Ponosni smo podjeliti s vama da će u 2020. Vienne Chan, Obsessive Possessive Aggression, International Dance Terrorist Organization umjetnici koji su dio 'Čvorišta trika, varke i prerušene ljubavi' u suradnji s kustosom projekta Markom Gutićem Mižimakovom biti rezidenti PACT Zollverein rezidencijalnog programa! Čestitke!
Motivirani potrebom da se afirmiraju procesualni, hibridni i eksperimentalni pristupi performansu mimo spektakla, ovim programom Čvorišta distanciramo se od uvrježenog razumjevanja performansa na razini jednoznačne geste, jednostavnog čina ili akcije kao aspekata unutar kojih su “performance” koncipirala umjetnička strujanja šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Svjesne da se značenja njihovih izvedbi stvaraju u suradnji s publikom, umjetnice upetljane u ovu treću cjelinu Čvorišta, na različite načine oblikuju dogovor dijeljenja vrijeme-prostora. Strategijama improvizacije i inscenacije u svojim prakasama istražuju različite mogućnosti prisutrnosti i formata izvedbi. Koristeći se govornim iskazom, bilo da se radi o jedan na jedan čitanju iz špila karata (Adrijana Gvozdenović) radionici pisanja i učenja teksta napamet (Karen Nhea Nielsen) ili one-take snimci glasa (Natasha Nedelkova), te tijelom kroz koreografije prisječanja i auto-meta-fikciju (Tara, Iva Nerina Sibila, Ana Jelušić), umjetnice Čvorišta pozivaju publiku na čitanje refleksija konteksta i obrazaca kulturne produkcije koje stvaraju njihove ideosinhratske veze i relacije između različitih izvedbom aktiviranih materijala. — Marko Gutić Mižimakov, facilitator ČvorištaProjekt Čvorište (The Hub) je zamišljen kao višekratna publikacija u obliku vritualnog izložbenog prostora, uz prostorno-vremensku inačicu u formatu raznovrsnih programa u prostorima GMK s naglaskom na hibridne, procesne, intermedijske i eksperimentalne prakse. Kuriranje temata Čvorišta odvija se otvorenim pozivom no
Sudionici radionice: Petar Jovičić, Marta Lučić, Damjan Roce, Jozefina Ćurković, Mirna Udovčić, Dafne Berc & Dino Belamarić, Ana Bedenko, Ana Vuko, Lucija Furač, Tena Bakšaj, Jelena Ratko, Teuta Gatolin i Nina Mia Čikeš. Urednici: Grashina Gabelmann and Fabian Saul (Flaneur Magazine) Grafički dizajn: Ena JurovPrint: Ana Labudović, Bekap Radionica se realizirala u suradnji s Design District Zagreb i Turističkom zajednicom Grada Zagreba.Projekt podržava Goethe-Institut Kroatien i Grad Zagreb.
