31/08/2020.
“Zagovornici privatnosti teško će uvjeriti javnost da su tradicionalne definicije privatnosti vrednije od slobode napuštanja vaše kuće. Naravno, nitko ne bi trebao odustati od privatnosti kao vrijednosti, ili čak umanjiti njezinu važnost. Ali posve je moguće razviti koncept privatnosti koji je manje metaforičan, s novim granicama u skladu s praktičnim izazovima s kojima je društvo sada suočeno.” (1) Dom u vrijeme samoizolacije postaje glavna arena događanja. Između filmskog seta i black box kazališta, dom postaje mjesto isceniranog života koji se donedavno odvijao negdje vani. Privid normalnosti omogućava ekran koji svakim danom otključava sve više funkcija. Postavili smo novi okvir življenja unutar kojeg izolirani iza stakla ispunjavamo svoje potrebe, žudnje i opsesije. Sastanci i sex partiji preko Zooma, socijalizacija putem Chatroulettea, restorani s Michelin zvjezdicama zahvaljujući Woltu, rave nedjeljom u 6 ujutro na redovitim Club Quarantine partijima. Ekran postaje jedino mjesto značajnijeg kontakta, on nam nudi reintegraciju u društvo od kojeg smo odsječeni. Pred njim se ispovijedamo, učimo, plešemo i skidamo – definiramo tko smo ili barem mislimo da jesmo.Tvoja stopala povećavam palčevima.Mogućnosti komunikacije putem ekrana posljedično otvaraju nove mogućnosti voajerizma i nadzora. Tijelo u interakciji s tehnologijom postaje njena ekstenzija, kod i baza. Poput dolaska stranca u kuću u Pasolinijevoj
23/08/2020.
Izložbu u cijelosti pogledajte ovdje. Godišnja razmjena studenata koju vode Nicole Hewitt i Ben Cain. Tijekom izuzetno teškog razdoblja koje je uključivalo pandemiju i potrese, zajedno s raznim drugim izazovima, BA studenti sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti i LondonMet-a pronašli su mogućnost komunikacije i razmjene vremena, prostora, ideja … i zajednički rad na daljinu. Više od 10 godina projekt razmjene ALU/MET je podrazumjevao stvarno fizičko putovanje između Londona i Zagreba, te kao kraj uključivao i izložbeni događaj u GMK. Ograničenja putovanja i socijalna distanciranje značili su da smo ove godine morali voditi projekt drugačije. Upute, veze, slike, zvuk, tekst itd. Razmjenjivane su na mreži, a nakon udaljenih rasprava na raznim platformama ljudi su odgovarali na upite jednih drugih i počeli raditi. Veći dio radova bavio se promjenama uvjeta za međuljudski kontakt, te situacijama koje se mijenjaju u svijetu i kod kuće i na ulici (razdoblje razmjene podudaralo se s ubojstvom Georgea Floyda). Dio radova su suradnje, a dio možda i nije, ali sve što je ovdje predstavljeno razvilo se iz zajedničkog prostora udaljenog kontakta i iz pokušaja smislene razmjene preko udaljenosti u vrijeme golemih i intenzivnih promjena.sudjeluju: Sunčica Svilković, Isabel Southey, Luka Tomić, Stuart Lee, Ante Dujmović, Karla Labrador, Mayara
26/06/2020.
