Svijetlo, boja, prozirnost, zvuk i kombinacija ova četiri elementa baza su za uzgoj digitalne biljke, a svaki element ima maksimalnu vrijednost od 100. Igrač se nalazi u poziciji balansiranja svih elemenata te traženja optimalnih uvjeta za održavanje biljke na životu. Programirajući igru Darko je unio više od 8 milijardi mogućih kombinacija ispreplitanja zadanih elemenata te jednako toliko različitih vizualnih reprezentacija stvorenih biljki. Videoigra je zamišljena kao spekulacija o mogućim digitalnim prijevodima biljnog svijeta te kako se sam koncept flore redefinira u digitalnom okruženju. Mnogi vizualni elementi nastalih biljaka eksplicitno su inspirirani predlošcima iz prirode dok neki primjeri svojom bojom i teksturom te prostornom pozicijom sugeriraju nedovršeni proces, heterogenu strukturu. Kroz lišće, stabljike i korijenje različite sorte digitalnih biljki umrežene su u hibridni organizam u nastajanju. Devedesetih godina pojavio se Tamagotchi - digitalni kućni ljubimac, a princip Darkove igre blizak je upravo tom modelu. Ideja brige i odgajanja zdravog kućnog ljubimca na vrlo bazičan način replicira modele iz stvarnog života. Nepravilna briga rezultira smrću međutim jednako tako ljubimca jednostavno vraćamo u život resetiranjem Tamagotchi uređaja. Byl-ka naizgled također igraču dodjeljuje poziciju moći u okviru koje slobodno stvara svoju biljku ali nepredvidljivost odnosa između zadanih elementa onemogućava potpunu kontrolu nad vlastitom florealnom kreacijom. Pozadina projekta Byl-ka jest i formiranje digitalnog arhiva svih stvorenih organizama. Igraču je ponuđena opcija da zapamti i spremi finalni izgled biljke ili njenog procesa nastajanja. Na taj način rad dobiva novu dimenziju kao katalog biljaka, digitalni herbarij. Lea Vene Darko Masnec (1985. Celje) 2009. godine diplomirao je na Pedagoškom fakultetu u Mariboru, smjer Likovna umjetnost, a 2012. godine je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu završio MA studij animirani film na Odsjeku za animirani film i nove medije, te 2017. godine doktorirao temom "Zagrebačka škola crtanog filma - umjetničke i tržišne prakse u kontekstu videoigara". Trenutno radi kao docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Autor je višestruko nagrađivanog animiranog filma „Ja već znam što čujem“, radio je kao animator na više kratkih filmskih projekata, objavio nekoliko članaka i predavanja na temu animacije i videoigara. U galerijskom kontekstu najviše se bavi konceptualnim umjetničkim praksama. Projekt je financiran sredstvima Grada Zagreba. Rad GMK podržava Zaklada Kultura Nova i Foundation for Arts Initiatives. Generalni sponzor INA d.d.
. Laura Netz Razgovor putem online veze (30 min + Q&A) Vitalni materijalizam. Život rudarstva. Početak u 19:30 Zanimajući se za Antropocen, promišljam kako u svom umjetničkom i kustoskom radu mogu prokazati eksploataciju prirodnih resursa. Kako bismo primili sve informacije koristimo komunikacijske kanale, tehnološke kanale u čijem se procesu nastanka koriste minerali. Bilo koji dio hardvera, ovisi o izvoru tih prirodnih bogatstava. Trenutno, u izradi računala koristi se mnoštvo rijetkih minerala. Istražujući procese produkcije i nastanka tih tehnologija, otkrila sam da većina minerala dolazi iz nekadašnjih kolonija koje su zbog kolonijalističkih politika pretrpjele zlostavljanja i iskorištavanja. Upravo sada, Kongo pati zbog post-nacionalne politike temeljene na imperijalističkom kapitalizmu koji je intenzivno tehnologiziran. U Kongu, crvene rudnike ne regulira vlada. Zelene rudnike kontrolira vlada Konga i izdaje certifikate o autentičnosti Europskoj uniji i korporacijama u SAD-a. Međutim, crvene rudnike vode i kontroliraju gerilske skupine koje iskorištavaju djecu za rad i zahtijevaju izmještanje ljudi nasilnim preseljenjem što dovodi do gladi i loših higijenskih uvjeta života. Ovisnost računalnih tehnologija o mineralima transformira