavejev u poziciji imigranta kad u švedskoj produkciji snima «Montenegro», a anketa “šivanje prsta na kreditnu karticu i druge price” koju uvrštavamo u postav fokusira se na suvremene migracije umjetnika/ca i kulturnih radnika/ca. S onu stranu romantizirane slike putujucih umjetnika i tobožnje demokratizacije umjetnickog polja, ona predstavlja protusliku kreativne klase kao rezervne armije umjetnika/ica koji pod krinkom obecanja takozvane globalne umjetnosti svakodnevno reproduciraju imigrantske uvjete.rn rn rn[BLOK] je kolektiv baziran u Zagrebu, a radi u meduprostoru umjetnosti, urbanizma i aktivizma. Njihovi projekti su zamišljeni i realizirani kao platforme za udruženi rad kustosa, umjetnika, istraživaca, aktivista i svih zainteresiranih za pitanja javnog prostora i proizvodnju zajednickog, te kao prostor za proizvodnju i refleksiju umjetnickih praksi osjetljivih na društvene okolnosti i uvjete proizvodnje u kojima nastajurn rn rn rn1 preuzeto s web stranice umjetnice: www.autor.sirn2 iz teksta uz izložbu Self Made Urbanism Rome: http://www.smur.eu/productions/raedle-jeremic/rn rn rnIzložbu su podržali: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture Republike Hrvatskern rnIzložba je otvorena do 7.12.2013.rn 
Due to a large number of applications results for the open call SHAME / ARTIST IN RESIDENCE PROGRAM 2014/2015  will be announced on the 1st of December 2013.
Kolektiv Tercerunquinto realizirao je niz umjetničkih akcija od Mexico Cityja, Los Angelesa i New Yorka pa do Londona, Pariza, Madrida i Züricha. Boravkom u Zagrebu i predavanjem u Galeriji Miroslav Kraljević prvi put će se predstaviti hrvatskoj publici. Dolazak kolektiva i njihovo predavanje organizirale su Ana Kovačić, članica kustoskog tima G-MK i Ana Kutleša, članica kustoskog kolekitva [BLOK] i suradnica galerije. Umjetnički kolektiv Tercerunquinto oformljen je 1996. u Monterreyu, a od 1998. čine ga Julio Castro, Gabriel Cazares i Rolando Flores. Tercerunqinto, što doslovno znači „trećina petine“, stvara specifične prostorne instalacije od čije su objektne pojavnosti važniji procesi kojima one nastaju, koriste se i nestaju. Upravo su procesi i odnosi ono što Tercerenquinto koristi kao svoj medij i u što intervenira, stvarajući nove iskustvene situacije među različitim akterima, koji manje ili više dobrovoljno postaju nosioci neke nove društvene uloge. Djeluju u polju umjetničkih institucija, ali i u polju urbanog, baveći se različitim oblicima arhitekture koja oblikuje suvremeni gradski okoliš. Iako se njihove taktike, strategije i interesi preklapaju, u prvom slučaju do izražaja dolazi tematiziranje (ne)vidljivosti umjetničkog rada (projekt Graffiti iz 2013. godine ili Skica za nerealizirani projekt skriven u muzeju iz 2012.), labilna pozicija umjetničke dokumentacije, komercijalizacija umjetnosti (Nijedan mladi umjetnik ne može odoljeti topovskoj eksploziji od 50.000 dolara iz 2011.), sistemi percepcije i distribucije umjetnosti koje nameću velike umjetničke institucije i manifestacije (Made in China/Made in Mexico iz 2012.) – dakle širok spektar problema koji proizlaze iz načina na koje se postobjektne, procesualne umjetničke prakse kodiraju unutar svijeta umjetnosti. U drugom slučaju, Tercerenquinto promatra gradski okoliš kao složeno polje odnosa moći u koje intervenira često vrlo jednostavnim, ali začundim gestama, kao što je to slučaj u projektu Rastavljanje i premještanje nacionalnog grba iz 2008. godine, koji se sastoji od uklanjanja državnog grba sa zgrade bivšeg Ministarstva vanjskih poslova na dan održavanja komemoracije žrtvama masakra u studentskim pobunama 1968. u Meksiku. Vlasništvo, eksproprijacija zemljišta i stambenog prostora, transformacije grada koje uvjetuju jačanje socijalne segregiranosti te sive zone ekonomije i (i)legalnosti koje iz tih transformacija izrastaju također su teme koje se provlače kroz njihove intervencije u gradskim prostorima (ne nužno uvijek javnima), kao i u prostorima umjetničkih i drugih institucija koje vide kao produžetak polja odnosa moći koje oblikuje suvremeni grad. Tako primjerice u projektu započetom 2012. godine, Stari građevni blokovi, ekonomski ugovor i još jedan mogući otkupljuju od stanovnika bespravno izgrađenih naselja Monterreya betonske blokove, koje oni sakupljaju, iako su za gradnju kuća primorani koristiti manje trajne materijale. Blokovi se gomilaju u galeriji, čijim direktorima Tercerunqinto daje mogućnost da ih nastave otkupljivati od stanovnika, time produžujući život umjetničkog rada prema vlastitim željama. Projekt su podržali: Grad Zagreb i Ministarstvo kulture Republike HrvatskeGeneralni sponzor: INA – industrija nafte d.d.