U vremenu iz gibanja i dodira tvari počeo je zvuk. To je dovelo do čula, granica u prostoru, svakakvih priloga, uzroka, posljedica, osluhivanja, buke i muka. Osobitosti, težina, boje, pokrov i brzina truljenja. Tamo gdje je prije bilo ništa sada je nešto. Između 17 i 19 sati, na izbornu nedjelju 5. srpnja, u prostoru 7ice GMK, kao dio programa ‘Čvorište efemernog - skriveno pred očima’ održat će se pilot Skupnih zbivanja, ciklusa izvedbenih slušaonica za čiju je praizvedbu izabran motiv postanka. Skupna zbivanja (group events) zamišljena su kao galerijski susret za pomno slušanje tematskih zvučnih kompilacija. Zbivanjima u javnom prostoru potiče se praksa fokusiranog i kolektivnog usmjeravanja pažnje na zvuk u prostoru i iskustvo slušanja kao takvo. Odabirom teme Skupna zbivanja istražuju njene male i srednje narative kraj konceptualnih, eksperimentalnih i raznorodnih zvučnih, odnosno, glazbenih zapisa. Ovog srpnja skupno slušamo refleksije o počelima, stvaranju svijeta, svojstvima tvari, gibanjima nebeskih i drugih tijela, mirisima, vrućini, studenu i glasu. Čvorište efemernog - skriveno pred očima, nastavak je programa živih izvedbi u prostoru 7ice GMK kao dio šireg projekta Čvorište (The Hub) koji ove sezone uključuje i drugi broj publikacije, te kvir feminističku ZF čitalačku grupu Mjenjolici s Urana. Čvorište (The Hub) podržali su
15/06/2020.
Dragi svi, U sklopu izložbe "Ali kud god pogledam uvijek vidim taj stakleni strop" GMK organizira snimanje žena svih dobi koje žele podijeliti svoju priču u sklopu projekta Od5Do95. Snimanja su kratki intervjui od pola sata koje vode autorice projekta, a svaka protagonistica ima pravo na autorizaciju svoje priče prije nego što se objavi na stranici (www.od5do95.com). Snimanja će se održati u prostoru galerije u srijedu, 17. lipnja od 10 do 14 sati. Kako su neki termini već popunjeni, a broj intervjua ograničen, molimo vas da prethodno najavite dolazak na mail od5do95@gmail.com ili info@g-mk.hr
11/06/2020.
Kroz stakleni strop vidi se nebo kojim jure oblaci. Istovremeno, strop je nepremostiva barijera i krhka, ali postojana zaštita od svih nebeskih nedaća. Arhitektonski pr ecizna analogija sa ženom koja je u društvu 21. stoljeća naoko slobodna, ali je od potpune slobode dijeli gotovo nevidljiva zapreka. Ženom koja neprestano dokazuje da je snažnija nego što to društvo pretpostavlja. Društvene uloge su obilježene stereotipima: žena je kućanica, majka, supruga. Ona koja brine, tješi i sluša. Uloge žene su pasivne, gotovo neodvojive od pojmova doma, kućanstva i obitelji. “Ženska” povijest je prema tome vezana uz uzak dijapazon svakodnevnice uz tek poneku iznimku. Žensku povijest ne pišu žene. Kao što rodne teorije i feminizam ukazuju, žensku povijest pišu muškarci: oni kojima se tradicionalno pretpostavlja uloga vođe. Ženska su iskustva stoga marginalizirana, posebno u društvima s duboko ukorijenjenim patrijarhalnim vrijednostima. Dvadeseto i dvadeset i prvo stoljeće je ženama donijela određena prava i slobode koje do tada nisu imale, ali istinsko provođenje rodne i spolne ravnopravnosti je tek nit koja se nazire daleko na horizontu. „Od5Do95“ multimedijalni je umjetnički projekt koji na gotovo sirov način redefinira aktualnu povijest žene u Hrvatskoj. On služi kao medij za prenošenje ženskih priča i iskustava. Djevojčice, djevojke i žene
01/05/2020.
Ovim istraživanjem bavim se čudnim odnosima rijetkih metala i naših života u ovim zamagljenim vremenima obilježenim sveprisutnošću umreženih medija. Istražujem hegemoniju neokolonijalnih relacija u suvremenoj neoliberalnoj globalizaciji (to jest, današnje korporativne prakse takozvanog razvoja i održivosti), hegemoniju koja se očituje u ekstrakciji geoloških materijala iz zemlje i njihovoj preradi u strojeve koji određuju našu medijsku kulturu. Lokaliteti na kojima materijali postepeno postaju bliži medijima raspršeni su diljem svijeta; no ja se fokusiram na jedan konkretan lanac nabave promatrajući njegove stvarne uvjete i materijal koji mu je u centru – Tantal. Moj fokus je na Ruandi, ali i Makedoniji te na prostorima između njih.






