Radovi Nicoline van Harskamp (Nizozemska, 1975.) bave se funkcijom i moći izgovorene riječi te njenom sposobnošću da utječe na percepciju i oblikuje mišljenje - procesima koji imaju važnu ulogu u politici. Kontinuirani projekt S tobom u solidarnosti do sada je predstavljen u svojim različitim fazama u galeriji D+T Project u Bruxellesu, galeriji Hillary Crisp u Londonu, MUAC-u u Meksiku, Frankfurter Kunstvereinu i na Manifesti 9 u Genku, šangajskom bijenalu, festivalu Steirischer Herbst u Grazu i u Extra Cityju u Antwerpu.rn rnNicoline van Harskamp je izlagala između ostalog na bijenalu Newtopia u Mechelenu, bijenalu Performa 11 u New Yorku, zakladi Kadist u Parizu, SMBA-u u Amsterdamu i Van Abbemuseumu u Eindhovenu te nastupila je uživo u centru Witte de With u Rotterdamu, New Museumu u New Yorku, Stedelijk Museumu u Amsterdamu, zakladi Serralves u Portu i Kaaitheateru u Bruxellesu. Boravila je na umjetničkoj rezidenciji u centru Platform Garanti u Istanbulu, na Rijsakademie u Amsterdamu i IASPIS-u u švedskoj. Dobitnica je nagrade Dutch Prix de Rome 2009.rn rn®ivi i radi u Amsterdamu, gdje predaje na Odsjeku za likovne umjetnosti na Institutu Sandberg.rn rnwww.vanharskamp.netrn 
 rnProjekt Izloženosti u formi privremene umjetničke i kritičke regionalne platforme (re)aktivira pitanja devastirajućih društvenih, ekonomskih, i političkih učinaka nasilnog raspada Jugoslavije, potcrtavajući time jednu od premisa Grupe Spomenik - da o sadašnjosti ne možemo govoriti kao o postratnom stanju. Naprotiv, radi se o ratu koji se nastavlja drugim sredstvima te čiju stvarnost živimo na ideološkoj, političkoj, kulturnoj, ekonomskoj i materijalnoj razini.rn rn rnGrupa Spomenik je umjetničko-teorijska grupa formirana oko problema nemogućnosti izgradnje i imenovanja spomenika kao i imenovanja rat(ov)a devedesetih u Jugoslaviji. Tijekom desetogodišnjeg rada kroz diskusijske i čitajuće grupe, performantivna predavanja i samoedukaciju kroz rad i kontakt sa žrtvama, počiniocima i promatračima ekstremnog terora, etničkog čišćenja i genocida u ratovima devedesetih u Jugoslaviji, pokrenula je proces koji sve aktere/ice situira u rascjep koji ne dozvoljava zauzimanje pozicija moralne superiornosti ili izbjegavanja odgovornosti. Osnovni stav Grupe Spomenik je da je memorizacija akt zauzimanja političke pozicije u aktualnosti te da nijedno sjećanje nije lišeno političke subjektivizacije.rn rnNa izložbi će u formi radnog arhiva knjige u nastajanju biti predstavljene tri faze rada Grupe Spomenik: Prolog, Matem i Čega je ime rat danas? koje će se povezivati, čitati i editirati u procesu nastajanja knjige na osnovu paradigmatičkih kategorija: kolektivizacije, produkcije, javnog/medijskog interfejsa, interpelacije i alijenacije. Time se knjiga Grupe Spomenik formira kroz točke presjeka koje su ujedno točke razilaženja, razlika i konflikata oko Jugoslavije kao društveno-političkog označitelja, a ujedno i točke spajanja i povezivanja oko kojih je moguće misliti Studije Jugoslavije kao mjesto političke subjektivizacije u procesu proizvodnje i angažiranja znanja o ratu.rn rnIzložba povezuje umjetnost-teoriju-politiku u relacijski označitelj knjige koja