The aim of the project is to question the modes through which the affect of shame becomes activated or produced. Shame operates on the relation between the self and the other, between the emotional and social. Experiencing shame is internalized. It belongs to the body and it affects the body by an emotional intensity that causes disorientation in the subject’s perception of his/hers own identity. Through shaming feelings of guilt, embarrassment and unworthiness arise within the subject, making him/her experience these emotions as if he’s/she’s done something wrong or bad in front of others. For example, nudity provokes shame, not because of the nudity per se, but because of an inability to escape, to hide, symbolizing the inevitable presence of the self. Likewise, humiliation as a result of the violent intrusion of social rules set by the controlling mechanism of a hegemonic and patriarchal power relation causes shame through suppression, inferiority or constitutional inadequacy. Therefore, to be ashamed can be understood as being left with something for which we can’t take responsibility or with something that we want to cover (to hide) or with something that we should resist. This process enables the construction of a shamed identity that can be applied on the individual or on a particular population. If experiencing shame is an internalized modality, the anthropological formula that produces the social, cultural or material process of shaming is located outside the body, belonging to the other. The normative structure of a particular society constructs normative behavior. Any discrepancy from the prescribed norms initiates the process of shaming through which a certain type of behavior becomes marginalized. By investigating artistic, cultural, social, political, anthropological and historical processes we will try to find the means that constitute shame in a particular culture and ask to which structural processes of identification the affect of shame is being attached. Is it attached to the conditions of the body and therefore applied to a particular mode of sexual behavior, gender or age? Or is it a matter of class, religion, race, culture or nationality. Unpacking these questions will help to reveal the hidden motives and drives that initiate the process of shaming. Could shaming be understood as a tool that enables the power to marginalize and oppress certain members of the society? Or perhaps as a mode for practicing and sustaining control over the body? Can shame convey potency and articulate resistance? Which type of shame is being allowed and encouraged within today’s society that re/produces capitalist and patriarchal power relations? The project aims to investigate the topic by initiating a discursive platform that will bring together different disciplines and modes of thought reflecting upon the notion of shame. For this purpose the Center for Contemporary Arts Celje, Miroslav Kraljević Gallery Zagreb and the feminist curatorial group Red Min(e)d (Sarajevo/Ljubljana/Munich/Belgrade) are publishing an open call for collaboration in the residential programme 2014/2015. The open call invites artists, who within their own artistic practice research the proposed topic, for a residency (length of
Umjetnička praksa filozofa i umjetnika Alexija Kukuljevica crpi iz brojnih polja i namjesto da dokida razlike među različitim diskursima, njegov rad inzistira na blokadama koje nastaju u prijelazima između različitih referentnih okvira, formi iskaza i medija. Kukuljevic se bavi problemom refleksivnosti i procesima postvarenja, ali i procesima upisivanja subjekta u materiju te jezičkim i društvenim običajima koji taj subjekt tvore i rastvaraju. U fokusu Kukuljeviceva interesa jesu rituali dezintegracije i figure koje ih utjelovljuju: dendi, mizantrop, hohštapler. Kukuljevic upravo izlaže u pariškom Palais de Tokyo, a nedavno se predstavio u galerijama ICA u Philadelphiji, De Appel, FRAC Bourgogne, te u SIZ-u u Rijeci. Ja, Kongova kćer je projekt-odgovor na filmski fragment pronađen 1970-ih u jednom skladištu na obali Hudsona u New Yorku. Film prikazuje plavušu s glavom filmske zvijezde i tijelom majmuna. Taj filmski fragment pobudio je brojne kontroverze. Radi li se doista o dokumentarnoj snimci, podvali ili pak izgubljenoj fikciji? Mnogi vjeruju da je ona dijete ljubavi Fay Wray i King Konga. Neki kažu da je ona još uvijek tu među nama, negdje u osami. Drugi smatraju da je ona predskazanje Početka ili Kraja … možda Kristovog nadolaska. Centar za istraživanje Ja, Kongova kćer prikuplja i dokumentira materijalne dokaze, svjedočanstva i kulturne artefakte vezane uz postojanje tog bića, žene-majmuna. Ovom prilikom priloge izložbi su dali: Amy Hicks, Anjali Sundaram, Cynthia Mitchell, Lara Allen, Christine Shields, Sarah Glanville, Alyssa Wendt, Selma H. Muller, Sandi Petri, Carrie Mae Smith, Jeffrey Moser, Alexis Karl, David Brinley i Nathan Brown. Na otvorenju izložbe 21. lipnja Alexi Kukuljevic i Cynthia Mitchell & Nathan Brown čitaju odlomke iz svojih tekstova. Podupiru Ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba i Ministarstva kulture RH.  