17.10. – 9.11. 2013.Otvorenje izložbe: 17. listopada 2013. u 20h Na otvorenju izložbe kustosica Alejandra Labastida će održati razgovor s umjetnicima. Politička genealogija pojma 'intervencija' izravno je povezana s evolucijom taktika moći Države koja intervenira umjesto da vlada. Izložba Ti i čija vojska?osvrće se na umjetničke prakse temeljene na intervenciji kao metodi, ali onoj koja se razvila zrcaleći prakse upravljanja državnom vlasti, od izravne konfrontacije do suptilnijih i tajnih intervencija. Rad na terenu ili tajne operacije koje uključuju određeni osobni rizik za umjetnika ali slijede pravila igre kako ne bi bile razotkrivene kao transgresija, barem ne do drugog čitanja koje se odvija u formalizaciji umjetničkog rada kao dokumenta u nadležnosti izložbenog prostora. Potajnost ne oslabljuje njihov rad, već upravo pod okriljem zakonskih i nadzornih strategija sustava kojeg naizgled potkopavaju ovi umjetnički radovi puno toga iznose na vidjelo (iz predgovora Alejandre Labastide). Izložbu su podržali: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Generalni sponzor: INA - Industrija nafte, d.d. Radovi na izložbi: ustupila galerija ADN 
Nisam sasvim sigurna gdje sam čula ili pročitala da je neoliberalizam bio posljednja uspješna revolucija u povijesti. Možda je to bilo na predavanju Franca Bifa Berardija na documenti 13 s obzirom na tematiku teksta kojeg je tom prilikom objavio. U tom tekstu pokazuje kako su kompleksnost društvenog života i protok informacija  onemogućili totalnu transformaciju – revoluciju – budući da više ne postoji jedna određena moć koju možemo srušiti. Istovremeno, to zasićenje preplavljuje naše kapacitete za procesuiranje informacija, gurajući nas u stanje automatiziranog donošenja odluka i kolektivnog ponašanja koje poziva mehaničku redukciju složenosti. Cilj političara i ekonomista postaje monopolizacija uloge tumača ove zbijenosti kako bi nas naveli da vjerujemo da živimo u simbiozi s financijskim sustavom te da naši životi moraju biti usklađeni s njegovim očekivanjima beskonačnog rasta. Pretpostavka je da su život i kapitalizam toliko isprepleteni da bi kraj kapitalizma zapravo bio kraj svijeta. Za Bifa to je prvenstveno pitanje forme, novac je forma, format kolektivne percepcije koja djeluje kao automatizirani stroj u tijelu i umu društva. Forma kao regulator i selektor procesa postajanja.1  Kako bi propitali financijsku diktaturu ili bilo koju nametnutu formu, prvi korak je prepoznati da je društvo neovisno o formi i da nova forma nije samo moguća već nužna. U tim političkim igrama percepcije otpor također mora krenuti od razine percepcije, što umjetnost čini privilegiranim strateškim bojištem. Umjetnici isto tako mogu igrati ulogu tumača i djelovati na performativan način, u obliku jezičnog čina koji može proizvesti drugačiji odnos između sudionika komunikacije te drugačiji prostor za društveno djelovanje; ne proizvesti mehanički učinak, već izazvati neočekivane valove koji stvaraju prostor za potencijalni novi sustav.rn rnCilj ovog projekta je aktivirati različite geopolitičke situacije s različitim odnosima prema aparatu moći kroz rad Levija Orte (La Habana, 1984.) i Núrije Güell (Barcelona, 1981.), čiji rad nadilazi vizualizaciju struktura i strategija eksploatacija i potlačivanja pojedinca u trenutnom stanju stvari. Ponekad nesvrstanost nije dovoljna već su potrebne strategije infiltracije kako bi se stvorio manevarski prostor.  Bilo u komunističkom ili kapitalističkom kontekstu, dokumentiranje djelovanja ovih umjetnika pruža pogled iznutra na zloupotrebu moći omogućenu od strane utvrđene „legalnosti“ i dominantnog morala, ali oni su uvijek druga faza aktivne i subverzivne infiltracije u sustav. Činovi otpora u različitim geopolitičkim kontekstima susreću se u horizontu disidencije, koju pak shvaćamo kao čežnju koja postavlja pitanje: kako drugačije vladati? ne u ime onih principa niti putem onih postupaka. Ne na taj način, ne za ono ili za njih.2 Te dvije razine su podjednako važne. Güell stvara nešto što naziva izmještenim pravnim primjenama u kojima, primjerice, izvrće bankovnu logiku profita i sastavlja priručnik za eksproprijaciju novaca od banaka, predlažući strategije kako pronevjeriti novac bez da budete uhvaćeni. Rad postoji u obliku instalacije, ali i kao priručnik koji se tiska i distribuira po knjižnicama, umećući se na taj način u stvarnost. Logika duga nalazi se u srži potlačivanja i osiromašenja društvenog života. No, s druge strane, da li je dug metafizički neizbježna nužnost ili je samo jezični čin obećanja? Güelline izmještene pravne primjene podsjećaju nas ne samo da se obećanja mogu prekršiti,