aktivira društveno-političko polje potčinjenog znanja, problematizira arbitrarna tumačenja rata, ideologiju pomirenja, te dovodi ‘lokalni’ rat i aktualnu lokalnu i globalnu ekonomsku krizu u vezu koja se u pravilu zanemaruje ili poriče.rn rnTemeljno pitanje koje će biti postavljeno u okvirudvije diskusije koje će se održati s Plenumom Filozofskog fakulteta te s protagonisticama i protagonistima umjetničke scene u Zagrebu je: Zašto je danas tema rata odsutna u ova dva polja intelektualne javne sfere u Hrvatskoj? IzložbaGrupa Spomenik: Studije Jugoslavije ima tako dvostruku zadaću: da prikaže arhiv desetogodišnjeg rada Grupe Spomenik kao jedinstvene umjetničke, intelektualne i aktivističke prakse koja se uhvatila u koštac s ovim pitanjima te da otvori dvije disukusije o pitanju rata: u polju umjetnosti te u polju novih političkih inicijativa. U tom smislu, izložba je poticaj za refleksiju istih pitanja iz perspektive prošlih i postojećih projekata i inicijativa u lokalnom kontekstu te, ne manje važno, za aktivaciju budućih.rn 
rnFokus grupa: priroda, nacija i ekonomija ljubavirnNajmanja, osnovna jedinica instalacije Fokus grupe (umjetničkog i životnog para Ive Kovač i Elvisa Krstulovića) u galeriji Miroslav Kraljević, koja daje zajednički naziv čitavoj izložbi je skulptura "Prijedlog spomenika novom (inter)nacionalizmu" vjerna replika grančice hrasta lužnjaka: moćnog drveta koje je istodobno simbol brojnih, šarolikih indoevropskih identiteta ali i povijesno obilježen ekonomski resurs i, povijesno, u nekim slučajevima, uporište nacionalnih ili regionalnih ekonomija. Poput njegova pandana iz životinjskog svijeta, orla, hrast dijele brojni nacionalni amblemi, a njihovo snažno mitološko uporište među, primjerice, slavenskim narodima, u tome je što oba simbola aludiraju na vrhovno božanstvo, Peruna, arhetipsku figuru patrijarhalne moći. Slični atributi prate i grčkog Zeusa, "oca bogova i ljudi", kao i njegovu rimsku inačicu Jupitera, a ta će drevna poganska božanstva u kršćanskoj je verziji zamijeniti starozavjetni svetac Ilija ili nebeski ratnik sveti Mihajlo. U vrijeme nacionalnih preporoda i buđenja, kao i stvaranja nacionalnih država ili barem mitologija na evropskom tlu, pogansko se naslijeđe i njegovi atavizimi koriste kao temelj mlađahnom nacionalizmu, nerijetko uz vizualnu kulisu novootkrivene ljepote netaknute, djevičanske, ponekad divlje i surove prirode. No krhka se grančica na izložbi pojavljuje kao amblem resursa, odnosno utilitarne primjene simbola, u funkciji podsjećanja na nekadašnju ekonomsku važnost.rnSimbolički gledano, krhka grančica, izvedena u poliesteru, nadomjestak je drveta posvećena božanskom ocu, čija su se svetišta nerijetko nalazila na planinskim vrhovima ili barem brežuljcima. Suvremenija inačica takvog žrtvenika je Oltar domovine Kuzme Kovačića, podignut 1994., za vrijeme upitne obnove i rekonstrukcije srednjovjekovne utvrde koja je u vrijeme kasnog romantizma raspirivala narodnu i književničku maštu. Objedinjujući lokaciju poganskog svetišta visinskom božanstvu i agresivnu rojalističku tradiciju Oltara domovine[1] izveden je spomenik kojeg od  formalne linije kasnog minimalizma  odvajaju tek neki deskriptivni detalji što ga lociraju u određeni povijesni kontekst. U galerijskom prisvajanju pročišćene forme oltara Iva Kovač i Elvis Krstulović koriste daleko trošniji i skromniji materijal od plemenitog kamena, reciklirajući odbačeni namještaj od iverala u izvedbi  skulpture "Bihevioralni namještaj".  