 Umjetnička praksa filozofa i umjetnika Alexija Kukuljevica crpi iz brojnih polja i namjesto da dokida razlike među različitim diskursima, njegov rad inzistira na blokadama koje nastaju u prijelazima između različitih referentnih okvira, formi iskaza i medija. Kukuljevic se bavi problemom refleksivnosti i procesima postvarenja, ali i procesima upisivanja subjekta u materiju te jezičkim i društvenim običajima koji taj subjekt tvore i rastvaraju. U fokusu Kukuljeviceva interesa jesu rituali dezintegracije i figure koje ih utjelovljuju: dendi, mizantrop, hohštapler. Kukuljevic upravo izlaže u pariškom Palais de Tokyo, a nedavno se predstavio u galerijama ICA u Philadelphiji, De Appel, FRAC Bourgogne, te u SIZ-u u Rijeci.rn rnJa, Kongova kćer je projekt-odgovor na filmski fragment pronađen 1970-ih u jednom skladištu na obali Hudsona u New Yorku. Film prikazuje plavušu s glavom filmske zvijezde i tijelom majmuna. Taj filmski fragment pobudio je brojne kontroverze. Radi li se doista o dokumentarnoj snimci, podvali ili pak izgubljenoj fikciji? Mnogi vjeruju da je ona dijete ljubavi Fay Wray i King Konga. Neki kažu da je ona još uvijek tu među nama, negdje u osami. Drugi smatraju da je ona predskazanje Početka ili Kraja … možda Kristovog nadolaska.rn rnCentar za istraživanje Ja, Kongova kćer prikuplja i dokumentira materijalne dokaze, svjedočanstva i kulturne artefakte vezane uz postojanje tog bića, žene-majmuna. Ovom prilikom priloge izložbi su dali: Amy Hicks, Anjali Sundaram, Cynthia Mitchell, Lara Allen, Christine Shields, Sarah Glanville, Alyssa Wendt, Selma H. Muller, Sandi Petri, Carrie Mae Smith, Jeffrey Moser, Alexis Karl, David Brinley i Nathan Brown.rn rnNa otvorenju izložbe 21. lipnja Alexi Kukuljevic i Cynthia Mitchell & Nathan Brown čitaju odlomke iz svojih tekstova.rn rn rnPodupiru Ured za obrazovanje, kulturu i sport Grada Zagreba i Ministarstva kulture RH.
Na temelju koncepcije umjetnosti kao istraživanja, Erick Beltrán analizira i teoretizira o odnosima između jezika i znanja. Njegova praksa fokusirana je na konstruiranje kognitivnih teorija stvaranja svjetova. Erickov intuitivni pristup i interes za znanstvene teoreme baza je za dizajniranje grafičkih medija i topografskih modela. Takvi kompleksni formati preciznog proučavanja predočavaju teorije i mentalne mape odnosa moći i simbola, kretanja objekata i  viška njihovih vrijednosti, metafizičkog mišljenja i istine ali također i uzorke vjerojatosti primijenjive na društvene i povijesne tokove. U polju estetske produkcije, Beltránovo istraživanje pronalazi mogućnost stvaranja višesmjernih teorija koje su ponekad srodne povijesti znanosti, a ponekad filozofiji politike, metafizici ili misticizmu. Riječ je o nevjerojatnim mješavinama racionalnih modela i neobjašnjivim ili nedokučivim predmetima proučavanja u kojima umjetnik, kao sustavni istraživač, otkriva subjektivne hipoteze koje je teško kategorizirati. Općenito govoreći, Beltránovo djelo konkurira povijesti znanja baveći se korektivnom dinamikom u odnosu na naše opise svijeta. Erick Beltrán (Mexico City, 1974.) u svojem djelu analizira i promišlja proizvodnju diskursa i povijesne formate znanja. Istražuje moć koju različita grafička sredstva vrše u prijenosu informacija, kao i njihovo nedvosmisleno djelovanje na razne oblike ponašanja i vrijednosti. Novija djela izlagao je u: MACBA (Barcelona), Qalandia International (Palestina), Taipei Biennial 2012 (Taipei), CCA Wattis Institute for Contemporary Arts (San Francisco), The Tropenmuseum (Amsterdam), Museo Tamayo (Mexico City) i Manifesta 8 (Murcia). Tekst je napisao Willy Kautz povodom izložbe Antes que todo.
