Izvedbena intervencija u javnom prostoru Dvije grupe rade nastavak je istraživačkog procesa Grad, rad u sklopu projekta Rad panike kojim BADco. u suradnji s nizom umjetnika mlađe generacije tematizira ili čini vidljivom problematiku rada bez stvaranja u društvu i u umjetnosti. Napetost između imaginacije i rada prostor je u kojem BADco. želi istražiti suvremenu ulogu umjetnika u relacijama proizvodnje i umjetničkih praksi,  društvene i ekonomske aspekte umjetničkog rada, nalog produktivnosti te valorizaciju umjetničkog rada kroz neestetske sfere društvene proizvodnje. Rad panike trogodišnji je koreografski istraživačko produkcijski proces zagrebačkog izvedbenog kolektiva BADco. koji kreće od stjecanja uvida u konstelacije prevencije izvanrednih stanja iz perspektive rada koji je u paradoksalnom odnosu prema proizvodnji – proizvodi poništenje. Naslov Rad panike korespondira s naslovom hrvatskog prijevoda knjige Grad panike Paula Virilia u kojoj autor, između ostalog, dovodi u blizinu logike stvaranja bez stvaranja u društvu i u umjetnosti. Dok terorizam, s jedne strane, proizvodi događaje kao nesreće, kao poništenja kontinuiteta, rad sigurnosti proizvodi dvostruko poništenje, negaciju negacije, gotovo estetsku operaciju na površini transparentnog grada, grada preosvjetljenog i nadgledanog, ali i grada koji proizvodi paniku kako kontrolom javnih prostora, tako i razgraničenjima među društvenim skupinama, zatvaranjem prema imigrantima i redistribucijom tijela u prostoru. Istovremeno s porastom rada u polju sigurnosti raste opća društvena nesigurnost – nestabilnost zapošljavanja, imaginiranje prijetnji, katastrofični scenariji... Grad je danas postao neobičnom kombinacijom muzejskog i kazališnog dispozitiva – (nad)gledani i kurirani teatar operacija. Kad je riječ o umjetničkim pristupima ovoj temi uglavnom dominiraju različiti oblici analiza prostorne organizacije tijela i društvenih koreografija. Naša je želja skrivene procese i odnose učiniti vidljivim mijenjajući im vremenske parametre pa će za formate ovog projekta biti odlučujuće prije svega njihove temporalne odrednice. Projekt pretpostavlja tri faze rada 2018.-2020. – radioničku, istraživačku i produkcijsku, a uključuje veći broj umjetnika – plesača, koreografa, glumaca, dramaturga i likovnjaka – uglavnom mlađe generacije. 10.11.2018. u 12:00 @ Galerija Miroslav Kraljević, Šubićeva 29, Zagreb Sudjeluju: Mia Štark, Espi Tomičić, Romina Tonković, Vida Zelić Projekt BADco. i Drugog mora Rad panike odvija se u okviru programskog pravca Dopolavoro projekta Rijeka 2020 - Europska prijestolnica kulture, uz podršku Ministarstva kulture i Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba. Rad BADco. podržava Zaklada Kultura nova.
"I ovo je kinematografija"* : radikalne filmske prakse i kultura entuzijazma Kinokluba Zagreb 1928. — 2018.  ENG::: The very classification “amateur” has an apologetic ring. But that very word–from the Latin “amateur”–“lover” means one who does something for the love of the thing rather than for economic reasons or necessity. And this is the meaning from which the amateur filmmaker should take his clue. — Maya Deren, 1959.  Sama odrednica "amaterski" nosi u sebi jedan apologetski prizvuk. No upravo ta riječ — od latinske riječi "amateur" (sic) — "ljubavnik" upućuje na onoga koji nešto radi iz ljubavi spram te stvari prije nego iz nužnosti ili ekonomskih razloga. Upravo bi to značenje amaterskom filmskom stvaraocu trebalo predstavljati putokaz. — Maya Deren, 1959. Amatersko filmovanje omogućuje filmu da bude istinska umjetnička forma, a ne tržišno namijenjena forma. — Vedran Šuvar, 2012. Postoji li umjetnost svjesnija vlastitih materijalnih uvjeta proizvodnje — dapače, manifestno ističući okolnosti u kojima stvara — od amaterizma? Umjetnost koja je, u svojoj samoodabranoj poziciji bila istovremeno toliko obezvrijeđivana, marginalizirana, podcijenjivana i ismijavana; u slučaju filma neprestano prisiljena na objašnjavanja u bitci na koju ju je stalno izazivala — idejno i estetski često podređena — komercijalna kinematografija. Pitanje