Neutralni kubusi Kovačićevog oltara u izvedbi Fokus grupe usmjeravaju kretanje u prostoru Galerije Miroslav Kraljević, postajući gotovo galerijskim namještajem, skulpturom koju nije samo moguće dotaknuti, nego i sjesti na nju, pročišćenu do osnovne forme i neke temeljne utilitarne namjene,  i – pogledati projekciju filma .rnPrema riječima samih autora, ishodište filma There Aren\'t Words for What We Do or How We Feel so We Have to Make Them Up, ali i čitavog projekta predstavljenog u Galeriji je njihov pohod u prirodu, koji je počeo upravo od Medvedgrada. rnIzleti na Zagrebačku goru nisu bili eskapistički protest poput rada Hallelujah the hills grupe Weekend art (Tomislav Gotovac, Ivana Keser Battista, Aleksandar Battista Ilić), već hodočasnički pohod na mjesto koje je u nedavnim medijskim budnicama postao jedna od novih ikoničkih slika što potvrđuju identitet stanovnika Lijepe naše. Iz njih su proizašli pohodi autora, praćeni profesionalnom kamerom, po nacionalnim parkovima u namjeri otvorene izloženosti opjevanom pejzažu. Napuštajući sigurnost ironijske tradicije i odmaka, Fokus grupa kreće u potragu za "iskonskim nacionalnim identitetom" u krajoliku lišenom neposrednih biljega civilizacije i povijesnog taloga, čak i u formi romantizmu tako dragih
Ebtisam Abdulaziz, Marina Abramović, Helena Almeida, Eleanor Antin, Oreet Ashery, Antonia Baehr, Maja Bajević, Anne Bean, Anat Ben-David & Adrienne Altenhaus, Renate Bertlmann, Pauline Boudry & Renate Lorenz, Nisrine Boukhari, Marijs Boulogne, Tania Bruguera, Maris Bustamante, Cabello / Carceller, Graciela Carnevale, Theresa Hak Kyung Cha, Theresa Hak Kyung Cha, Helen Chadwick, Chicks on Speed, Lygia Clark, Colette, Nieves Correa, Laura Cottingham, Lilibeth Cuenca Rasmussen, Disband, Ines Doujak, Orshi Drozdik, Yingmei Duan, Diamela Eltit, VALIE EXPORT, Factory of Found Clothes (Natalia Pershina / Olga Egorova), Esther Ferrer, Rose Finn-Kelcey, Simone Forti, (e.) Twin Gabriel (Else Gabriel / Ulf Wrede), Regina José Galindo, Rimma Gerlovina and Valeriy Gerlovin, Patrycja German, Ghazel, Kate Gilmore, Mona Hatoum, María Teresa Hincapié, Nan Hoover, Sanja Iveković, El¿bieta Jab³oñs ka, Françoise Janicot, Joan Jonas, Anne Jud, Kirsten Justesen, Kanonklubben, Line Skywalker Karlström, Tina Keane, Verica Kovacevska, Elena Kovylina, Katarzyna Kozyra, Christina Kubisch, Verena Kyselka, Nicola L, Latifa Laâbissi, Leslie Labowitz, Suzanne Lacy, Katalin Ladik, Sigalit Landau, Klara Lidén, Kalup Linzy, Natalia LL, Léa Lublin, Jumana Manna, Manon, María Evelia Marmolejo, Muda Mathis, Dóra Maurer, Mónica Mayer, Ana Mendieta, Marta Minujín, Fina Miralles, Linda Montano, Charlotte Moorman, Teresa Murak, Sands Murray-Wassink, Rabbya Naseer & Hurmat Ul Ain, Lorraine O’Grady, Hannah O’Shea, Itziar Okariz, Yoko Ono, ORLAN, Tanja Ostojić, Gina Pane, Letícia Parente, Ewa