Odabrani rad ili projekt bit će predstavljen na izložbi u Galeriji Miroslav Kraljević tijekom 2014. godine.Na natječaj se može prijaviti ideja, nacrt ili već započeti rad ili umjetnički projekt. Uobzir dolaze i multidisciplinarni projekti kakvi su često bili predstavljani u prostorima Galerije Miroslav Kraljević. Neće se razmatrati već dovršeni i prije izloženi radovi ili projekti. Cilj nam je sudjelovati u produkciji novoga rada i time podržati mlade autore/ce. Autorima se preporuča, prije same prijave, detaljnije proučiti rad galerije na stranici: www.g-mk.hr rn Galerija Miroslav Kraljević je nezavisna i neprofitna platforma i prostor za suvremenu umjetnost, posvećena poticanju, istraživanju, predstavljanju i dokumentiranju suvremenih umjetničkih i intelektualnih praksi koje analitički i kritički propituju sadašnjost, osobito odnose politike i estetike.  OPĆI UVJETI NATJEČAJA  Natječaj je otvoren za mlade umjetnike/ce i ostale zainteresirane do 35 godina starosti iz Hrvatske.  Selekcijska komisija natječaja:  Ana Kovačić (programska voditeljica - kustosica), Lea Vene (kustosica), Sanja Sekelj (kustoska asistentica) i Fokus grupa (Iva Kovač i Elvis Krstulović). ROKOVI  Početak natječaja: 15. svibnja 2013.  Rok predaje: 1. srpnja 2013.  PRIJAVA MORA UKLJUČIVATI:  Autor/ica može priložiti maksimalno jedan projekt.   1. PODACI O AUTORU/ICI - Ime/imena autora - Adresa (jednog) od autora  - ®ivotopis  - Portfolio (opcionalno) - Telefon ili mobitel (jednog) od autora - E-mail (jednog) od autora   2. TEKSTUALNI I VIZUALNI MATERIJALI - kratki tekstualni opis rada, autorske koncepcije ili projekta (do 2 kartice teksta)  - vizualni prilog (ukoliko postoji) u jpg ili pdf formatu - okvirnu specifikaciju troškova rada ili projekta Maksimalno deset vizuala jednog projekta.  Sve tekstualne materijale pripremite u Word ili PDF formatu.  Sve vizuale potrebno je zajedno arhivirati kao .zip format, imenovati ime_rada.zip te uploadati putem jumbomaila ili sendspacea i poslati na mail za prijavu.  Radovi se mogu prijaviti na mail: ana.kovacic@g-mk.hr s naznakom Za natječaj.  Prijave možete slati i na adresu: Galerija Miroslav Kraljević, šubićeva 29, 10 000 Zagreb, Hrvatska  s imenom autora/ice ili grupe te naznakom: Za natječaj.  Svi prijedlozi koji do zadanoga roka neće stići na e-mail Galerije Kraljević ili gore navedenu adresu, te prijedlozi s nepotpunom dokumentacijom, neće se razmatrati. Izabrani idejni projekt bit će uvršten u izložbeni program Galerije za 2014. godinu. Autor/i će biti obaviješteni elektroničkom poštom o ishodu natječaja najkasnije do 15. srpnja 2013. Svoje upite vezane uz natječaj šaljite na ana.kovacic@g-mk.hr.  