amaterizma i entuzijazma u kontekstu Kinokluba Zagreb praćeno je bogatom i složenom poviješću međuljudskih odnosa, tehnoloških promjena kao i radikalnim pristupima filmskoj umjetnosti, i u ovih je devet desetljeća preživjelo nekoliko različitih ekonomskih i političkih uređenja. Od svojih izvora u Fotoklubu Zagreb osnovanom u Austro-Ugarskoj Monarhiji, preko Kraljevina SHS i Jugoslavije, do NDH, FNRJ i SFRJ, Kinoklub Zagreb svoju je 90. obljetnicu dočekao kao ozbiljna, organizacijski složena i uhodana udruga. Slijedeći taj kontinuirani proces Kinoklub Zagreb iz 2018. našao se pred zadaćom proslave vlastite obljetnice, nastavljajući time obavezu obilježavanja jubilejȃ koju baštini od prethodnih generacija. Mnogobrojna prenošenja klupskih štafeta, smjene generacija, svjetonazora, stvaralačkih poetika te dobrih i loših odluka njegovih članova, neizbrisivo su upisane u današnji KKZ. Povijest kluba u najvećoj je mjeri dakle povijest njegovih članova, a njihove su geste suvremene klubaše ujedno i stavile u nezavidan položaj spram vlastite materijalne povijesti. Drugim riječima, i uz nekoliko iznimaka — mnogi danas aktivni članovi KKZ-a ne znaju mnogo o svojim prethodnicima i njihovim filmovima. Uz izazovno prikupljanje građe iz drugih izvora, u prekapanju preostale klupske arhive pronađeno je mnoštvo zanimljivih dokumenata. Za potrebe najave, među njima ćemo izdvojiti:  — ispunjene klupske pristupnice Dejana Kršića, Zorana Ferića i Milana Trenca  — opsežnu molbu za primanje u klub Milivoja Puhlovskog iz 1964. godine — rukom pisan intiman zahtjev Tomislava Gotovca za pokretanje prvog klupskog Suda časti — pismo Kinosaveza Hrvatske drugu Titu povodom proslave 50. obljetnice KKZ-a — scenarije za amaterske filmove Hrvoja Hribara, Darka Rundeka i Vladislava Kneževića — molbu za dodjelu trake za snimanje klupskog filma autorske grupe X (članovi: Vladimir Stojsavljević, Sven Stilinović, Pongrac Marijan i Mihaljević Zdenko)  — rane radove Ognjena Sviličića  — desetak ispucanih negativa iz 1990-ih, koje smo odnijeli na razvijanje  Nastavljajući se, zahvaljujući slučaju, i na tradiciju GEFF-a, izložba je nastajala u antiuvjetima te predstavlja jednu amatersku rekonstrukcije zajedničke
Otpad u morski okoliš dospijeva uslijed ljudskih aktivnosti, kao posljedica nesavjesnog ponašanja i nedostataka u sustavu gospodarenja otpadom. Pojavljuje se plutajući na površini mora i ispod površine mora (u vodenom stupcu), na morskom dnu te na plažama. Raznolikog je porijekla, sastava, veličine, oblika, trajnosti itd. Negativni utjecaji nezbrinutog morskog otpada očituju se nizom ekoloških, gospodarskih, kulturoloških i zdravstvenih pokazatelja.U novije vrijeme, naglašen je interes o utjecaju sitnih plastičnih fragmenata, tzv. mikroplastike, na hranidbeni lanac, unutar kojeg se nalazi i čovjek. Izvori, različitost, te raspodjela ovih čestica i vlakana, su više-manje ustanovljeni. Međutim, još uvijek manjka saznanja o posljedicama toksičnih svojstava mikroplastike na morske organizme, te potencijalnoj prisutnosti u hrani koju konzumiramo.  Publikaciju možete pregledati i preuzeti ovdje.  Koncept projekta dizajnerice vizualnih komunikacija Jelene Perišić je vizualizirati i interpretirati podatke aktualnih znanstvenih istraživanja na temu onečišćenja mora plastikom, s fokusom na mikroplastični otpad. Polazište koncepta je kroz oblikovanje knjižice u pdf formatu, koja se na jednostavan način može dijeliti i na taj način doći do što većeg broja ljudi, progovoriti, kritički reagirati i ukazati na dotičnu društvenu pojavu (problem).  Radi se o pdf knjžici ilustracija sa dva mini narativa o načinu na koji plastika može dospjeti u našu hranu. Kroz šest scena pratimo određeni predmet koji u konačnici završava u morskom okolišu u mikro dimenziji, nakon čega biva pojeden od strane morskih organizama, te u konačnici moguće i čovjeka. priča br.1Platična ambalaža (žuti deterdžent), mikro: platični fragment: korištenje, neadekvatno odlaganje, fragmentacija pod odgovarajućim okolišnim uvjetima, konzumacija od strane morskg organizmapriča br.2Sintetička tkanina (crvena majca), mikro: sintetičko vlakno: korištenje, pranjem kroz sustav odvodnje iz perilice za rublje, pa preko sustava za otpadne vode ulazi u morski okoliš, konzumacija od strane morskg organizmaOsim što su sintetička vlaka iznimno izdržljiva i prilagodljiva, ostavljaju manje vidljive tragove prisutnosti u vodenom okolišu. Strojevi za pranje odjeće i sustavi otpadnih voda, zbog evidentnih tehnoloških nedostataka (prilikom filtriranja voda), omogućuju gotovo neometano otjecanje sintetičkih vlakana u morski okoliš.  Autorica: Jelena PerišićKoordinatorica: Tina RajićPartner: GMK