Partum, Jillian Peña, Performance Saga, Howardena Pindell, Adrian Piper, Polvo de Gallina Negra (Mónica Mayer & Maris Bustamante), Yvonne Rainer, Eglė Rakauskaitė, Jytte Rex & Kirsten Justesen, Ulrike Rosenbach, Martha Rosler, Boryana Rossa sa Ultrafuturo, María Ruido, Raeda Saadeh, Andrea Saemann, Estíbaliz Sábada, Zorka Ságlová, Christine Schlegel, Cornelia Schleime, Carolee Schneemann, Stefanie Seibold & Teresa María Díaz Nerio, Miriam Sharon, Bonnie Ora Sherk, Barbara T. Smith, Cornelia Sollfrank, Spiderwoman Theater, Annie M. Sprinkle & Elizabeth M. Stevens, Gabriele Stötzer, Sandra Sterle, Melati Suryodarmo, Jinoos Taghizadeh, Milica Tomić, Mierle Laderman Ukeles, Valie Export Society, Cecilia Vicuña, The Waitresses, Julita Wójcik, Faith Wilding, Hannah Wilke, Martha Wilson, Nil Yalter
 Nakon prezentacija u Kulturnom centru Montehermoso (u Vitoria-Gasteiz u španjolskoj) i Institutu za umjetnost Wyspa (u Gdansku u Poljskoj), re.act.feminism #2_arhiv performansa predstavlja se u Zagrebu u Galeriji Miroslav Kraljević. Izložba/prezentacija arhiva koji sadrzi preko 200 radova umjetnica iz cijeloga svijeta otvorit će se u subotu, 05.05. u 19 sati u Galeriji Miroslav Kraljević. re.act.feminism #2_arhiv performansa je rastući, privremeni i živući arhiv performansa koji se od 2011. do 2013. godine predstavlja u različitim gradovima Europe, a uključuje feminističke, rodno-kritičke i queer performativne radove umjetnica i umjetničkih kolektiva od 1960-ih godina do danas, prezentirane kroz fotografsku, tekstualnu i video dokumentaciju. U suradnji s lokalnim partnerima i suradnicima, arhiv se stalno nadopunjuje novim radovima, te animira kroz izlozbene, edukacijske i diskurzivne programe. Trenutni sadrzaj arhiva dostupan je na stranici http://reactfeminism.org, a nakon prezentacije u Zagrebu bit će obogaćen novim radovima s fokusom na umjetnice/ke iz regije
. Prezentaciju arhiva u Zagrebu pratit će diskurzivni i edukacijski programi koji se usredotočuju na lokalno stanje istrazivanja (povijesti) performansa. U posljednje vrijeme ova je tema sve prisutnija i u domaćem kontekstu, s rastućim
U sklopu prezentacije arhiva od 05. do 26. svibnja u Galeriji Miroslav Kraljević u Zagrebu, organiziraju se dvije radionice pod vodstvom dr. Suzane Marjanić. Prva radionica "Zoo-scena i eat art: izvedbena, izložbena i glumstvena životinja" održat će se u petak, 04. svibnja od 17.00-20.00 sati. Druga radionica "Performativna glazba: od bruitizma do domaćih primjera lesionizma: kolažno" održat će se u petak, 11. svibnja od 17.00-20.00. Pozivamo sve zainteresirane za povijest, teoriju i praksu performansa da se pridruže istraživačko-produkcijskim radionicama. Radionice u sklopu projekta re.act.feminism #2 arhiv performansa u Galeriji Miroslav Kraljević. Petak, 4. svibnja 2012., 17.00-20.00: Zooscena i eat art: izvedbena, izložbena i glumstvena životinja. Na tragu određenja životinje kao objekta + subjekta + simbola u neo/avangardnoj i postavangardnoj umjetnosti (Šuvaković 1999: 387) interpretirat ćemo uporabu životinja kao subjekata (npr. Montažstroj: Timbuktu, 2008.), simbola (npr. uporaba magarca u dadaističkoj predstavi, našem prvom happeningu