Lala Rascic is based between Edinburgh and Perth during Summer 2007, creating new process-based work as part of the Edinburgh Art Festival. The artist will create artefacts and documentation which will be presented via the ARC Projects web site as an online exhibition, and will evolve over the period of the residency for later exhibition in a gallery setting. The http://www.arcprojects.org/artstream/rascic/ acts as a sketchpad or diary for Lala's residency.
Tanja Lažetić, Susan Schmidt, Tina Smrekar, son:DA K2 SUR*VIVER 12.09. -  05.10. 2007. - - - - - - - - - - - - - - - - - - Mora li umjetnost biti gladna? Vrednovanje, kao jedna od temeljnih preokupacija društva, s kriterijima u rasponu od osobnih do socijalnih, određuje i omogućuje pozicioniranje pojedinca unutar društvenog okruženja u kojemu živi i radi odnosno stvara. Već samo percipiranje riječi kao što su rad i stvaranje predstavlja prvu prepreku na koju nailazimo u načinima na koji se, prema društvenim normama, etiketiraju različita zanimanja odnosno različite vrste kreativnosti. Tekuća vrpca, tvornica, ured, trgovina itd. prostori su u kojima se, prema uobičajenim standardima, ne stvara, nego radi. Rad kao takav zahtjeva novčanu naknadu, budući da je društveno koristan i mora, bez sumnje, biti nagrađen zasluženom plaćom. Tu nema mjesta dilemama. Stvaralac, kojega većinom izjednačavamo s umjetnikom, suočava se pak s malom poteškoćom. Društvo kreativnost uglavnom postavlja u okvire (beskorisnih) djelatnosti, koje ne donose višak vrijednosti, nego su dio privatne sfere opuštanja i užitka. Korisnost kreativnosti temelji se na upitnim parametrima - ona najčešće služi kao zabava, opuštanje, sredstvo protiv stresa, odmak od svakidašnjeg rada. Zbog čega bi onda rad, koji nije
REVOLUCIJA NIJE VRTNA ZABAVA (REVOLUTION IS NOT A GARDEN PARTY) 14.06.-06.07.2007. Michael Blum, Nick Crowe, Igor Grubic, Sanja Ivekovic, Gergely Laszlo and Peter Rakosi, Nils Norman, Adrian Paci - kustosi: Maja i Reuben Fowkes - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -Internacionalna izlozba \'Revolucija nije vrtna zabava\' propituje odjeke drustvene i politicke revolucije u suvremenoj umjetnosti, uzimajuci 50. godisnjicu madjarskog ustanka kao polaziste. Izlozba predstavlja nove i recentne radove koji problematiziraju globalni ekonomski i politicki kontekst koji izaziva revolucionarne otpore, kao i presjeke osobnih i umjetnickih nasljeda revolucije. Izlozba je i svojevrsni iskaz zaljenja nad propalim politickim borbama u proslosti i buducnosti, a razmatra i zajednicko iskustvo komunistickeproslosti i postkomunisticke stvarnosti. Takoder, izlozba se bavi iskustvom revolucionarne literature, rodno obiljezenim prizorima aktivizma u suvremenim medijima, te nasljedem ustanka 1956. i njegovim utjecajem na veze izmedju umjetnosti i revolucije. Kao prva velika narodna pobuna protiv sovjetske dominacije i komunistickog sustava u Istocnoj Europi, madjarski ustanak 1956. godine znacajan je prethodnik kasnijih revolucionarnih nastojanja. Istovremeno, odvijala se unutar sirih geo-politickih promjena, poput pokreta za dekolonizaciju, te je imala kulturne, kao i politicke posljedice diljem Europe. U
POÐI TAMO, NE ZNAM KAMO, DONESI TO, NE ZNAM ŠTO Naslov izložbe preuzet je iz bajke Aleksandra Nikolajeviča Afanasjeva, u kojoj glavni junak odlazi na putovanje s ciljem ostvarenja zadane misije. U takvim pričama, čiju narativnu strukturu često nalazimo u viteškim romanima i bajkama, junak napušta obični svijet, putuje u nadnaravne svijetove, gdje se suočava s imaginarnim silama i nemogućim zadacima kako bi osvojio zasluženu nagradu, nadnaravne moći ili dragocjeno blago. U ovoj ruskoj bajci, zadatak glavnog junaka je potraga za ‘lažnim’ objektima, onima koji možda i ne postoje, ili ne postoje mjesta gdje bi ih se moglo pronaći – čini se da je putovanje besciljno. Izostaje jasna definicija odredišta kao i načina na koji bi ‘lažni’ objekt potrage mogao postati ‘stvarnim’, na koji bi se besciljno lutanje pretvorilo u misiju. Samuel Dowd i Florian Roithmayr proveli su tri tjedna u Zagrebu, istražujući građu arhiva, knjižnica i muzeja, te sadržaje javnih gradskih prostora. Njihovo istraživanje poprimilo je oblik umjetničko-istraživačke 'potrage' - za objektima, stvarnim ili fiktivnim, koji služe kao trofeji različitih društveno-povijesnih formacija, artefakti kolektivnog identiteta i povijesti. Izložba u Galeriji Miroslav Kraljević zamišljena je kao struktura koja - temeljena na reinterpretaciji arhitekture i dizajna izložbenih paviljona Hrvatske i bivše
POÐI TAMO, NE ZNAM KAMO, DONESI TO, NE ZNAM šTO Naslov izložbe preuzet je iz bajke Aleksandra Nikolajeviča Afanasjeva, u kojoj glavni junak odlazi na putovanje s ciljem ostvarenja zadane misije. U takvim pričama, čiju narativnu strukturu često nalazimo u viteškim romanima i bajkama, junak napušta obični svijet, putuje u nadnaravne svijetove, gdje se suočava s imaginarnim silama i nemogućim zadacima kako bi osvojio zasluženu nagradu, nadnaravne moći ili dragocjeno blago. U ovoj ruskoj bajci, zadatak glavnog junaka je potraga za ‘lažnim’ objektima, onima koji možda i ne postoje, ili ne postoje mjesta gdje bi ih se moglo pronaći – čini se da je putovanje besciljno. Izostaje jasna definicija odredišta kao i načina na koji bi ‘lažni’ objekt potrage mogao postati ‘stvarnim’, na koji bi se besciljno lutanje pretvorilo u misiju. Samuel Dowd i Florian Roithmayr proveli su tri tjedna u Zagrebu, istražujući građu arhiva, knjižnica i muzeja, te sadržaje javnih gradskih prostora. Njihovo istraživanje poprimilo je oblik umjetničko-istraživačke \'potrage\' - za objektima, stvarnim ili fiktivnim, koji služe kao trofeji različitih društveno-povijesnih formacija, artefakti kolektivnog identiteta i povijesti. Izložba u Galeriji Miroslav Kraljević zamišljena je kao struktura koja - temeljena na reinterpretaciji arhitekture i dizajna izložbenih paviljona Hrvatske i bivše