U ponedjeljak, 29.10.2018. godine, s početkom u 17 i 30 sati u prostoru Doma za starije i nemoćne osobe "Medveščak" (Trg Drage Iblera 8) održat će se prezentacija audio drame "Glasnije! Govori glasnije!" umjetnice Ane Kuzmanić. Spomenuta audio drama nastala je kao produkt radionica na temu sjećanja u kojima su učestvovali korisnici Doma Medveščak te djeca predškolske dobi i nižih razreda osnovne škole. Radionice su u prostoru doma održane tokom svibnja 2018. godine. Polazišna točka za radionice bila je slikovnica Wilfrid Gordon McDonald Partidge koja govori o prijateljstvu dječaka i gospođe koja živi u domu za starije i nemoćne osobe. Dječak suočen s gubitkom sjećanja svoje prijateljice pokušava otkriti što bi to uopće bilo sjećanje, ispitujući druge ljude što sjećanje predstavlja za njih.Kroz seriju radionica nastojao se ostvariti dijalog između djece i osoba starije životne dobi, pri čemu su sjećanje i njegov značaj bili centralna tema. Nakon prezentacije biti će moguće preuzeti vlastiti primjerak audio drame.
Povijest je tumačenje značenja koje prošlost ima za nas. Johan Huizinga Izložba ‘Mikro arheologija’ pokazuje što se događa kada se na jednom mjestu nađe određen broj integriranih krugova – uvriježenim nazivom: čipova – i krene u ‘arheološka iskapanja’ ispod površine mikro artefakata. Povijest elektronike poznaje pojam integriranog kruga zahvaljujući fizičarima Robertu Noyceu i Jacku Kilbyju koji su 1958. predstavili svoj rad u sklopu tvrtke Texas Instruments. Točno šezdeset godina kasnije dva autora u svom lokalnom makerspace-u mikroskopima započinju primitivna ‘arheološka’ iskapanja po površinama monolitnih čipova starih tridesetak godina. Koristeći grube mehaničke postupke oskvrnjuju svoje artefakte, ali istovremeno primjenjuju metode očuvanja objekata in situ te ograđuju površine svojih iskapanja na čipovima čineći ih ‘mikro-nalazištima’. Iskapajući i stružući po površini arheoloških artefakata ispod mikroskopa nailaze na fascinantan svijet elektroničkih “gradova”, funkcionalnih i racionalnih arhitektonskih struktura i oznaka. No fokus autora u ovom slučaju nije na rekonstrukciji izvornih značenja i logike čipova (reverse engineering), već na prepoznavanju estetskih vrijednosti pronađenih, najčešće nepoznatih i oku nevidljivih struktura. Izlažući krhkost čipa dlanu ruke i izmještajući ga ispod mikroskopa, isti taj čip postaje močnim svjedokom jedne napredne civilizacije, naizgled daleko naprednije od one kojoj pripadaju znanstvenici koji stružući po površini artefakta pokušavaju zadovoljiti znatiželju, istovremeno se poigravajući pozicijom mikro-arheologa. Postupak pomaknutog odnosa divljenja ‘istraživača’ koji oskrnjuju primjerice 555 čip među mnogima, nailazi na kompleksnu strukturu urbanih geografija te ostavlja nalazište otvorenim za buduće mikro-arheologe i dovodi posjetitelja u začudni odnos intimnosti malenog i istovremeno divovskog mikroskopskog svijeta. Tako obrađeni ‘artefakti’ u nekom trenutku postaju ‘konzervirani’ objekti ‘primitivne’ tehnologije, dok takvo vremensko i ‘istraživačko’ mikro-putovanje od homo sapiensa do homo ludensa omogućuje da na površinu ispliva pitanje u kojem to trenutku i na kojem mjerilu, jedan objekt postaje arheološki artefakt. Izlažu: Damir Prizmić, Hrvoje Spudić Kustosica: Deborah Hustić Dizajner: Leo Kirinčić Lektorica: Vesna Zednik Otvorenje: Petak, 26. listopada 2018. u 20:00 sati Izložba je otvorena do ponedjeljka 29. listopada 2018. Radno vrijeme: subota – ponedjeljak: 13 do 20h Organizator: Radiona Partner: GMK Podržali: Ministarstvo kulture RH, Grad Zagreb