geografski diskurs u geološku dimenziju. Interes prema materijalima leži u takozvanoj materijalizaciji medija pri čemu geofizički elementi izražavaju manjak resursa, tehnologizirane režime, geopolitiku rada, iskapanje u rudnicima i posljedice viška elektroničkog otpada. Kritički pristupam svom radu i zastarjelim kapitalističko-tehnološkim i neodrživim modelima inovacije. Regards des lieux De nos Mains / Naših ruku djelo Nijemi filmovi i zvuk preparirane gitare Početak u 20:30 Serija kratkih filmova dokumentira čovjekov odnos s materijalima, vlastitim radom; progovarajući putem gesti, pokreta i koreografija u svakodnevno korištenim prostorima. U originalu filmovi se izvode uz izvedbu na prepariranoj gitari, a na Otvorenom studiju zvuk gitare je snimljen na film. Počinje užetom, drvosječom i konjem, slijedi stroj u ljudskoj veličini i ljudi oko njega i potom visoka peć i šljunak pretvoren u metal. Ta su tri filma nijema, ali ipak. Gotovo možete čuti škripanje snijega i pucketanje plamena. Ispred rastegnutog platna čovjek gleda u instrument, prepariranu gitaru. Smjestio je različite predmete među žice. Na taj način može izmjeniti zvuk, napraviti nešto drugačije. On svira za čitavog trajanja filma, prati slike i tišinu. Ovo je priča o radu predstavljena putem njegovog modificiranog instrumenta i njegovog odnosa s čovjekom u tri kratka filma, pretočena u zvuk i živu glazbu. Laura Netz Web stranica: http://netzzz.net/ Istraživanje: https://miningarchive.wordpress.com/ Kuriranje: https://soundingdiy.wordpress.com/ Regards des lieux (Jérémie Lamouroux i Martin Debisschop) Web stranica: http://regardsdeslieux.fr/ Vimeo: https://vimeo.com/user90133787 Subota: 06.04.2019. 19h – 22h Finalna izložba radova Najavljujemo i završnu izložbu radova Tina Dožića, ovogodišnjeg finalista Nagrade Radoslav Putar, nastalih tijekom Otvorenog studija. Riječ je o multimedijalnoj instalaciji koja spaja nove s postojećim radovima umjetnika, a temelji se na istraživanju piezoelektriciteta sintetičkih i prirodnih kristala u suglasju s istraživanjem mehaničkog zvuka proizvedenog putem elektroničkog otpada. Jednako tako, na finalnoj izložbi bit će predstavljena i skica rada temeljenog na rendgenskim snimkama čime se naglašava važan aspekt umjetnikova djelovanja, a to je procesualnost radova.  Program Otvoreni studio financiran je sredstvima Ministarstva kulture.Rad GMK podržava Zaklada Kultura Nova i Foundation for Arts Initiatives.Generalni sponzor INA d.d
Tin Dožić završio je studij psihologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U svojoj praksi polazi od medija zvuka, a bavi se terenskim snimanjem, radiom, eksperimentalnom glazbom i instalacijama. Svoj rad temelji na istraživanju medija kroz prakse izrade vlastitih elektroničkih instrumenata, aproprijacije zastarjelih tehnologija i reciklažu. Svojim radom proitkuje ulogu tehnologije i medija u zagađenju okoliša planete Zemlje te poveznicu prirodnih resursa i tehnologije. Teme od interesa su DIY kultura, antropocen i geologija, alkemija, susret znanosti i umjetnosti, spavanje i snovi. Izlagao je i nastupao na raznim platformama u Hrvatskoj i inozemstvu, samostalno i u kolaborativnim projektima (Summer Sessions @V2_ Rotterdam, Creart @LAVA Valladolid, Galerija Prozori, ZK/U Berlin, Izlog suvremenog zvuka, MIMO, Sine Linea, Sound art inkubator – Zagreb, Device art @Prag). Dožićev rad Elektromagnetizmi – 14 jednostavnih interakcija s elektroničkim uređajima odabran je da predstavlja Hrvatsku na Palma Ars Acoustica Award 2018 u organizaciji European Broadcasting Union, a rad Pjesme za antropocen osvojio je nagradu Zlatna lubenica u sklopu Media Mediterranea festivala u Puli, 2018.Otvoreni studio bit će moguće posjetiti: 16.3. - 23.3. - 4.4. u terminu 19-22hProgram Otvoreni studio financiran je sredstvima Ministarstva kulture.Rad GMK podržava Zaklada Kultura Nova i Foundation for Arts Initiatives.Generalni sponzor INA d.d.