Istražujući prostor, radili smo fotografije s fokusom na svjetlu, refleksijama i prostoru kao scenografiji. Ogledala – objekte pronađene u prostoru izmakli smo i instalirali u galeriju kao reprezentaciju prostorne povijesti, našeg susreta s prostorom i njegove nove vremenske refleksije u galeriji. Video, projiciran na ogledala, gledateljima otvara novu pozornicu. prevođenjem proizvodimo nesporazum – nesporazumom proizvodimo greške – greškama proizvodimo Slobodno preklapanje prirodno video karte Kraljević živci drvo postati um produžetak tijelo koža interakcija objekt voda voda zvuk voda put dijalog voda voda voda spoj Zagreb Svjedok prostora je onaj koji je izložen, a praznina je svjedočena zajedno s izloženim. Promatrač može jedino gledati. Počelo je s mojim dolaskom u London. Will me poveo u šetnju od Whitechapela do Camberwela; prolazak kraj Heygate estatea isprovocirao je seriju vizualnih bilježaka. Kad sam došao u Zagreb, Bojan me odveo na nekoliko mjesta vezanih uz nedavne gentrifikacijske procese na istoku grada, a u galeriji smo se jednostavno odlučili za vizualno, site/time specific mapiranje prostora. komunikacija bez komunikacije. Subjekti koji možda upućuju na prijevod pojma komunikacije. Kad govorimo ograničavamo svoje svjetove. Francesco Benenato Hrvoslava Brkušić Lucija Bužančić Min Cawthorne Raquel Chinchetru Vitar Drinković Luana Lojić Bojan Mucko Will Peck Michael Robertson Simone Steenberg Darius Verbickas Damir ®ižić Izložbu podržali: Grad Zagreb, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, ALU Zagreb, London Metropolitan Univeristy i Erasmus program
Patricia Esquivias’s exhibition “Folklore” at the Gallery Miroslav Kraljevic features for the first time all four works from the series in a single gallery space. Her works thematize the history of Spain, its culture and image. Folklore video installations deal with the events of historical significance and parallel stories which are stored in the collective, “folk” memory. Using a modest aesthetics and unrehearsed speech to narrate the stories, Patricia Esquivias weaves together unrelated facts, presenting the making of history as a democratic, continuous, permeable and participatory activity. We watch the lecture through the subjective frame of the artist-narrator.In the video entitled Folklore #1, the author continually comes back to two different topics. Starting from the thirty-six-year dictatorship in Spain, she enters the personal orbit of Franco’s protégé Jesús Gil, who abuses his position of minor power, amasses a small fortune and buys a soccer team, and then dies after having bet he can eat twenty fried eggs at once. The second narrative follows the rise and fall of the events related to rave music in Valencia, which began several years after Franco’s death in 1975. Folklore #1 is an attempt to explain the baroqueness of Spanish people in the context of 20th century history to the foreigners.rn rnFolklore #2 points to the similarities between Philip II of Spain (1527-1598) and Julio Iglesias and the global empires then and now. Once again mixing the historical facts about the reign of Philip II and tabloid gossip about Iglesias and his private life, the author takes us on an educational journey from Spain as a colonial empire, through Franco’s dark and isolated Spain, to today’s sunny, mass tourism Spain.rnFolklore #3 returns to an initial theory that the author was not able to confirm and is therefore structured like a poem, a kind of digression that perseveres. The artist connects two places; Galicia in Spain and New Galicia in Mexico, searching for their connections and differences, she places them in historical context and intertwines them with her own impressions and experiences.rnFolklore #4 will be presented with two videos. First one was originally made for a show at the Reina Sofía Museum, and another one was recorded three years later as a documentation of a lecture. The second film brings forward the problems of the first version and attempts to solve them. In this way it is similar to Folklore #3 as it is a process of reassessing her own work. rnIn it, the author discusses the consequences of modernization in Spain in correlation with the local political and social changes. She builds this work based on a personal story, more precisely, her father’s innocent commentary that is than taken on to a national level and put in the context of Spanish history in 20th century.rn rnFolklore as folk knowledge encompasses traditional culture made by the people/folk ‘from below’ and in that sense folklore stands in direct correlation with institutionally legitimated official knowledge. The works of Patricia Esquivias speak the language of folklore just like oral tradition which