Ako mi ne možeš dati poeziju, zar mi ne možeš dati poetsku znanost? Ada Lovelace U sklopu serije »Imaginarna elektronika – kodirani svjetovi« Radiona.org nastavlja svoje putovanje kroz elektroničke geografije donoseći ovom prilikom igru apsurda i ozbiljnost teorije automate u galeriju GMK. Dvije godine nakon izložbe Alan Turing – »elektronički alkemičar« u sklopu serije Re-Making/Re-Mixing History gdje je bio izložen Turingov stroj, teorijski uređaj koji može izvoditi bilo koji računalni algoritam čiji je medij beskonačna traka – ultimativni primjerak automate, lab se vraća istom pojmu kroz slobodne interpretacije mašina, mehanike i digitalnih sučelja u kontekstu znanosti građana. Automat kao matematički i konačni model beskonačnih stanja koji izvršava određeni algoritam može se povezati s gotovo svim uređajima iz naše okoline čija je radnja upisana kroz stanje i prijelaz. Stoga su upravo izazov procesuiranja informacije i mehanika automate poslužili kao inspiracija Radioninom kolektivu da pristupe stvaranju mašina i digitalnih sučelja koji (bes)korisno pretvaraju u su-igru korisnosti objekata koji nas svakodnevno okružuju. Baveći se i u samom nazivu serije izložbi pojmovima imaginacije autori propituju na koji način se već prethodno nastala predodžba apstraktno veže uz percepciju artefakta te kako autor i promatrač oblikuju svoj imaginarni predmet kroz različite procese “čitanja” radova. Matematika i teorija automate čine se promatraču udaljenom od elektronike kao iznimno apstraktni pojmovi s tankom graničnom linijom prema filozofiji, no što ako u sve to uključimo elemente humora i svakodnevnice ne bi li samima sebi približili apstraktnost mašine i kognitivnih procesuiranja algoritama? Pa, krenimo bespućima beskorisnih mašina kako bismo došli do korisnosti istih…   Izlažu: Davor Jadrijević, Marko Jovanović, Goran Mahovlić, Mario Pavlić, Ivica Zdelarec, Jurica Zrna - Marvin Kustosica: Deborah Hustić Lektorica: Vesna Zednik Dizajner: Leo Kirinčić Otvorenje: 20. listopada 2018. 19.00 sati Izložba je otvorena od 21. do 25. listopada 2018. Radno vrijeme: nedjelja: 13 h do 20h ponedjeljak – četvrtak 13 h do 20h
Poštovani prijatelji i pratitelji GMK, Ovim putem vas obavještavamo kako je promocija publikacije "In situ: objekti koji nedostaju", autorica Dore Đurkesac i Karle Paliska, koja se trebala održati sutra, u petak, 12.10.2018., odgođena zbog tehničkih razloga. Nadamo se da vam ovo nije isuviše poremetilo planove.  Novi termin predstavljanja već je utvrđen te će se održati u petak, 9.11.2018. godine, sa početkom u 20 sati u prostoru GMK. autorice će prezentirati publikaciju - ideje, metode i rezultate rada, a zainteresirani će posjetitelji moći uzeti svoj primjerak. Veselimo se vašem dolasku. Srdačno, GMK tim 
In situ - Objekti koji nedostaju je projekt usmjeren na pronalaženje novih artikulacija urbanog javnog prostora kroz aktivnu participaciju građana. Urbani javni prostor se ne promatra samo kao zbroj materijalnih i društvenih interakcija i njihovih relacija, već i kao mjesto kontinuirane transformacije koja nastaje uslijed kompleksnog međuodnosa tehnologije, medija, društva i javnog prostora. Publikacija In situ - Objekti koji nedostaju obuhvaća razloženo dvogodišnje istraživanje u sklopu istoimenog projekta. Cilj projekta bio je razviti metodologije građanske participacije u procesu oblikovanja/kreiranja intervencija u realnom i hibridnom javnom prostoru - onom koji postoji na granici fizičkog i virtualnog.Publikacija arhivira i razlaže provedeno istraživanje, odnosno njegov teorijski i praktični segment koji se sastojao od niza radionica i intervjua s građanima. Uz publikaciju predstavit ćemo i web platformu koja okuplja rezultate istraživanja, ali i djeluje kao svojevrsni prostor za kolaborativno promišljanje potencijala javnog prostora. Autorice: Dora Đurkesac i Karla Paliska Projekt i publikacija su nastali u sklopu programa Tvornica Galerije Miroslav Kraljević uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.