Žižić/KožulOtvoreni studio15.01. – 28.02.2019.Prva otvorena vrata: 28.01. druženje od 20h nadaljeUmjetnički dvojac Žižić/Kožul u svom radu kontinuirano ispituje diskrepanciju između društveno-ekonomske stvarnosti i visoko estetizirane reprezenacije iste. Vodeći se različitim aproprijacijskim strategijama usmjereni su na manipulacije proizvoda i slike koje na tržište plasira marketinška industrija. U svojim radovima propituju konstrukciju autentičnog iskustva i moguće uloge umjetnika u oblikovanju generičkog, zavodljivog i poželjnog proizvoda. Tema turizma je jedna od tematskih odrednica galerijskog programa u GMK tijekom 2018. i ove godine. Naime, iako se kroz djelatnosti povezane uz turizam ostvaruje gotovo trećina godišnjeg BDP-a države (a od njega preživljava i mnogo stanovnika zemlje), politički i zakonski okvir prostorne i društvene produkcije uvelike počiva na ad hoc odlukama usmjerenim rješavanju problema pojedinaca, često popraćenih sumnjivim poslovnim i političkim dogovorima sklopljenim na uštrb lokalnog stanovništva. Komodifikacija u svrhu turističke potrošnje postaje vidljivija sa sve većim priljevom stranog kapitala, a rast i ovisnost o turizmu utječe na svakodnevicu građana zemlje.Žižić/Kožul kao dvojac djeluju od 2013. godine i iza njih je nekolicina zajedničkih izložbi: 0,50 (HDLU), Wonderful Things will Happen (MMSU Rijeka), Amazing Moments (Pogon), Temporary Landscapes (Muzej Grada Koprivnice), Prepoznatljivi krajolici (HDLU), Spektar (MSU Zagreb) i Reccuring Landscapes (MKC Split).U okviru Otvorenog studija u GMK dvojac će revidirati materijale prikupljene i izlagane unazad pet godina posebno se fokusirajući na temu turizma i procesa kreiranja turističkog proizvoda. ˝Svojevoljna izolacija - svojevrsni društveni autizam, kao i megalomansko shvaćanje važnosti vlastitog djelovanja, služe kao analog umjetničkog djelovanja, te daju kontekst za korištenje galerije kao produkcijske pozornice na kojoj se razotkriva proces stvaranja izložbe. Naš rad često koristi artefakte/fotografije iz jedne izložbe/ambijenta u drugom. Otvoreni studio u GMK funkcionira kao ciklički proces, gotovo koreografirani performans tijekom kojeg recikliranjem starih, dodavanjem novih ili oduzimanjem suvišnih elemenata u pravilnim vremenskim intervalima stvaramo izložbu.˝www.zizickozul.orgOtvoreni studio bit će moguće prvi put posjetiti 28.1. a ostale datume ćemo objaviti naknadno.Program Otvoreni studio financiran je sredstvima Ministarstva kulture.Rad GMK podržava Zaklada Kultura Nova i Foundation for Arts Initiatives.Generalni sponzor INA d.d.
KUD INA i GMK raspisuju natječaj za dva radna mjesta - asistent/ica kustosice u udruzi GMK i udruzi KUD INA. Riječ je o dvije udruge koje djeluju unutar istog prostora. Natječaj je otvoren do 7. veljače 2019., te se ostvaruje putem programa stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje.Za oba radna mjesta molimo poslati jednu prijavu (CV i motivacijsko pismo) na e-mail adresu info@g-mk.hrzaključno sa 7.2.2019. godine. Opis poslova: pomoć pri vođenju udruge (vođenje administrativnog dijela poslovanja, priprema dokumentacije za knjigovodstvo, priprema putnih naloga i ostale projektne dokumentacije) pomoć u koordinaciji svih aktivnosti u sklopu godišnjeg programa galerije, te u izvještajima koji se podnose za te programe pomoć u radu koordinatorici ureda pomoć u održavanju uredske knjižnice i arhive galerije pomoć u održavanju web stranice udruge, socijalnih mreža i servisa obaviještavanja putem elektroničke pošte pomoć pri apliciranju za programska i institucionalna sredstva čuvanje izložbi u Galeriji Miroslav Kraljević asistiranje u kustoskim projektima Uvjeti:• visoka stručna sprema• dobre komunikacijske i organizacijske vještine• izvrsno poznavanje engleskog jezika u govoru i pismu• prijava na Zavodu za zapošljavanje duže od 30 dana Vrsta posla:• ugovor na godinu dana putem programa stručnog osposobljavanja
Anni Puolakka (rođena u Oulu, Finska) djeluje u Helsinkiju i Rotterdamu kroz medij performansa, videa, instalacije, crteža i tekstova u kojima se situation specific i dokumentarni materijali ugrađuje u izmišljene svjetove. Izlagala je u Bunkier Sztuki (Krakow), BOZAR (Bruxelles), PLATO Ostrava, Muzej suvremene umjetnosti Kiasma (Helsinki) i Performance Space (Sydney).www.annipuolakka.comJaakko Pallasvuo (rođen 1333.) je umjetnik. Pallasvuo kroz video, tekstove, izvedbe i instalacije istražuju tjeskobu sadašnjeg života i izglede za život u nekoj mogućoj budućnosti. Posljednjih godina njegov je rad, među ostalim, predstavljen na The New York Film Festivalu, Muzeju moderne umjetnosti u Varšavi, Kunsthalle St. Gallen i Jupiter Woods.www.jaakkopallasvuo.comTarwuk (Bruno Pogačnik Tremow i Ivana Vukšić) umjetnički je duo koji djeluje u Zagrebu i New Yorku. Tarwuk surađuje s raznolikom skupinom ljudi, uključujući i članove njihovih obitelji, kako bi proizveli uklete instalacije, objekte i filmove. Njihove nedavne izložbe uključuju: 'Ti živiš već hiljadu godina' u team gallery, ’Beside Myself' u JTT, 'Tužni Rudar' u 15 Orientu, '21070621-141332 (2)' u Muzeju likovnih umjetnosti u Osijeku, 'Tout est pret. Au premier signal que vous nous enverrez de Tireste, tous se leveront en masse pour l’independance de la Hongrie.Xrzah’ u Etnografskom muzeju Istre u Pazinu.www.tarwuk.comIzložbu je podržalo Ministarstvo kulture, Frame Contemporary Art Finland i FACE Croatia.Program GMK podržava Zaklada Kultura nova.Izložba je otvorena do 19.1.2019.