I oni će doći gimnazijske grupe Traveleri 16. prosinca 1922.) kao i ubojstva životinja (životinja kao objekt) na hrvatskoj performerskoj sceni (npr. Sven Stilinović: Geometrija krvožednosti, 2000., čija je varijacija, izvedba u Dubrovniku 2000. uključila i klanje janjeta za pomrčine Sunca). Petak, 11. svibnja 2012., 17.00-20.00. Performativna glazba: od bruitizma do domaćih primjera lesionizma: kolažno. Esejizaciju o muzičkom performansu, svojevrsnu esejiziranu pretvorbu zvuka u riječ, možemo započeti sjetnim spomenom na pršlogodišnji, nažalost tragičan primjer izvedbe glazbe kada je u Leipzigu Finn Martin po posljednji puta demonstrirao sviranje saksofona i istovremeno spuštanje niz fasadu zgrade. Bila je to njegova posljednja izvedba Vrtoglavice, kako je svoje glazbeno-izvedbene vratolomije nazivao, a koje je izvodio od 1993. godine. Naime, dok se umjetnik spuštao niz zgradu, pao je s visine od dvadesetak metara i preminuo. Ukratko, izlaganje će slijediti sažet, fragmentarni povijesni niz muzičkoga performansa  i to od bruitizma, s obzirom da ćemo se u glavnini izlaganja zadržati na izvedbenoj poveznici između noise glazbe i izvedbene poetike otpora punk body arta onako kako je tu etiku i estetiku izvedbe kod nas promovirao Satan Panonski  legendarni Ivica Čuljak, Ajatolah Kečer II. Pored uvodnih izlaganja i zajedničkih rasprava predloženih ovom radionicom, te pored gledanja i analize video zapisa odabranih performansa, akcija, hepeninga i body arta, kao završni rezultat navedenih susreta nastojat ćemo zajedničkim snagama oblikovati reader (izvedbenu čitanku) na spomenute teme (zooscena i kao etička pomutnja + muzički performans), a prema arhivu projekta re.act.feminism; a performing archive (http://www.reactfeminism.org/). Tako je poželjno da za prvi susret na temu Zooscena i eat art: izvedbena, izložbena i glumstvena životinja svatko od sudionika/ica odabere jednu izvedbu (poželjno je, ali ne i nužno, da se radi o umjetnici s popisa navedenoga arhiva) koja životinjsko biće rabi kao subjekt, objekt ili simbol, koju će kratko predstaviti i interpretirati na radionici. Spomenimo kao primjer rad Asemie or the Inability of Expressing Oneself through Facial Expressions (1973.) VALIE EXPORT. Drugi susret na temu Performativna glazba: od bruitizma do domaćih primjera lesionizma: kolažno, pored uvodnog izlaganja uključit će (što u konačnici ovisi od zajedničkog dogovora i individualnih želja) i razvijanje ideja za grupni ili individualni zvučni i/ili muzički performans. Dr. Suzana Marjanić (Sisak,
Poziv na sudjelovanje na radionicama u sklopu projekta re.act.feminism #2 – arhiv performansa u Galeriji Miroslav Kraljević“Zooscena i eat art: izvedbena, izložbena i glumstvena životinja”
Petak, 04. svibnja 2012: 17.00-20.00“Performativna glazba: od bruitizma do domaćih primjera lesionizma: kolažno”Petak, 11. svibnja 2012: 17.00-20.00
