Talkthrough [20. i 27.4. u 20 h]Sudjeluju: Penny Rafferty, Miloš Trakilović, Marko Gutić Mižimakov, SwS (Tea Stražičić i Marta Stražičić), Srđan Laterza, Darko Masnec, net.cubeOrganizatori: Lovro Japundžić i Mario Mu Talkthrough je serija predavanja/performansa koja se tematski nadovezuje na izložbu Walkthrough. Planirani niz izlaganja omogućit će međunarodnu razmjenu iskustva unutar proširenog shvaćanja fenomena videoigara. Korištenje mehanizama videoigara dovelo je do izlaska igre iz domene slobodnog vremena u prostor korporativnog i umjetničkog. Pozvani autori, koji dolaze iz akademske, ali i pop-kulturne sfere, osvrnut će se na različite načine tumačenja ovog suvremenog fenomena te njegove pozitivne i negativne strane. Neke od zastupljenih tema su: istraživanje korporativne logike u industriji videoigara, utjecaj gejmerskog iskustva na izgradnju identiteta, međuljudski odnosi u privremenim online zajednicama, dramaturgija u svijetu videoigara, gejmifikacija umjetničkog svijeta. TALKTHROUGH I [20.4. u 20 h]Penny Rafferty: Politika kao Igra: Aktivni promatračMiloš Trakilović: Pucanj u rukuMarko Gutić Mižimakov: Izvedbeni kutak za afektivne klonove i što god one želeSwS (Tea Stražičić i Marta Stražičić): Neigrivo TALKTHROUGH II [27.4. u 20 h]Srđan Laterza: Mehanike intime: Videoigra kao autobiografija Darko Masnec: Anemoia u prostoru videoigaranet.cube: Feministička reprezentacija videoigara Projekt Talkthrough financiran je sredstvima Ministarstva kulture RH i Grada Zagreba. Generalni sponzor INA - Industrija nafte d.d. Rad
Mario Mu: Walkthrough  [18.04. – 04.05.2018.]Otvorenje: 18.4. u 20 hKustos: Lovro Japundžić Nevino gejmersko iskustvo stvar je prošlosti. Videoigre su postale pažljivo strukturirani sustavi vješti u manipulaciji nesvjesnih psihičkih obrazaca korisnika čiji emocionalni angažman omogućuje njihovu održivost. Igrači zauzimaju ulogu performera unutar sustava čija logika seže daleko van svijeta videoigara. Kritičar i medijski teoretičar McKenzie Wark u svojoj knjizi GAM3R 7H30RY koristi termin “gamespace” kako bi opisao fenomene suvremenog društva, uspoređujući algoritamsku kodifikaciju i nejednaku raspodjelu moći unutar prostora videoigre s izrabljivačkom logikom kapitalističke proizvodnje. Navodi kako standardizacija, optimizacija i analitički potencijal korisničkog sučelja videoigara služe kao mehanizmi od kojih profitiraju prvenstveno oni na poziciji moći. Stoga, ne čudi kako je kapitalizam ubrzo aproprirao, ali i komodificirao domenu slobodnog vremena i “prostor igre”, stvarajući fenomen koji je Julian Kucklich nazvao “play-bor”. Osjećaj zajednice u stvarnom i virtualnom svijetu stječemo navikama. Usvajajući od drugih ono što je prikladno i očekivano, mi stvaramo homogeno kolektivno tijelo. “Walkthrough” je projekt u kojem umjetnik Mario Mu otkriva emancipatorski potencijal naučenih obrazaca ponašanja u određenoj role-playing igri uživo, naglašavajući ono nesvjesno, mehaničko i društveno determinirano. U središtu igre nalazi se osam sudionika pozicioniranih u istom prostoru. Slijedeći unaprijed zadanu uputu o granicama prostora igre, igrači naizmjence
Pozivamo vas na izložbu studenata London Metropolitan Unversity Cass i Odsjeka za Animirani film i Nove medije, ALU.Studenti: Željko Beljan, Ana Domljan, Diana Zubak, Paula Tončić, Teuta Gatolin, Ryan Rasco, Emeline Diais, Lydia Abbott, Samantha Ball, Layan Harman, Lea Barre.Voditelji projekta: Nicole Hewitt, Ana Hušman i Ben Cain.*Izložbu podržali: Grad Zagreb, Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu i The Cass London Metropolitan University.*
Žiri u sastavu Tihana Bertek, Damir Žižić, Kristian Kožul i tim GMK sastao se radi žiriranja radova pristiglih na natječaj Tvornica na temu turizma te je odabran rad Matije Debeljuha. Čestitamo pobjedniku i veselimo se suradnji!