Izložba se ovim temama bavi putem preispitivanja i ponovnog prisvajanja vizualnih i tekstualnih figura Drugosti. Konkretno, ove se pozicije tematiziraju putem figura vještice, vanzemaljaca, čudovišta i kiborga. "Čudovišta”, “nakaze”, “čudaci”” ili “perverznjaci” , samo su neke od nasilnih uvreda koje društvo upućuje osobama LGBTIQ* orijentacije te se na takve asocijacije također aludira putem vizualnih i narativnih queer klišeja u filmovima, na televiziji i u stripovima. Izraz “vanzemaljac”, koristio se i u queer teoriji i području kreativnih medija, pogotovo kao izraz za pripadnike/ce LGBTIQ* zajednice i druge rase, kao alegorija osjećaja alienacije i separacije od heteronormativnog društva i društva u kojem prevladava bijela rasa. Iskustvo bivanja “Drugotnim” ili drukčijim od prevladavajućih heteroseksualnih normi roda i seksualnosti ono je što ujedinjuje inače razjedinjena iskustva unutar LGBTIQ zajednica.Ženama, pogotovo ženama s invaliditetom ili drugih rasa, ovu poziciju dodatno otežava njihova rodna uvjetovana pozicija “Drugosti”, radi kojih su često potpuno isključenje iz društvenog sudjelovanja ili se njihovo iskustvo ne smatra vrijednim bilježenja. Ponovnim prisvajanjem i rekonfiguracijom umornih klišeja koje društvo nameće ovim skupinama dobiva se prostor za samo-određenje i otpor društvenim normama, dok simbolički klišeji nude bogato područje ponovno prisvojenog samo-razumijevanja. Na ovaj način izložba pronalazi nove mogućnosti otpora neprijateljski nastrojenom društvu. Vještica, čudovište,
Miguel Soto je, u suradnji sa studentom zagrebačke Likovne akademije Natanom Sudcem, transformirao pronađene kamene jezgre u objekte za grijanje. Živeći u Santiagu de Chileu, Soto se po prvi puta susreo s kamenim jezgrama kada se njegova baka vratila u Hrvatsku nakon što je emigrirala u Čile tijekom Prvog svjetskog rata. Po dolasku je shvatila da posjeduje zemljište na poluotoku Pelješcu te je kako bi ispitala mogu li se na zemljištu kopati minerali, testirala kamene jezgre. Soto jezgre oblikuje poput starih grijalica te stvara opipljiv narativ između kamena i svakodnevnog objekta koji potom postaje dio lokalno vizualnog narječja. Ana Alenso se kontinuirano bavi temom ekstrakcije nafte i njezinom povezanošću s „kletvom resursa“. Kletva je produkt trenda u kojem mineralima bogate zemlje često postaju žrtvama intenzivne političke korupcije, mafije ili vojske koja želi kontrolirati mineralima bogata područja. Alenso je istražila skandal povezan s događajima 2014. godine kada se planirao fracking na Jadranu. Prateći vremensku lentu događaja i aktera: od naftnih kompanija poput INE i MOL-a do pojedinih političara i aktivista koji su se protivili provedbi plana, instalacija se referira na nesigurnost i kontinuirani rad potreban da bi se očuvalo zajedničko dobro. Korištenjem recikliranog i nađenog materijala iz zagrebačkih reciklažnih centara, skulpturalna
U kontekstu ovog projekta Jadranska magistrala ima dvostruko značenje. Njenim puštanjem u promet 1965. godine po prvi put su stvoreni preduvjeti za razvoj kontinuiranog i masovno dostupnog obalnog teritorija koji je još od rimskih vremena bio fragmentiran uslijed nestabilnih političkih, vojnih ili gospodarskih jurisdikcija. S druge pak strane, ona je i okosnica generacija munjevitih transformacijskih procesa koji su u nepunih pola stoljeća njenog postojanja nepovratno izmijenili sliku i korištenje sekvence povijesnih urbanih jezgri porazmještenih unutar pretežno prirodnog okoliša u kontinuirani linearni peri-urbani potez u potpunosti prepušten turističkoj eksploataciji. Omogućavajući aktualne i sve intezivnije privatizacijske procese različitih mjerila u jednako kao i nekadašnju planersku alokaciju turističkih, industrijskih i vojnih kompleksa uz usporedno bujanje individualne sekundarne izgradnje, Magistrala i dalje predstavlja žilu kucavicu ovog pojasa.   Polazeći prvenstveno od suvremenih umjetničkih istraživanja, naspram uobičajenih kartografskih i statističkih metoda prostorne analize, ovaj projekt teži stvaranju kvantitativnih i likovnih alata za razumijevanje i predstavljanje ovog opsežnog teritorija. Postupnim razvijanjem istraživačke metodologije s početka projekta godine 2014., razvijen je hibridni analitički okvir koji spaja analizu povijesnih tabularnih itinerera s linearnim narativnim konvencijama, sagledavajući tako prostor kao niz uređenih sekvenci karakterističnih točaka / trenutaka.   Uslojavanjem vizualnih i tekstualnih izvora, projekt istražuje i razvija metodu Linearnog mapiranja kao