 Pozivamo sve zainteresirane za povijest, teoriju i praksu performansa da se pridruže istraživačko-produkcijskim radionicama u sklopu projekta re.act.feminism #2 pod vodstvom dr. Suzane Marjanić. re.act.feminism #2 je rastući, privremeni i živući arhiv performansa koji se u od 2011. do 2013. godine predstavlja u različitim gradovima Evrope, a uključuje feminističke, rodno-kritičke i queer performativne radove umjetnica i umjetničkih kolektiva od 1960-ih godina do danas, prezentirane kroz fotografsku, tekstualnu i video dokumentaciju. U sklopu prezentacije arhiva od 05. do 26. svibnja u Galeriji Miroslav Kraljević u Zagrebu, organiziraju se dvije radionice pod vodstvom dr. Suzane Marjanić. Prva radionica “Zooscena i eat art: izvedbena, izložbena i glumstvena životinja” održat će se u petak, 04. svibnja od 17.00-20.00 sati. Druga radionica “Performativna glazba: od bruitizma do domaćih primjera lesionizma: kolažno” održat će se u petak, 11. svibnja od 17.00-20.00. Uvodna izlaganja i rasprave temelje se na analizi odabranih primjera iz arhiva re.act.feminism (http://www.reactfeminism.org/), kao i analizi i kontekstualizaciji primjera iz lokalnog konteksta, s ciljem doprinosa historizaciji i teoretizaciji performansa u Hrvatskoj i regiji. Radionice također uključuju i produkcijski aspekt, koji će se dodatno razvijati ovisno o željama i interesima sudionica/ka: zajednički rad na osmišljavanju “izvedbene čitanke” kao toolboxa za daljne istraživanje zadanih tematskih okvira, te zajednički rad na osmišljavanju zvučnog i/ili muzičkog performansa. Na radionice se mogu prijaviti svi zainteresirani, a interes i dolazak je potrebno potvrditi putem email-a na info@g-mk.hr, što je i kontakt za sva dodatna pitanja. Detaljne informacije o radionicama u nastavku. Kustosice projekta re.act.feminism #2 su Bettina Knaup i Beatrice E. Stammer, a glavni organizator berlinska organizacija za istraživanje eksperimentalnih i rodno-kritičkih kulturnih praksi cross links e.V. Galerija Miroslav Kraljević organizator je programa i prezentacije projekta u Zagrebu i jedan od sedam partnera projekta. Podržali: Kulturstiftung des Bundes, ERSTE Stiftung, Ministarstvo kulture RH, Grad Zagreb — Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport. Radionice u sklopu projekta re.act.feminism #2 – arhiv performansa u Galeriji Miroslav KraljevićPetak, 4. svibnja 2012., 17.00-20.00
Zooscena i eat art: izvedbena, izložbena i glumstvena životinja
Na tragu određenja životinje kao objekta + subjekta + simbola u neo/avangardnoj i postavangardnoj umjetnosti (šuvaković 1999: 387) interpretirat ćemo uporabu životinja kao subjekata (npr. Montažstroj: Timbuktu, 2008.), simbola (npr. uporaba magarca u dadaističkoj predstavi, našem prvom "happeningu" I oni će doći gimnazijske grupe Traveleri 16. prosinca 1922.) kao i ubojstva životinja (životinja kao objekt) na hrvatskoj performerskoj sceni (npr. Sven Stilinović: Geometrija krvožednosti, 2000., čija je varijacija, izvedba u Dubrovniku 2000. uključika i klanje janjeta za pomrčine Sunca). Petak, 11. svibnja 2012., 17.00-20.00 Performativna glazba: od bruitizma do domaćih primjera lesionizma: kolažno 
Esejizaciju o muzičkom performansu, svojevrsnu esejiziranu pretvorbu zvuka u riječ, možemo započeti sjetnim spomenom na prošlogodišnji, nažalost tragičan primjer izvedbe glazbe kada je u Leipzigu Finn Martin po posljednji puta demonstrirao sviranje saksofona i istovremeno spuštanje niz fasadu zgrade.