An invisible protocolThe lore of traditional moistNever written down or explainedDigged out from the soilIn Silence and respectNot using eyesBut limbs of many amphibiansPitch black, I can't see. My arms, extending outward from my body reach out for some possible obstacleNothing.://  Through a documentary film and extracted artifacts, Primal_ditch_BP (before present), presents a blurry archaeological exploration of a dark cave-like ecosystem, which has been speculated to have remained mostly uncharted terrain since long before the paleolithic era. ________________ Grupna izložba ‘Primal_ditch_BP (before present)’ predstavlja zajednički rad mladih novomedijskih umjetnica. Tea Stražičić, Lara Joy Evans i Hannah Rose Stewart u špiljskom ekosustavu prepoznaju susret prapovijesti i modernosti, odnosno različite stadije evolucije i ljudske transformacije. Nove neistražene prostore i istovremeni kritički osvrt na vlastitu umjetničku praksu pronalaze negdje na razmeđu ‘white cube’ galerije i primordijalne špilje. Mračno, vlažno i muljevito tlo nastanjuju multimedijalnim radovima u kojima spajaju primitivno i suvremeno. U njihovom istraživanju izražen je kuriozitet prema čovječanstvu i umjetnosti kojoj je digitalna revolucija pružila iluzija napretka. Zaštićene duboko u podzemlju, umjetnice se vraćaju primitivnim tehnikama, simbolima i alkemijskim istraživanjima koje potom prevode u digitalni jezik. Pozivaju u potragu za praiskonskim i aktiviranje osnovnih osjetila. Kustos: Lovro Japundžić ________________ Biografije: Hannah Stewartwww.hannahrosestewart.co.uk(b.
Andro Giunio pristupa glazbi kao umjetnosti temporalnih procesa i području istraživanja specifičnosti prostora, vremena i memorije. Stvaranje je organizacija i strukturiranje različitih polja buke, harmonije i disonance. Izvedba uživo postaje eksperiment u formiranju neke vrste mape i uspostavljanju osnovne navigacije, a naglasak nije na određenom zvuku već na senzibilitetu i orijentaciji. Jednostavna zamišljena kompozicija realizira se često kroz improvizacijske momente pa glazba postaje obilježena tendencijom da zvučne sekvence ostaju u stanju stalnog nastajanja i nestajanja, smještajući se između memorije i trenutka, istovremenog zamišljanja i slušanja. Primarni izvor zvuka najčešće je električna bariton gitara ali pri izvođenju određeni efekti, pa i njihovi nusprodukti, koriste se također kao instrumenti i jednako pridonose formiranju strukture.    Posljednji dan otvorenog studija, Andro Giunio izvodi kompoziciju pod radnim nazivom "Petlje, simetrije, distorzije". Rad se zasniva na ideji preklapanja nekoliko područja istraživanja u sklopu rezidencije: specifičnosti medija audio kazeta, formiranje petlji od analogne magnetske trake, diktafona i walkmena kao uređaja za snimanje i reprodukciju te prakticiranje simetričnih glazbenih ljestvica u samostalnom improvizacijskom sviranju tijekom proteklih tjedana u prostorima galerije.