Ovogodišnji natječaj ˝Tvornica˝, iz kojeg je proizašao rad ˝Y˝ umjetnika Matije Debeljuha, bio je posvećen temi turizma kao jednoj od tematskih odrednica galerijskog programa ove i sljedeće godine. Iako se kroz djelatnosti povezane uz turizam ostvaruje gotovo trećina godišnjeg BDP-a države (a od njega preživljava i mnogo stanovnika zemlje), politički i zakonski okvir prostorne i društvene produkcije uvelike počiva na ad hoc odlukama usmjerenim rješavanju problema pojedinaca, često popraćenih sumnjivim poslovnim i političkim dogovorima sklopljenim na uštrb lokalnog stanovništva. Komodifikacija u svrhu turističke potrošnje postaje vidljivija sa sve većim priljevom stranog kapitala, a rast i ovisnost o turizmu utječe na svakodnevicu građana zemlje. Unutar spektra ključnih problema vezanih uz turizam i turistifikaciju, zaintrigirao nas je prijedlog Matije Debeljuha koji se želio posvetiti temi seks/swing turizma u Istri, regiji koja je u Europi prepoznata među swing i nudističkim krugovima. Ova grana turizma u Istri, koja je cvala u vrijeme Jugoslavije, sada se svela par klubova i plaža za koje se više država ne brine i u rukama su privatnih osoba. Seks turizam promatramo kao jednu od ponuda unutar turizma, a unutar njega se smjestilo swinganje kao njegova legalna grana. U swinganju dobrovoljno sudjeluju parovi, ali i pojedinci, te razlikujemo dvije vrste swinganja, soft i hard. Soft swingerstvo ne uključuje penetraciju, osim između partnera, a hard swingerstvo podrazumijeva razmjenu partnera u kojoj je sve dopušteno. U Istru na swinganje dolaze parovi iz okolnih zemalja, s motivacijom sličnom motivaciji za bilo kakvo ˝obično˝ turističko putovanje: glavni motivi turističkog putovanja u velikom broju istraživanja su „smanjenje napetosti, intelektualno obogaćivanje, intimnost s osobom s kojom putujemo, egzotična pustolovina, upoznavanje sebe i otkrivanje vlastite osobnosti te bijeg”[1]. Matija Debeljuh temi pristupa kroz prizmu jednog swingerskog para. Družeći se s njima upoznaje lokalnu swingersku scenu: klubove i njihove vlasnike, swingerski lifestyle te percepciju istog u hrvatskom kontekstu. Njegov se rad u konačnici usmjerava na sam par, na izvedbu swingerskog identiteta između dokumenta i fikcije. Svjesno odabran muški pogled vodi nas u swingerski klub gdje voajerski pratimo seksualizirano žensko tijelo. Njena se koreografija odigrava ispred kamere/ispred njenog partnera, na taj način dodatno ispreplićući odnos umjetnika i para. Muško tijelo ostaje gotovo nevidljivo, slabašno ga prepoznajemo tek na jednom od portreta koji prate film. Izvedbu prati zvuk snimljen na jednom od partija u swing klubu i tek nekoliko kadrova kluba, prostorija u kojima možemo zamišljati seksualne igre, moguće daljnje scenarije. Scene njenih pokreta isprekidane su dijelovima razgovora između para i umjetnika ističući njihova iskustva u swing turizmu ali i intimni pogled na vlastiti odnos prema tijelu i međusobno slobodnom dijeljenju s drugima. Odabrani portreti centralnog ženskog lika aludiraju na vizuale koje swing partneri često kreiraju za društvene mreže u okviru kojih pronalaze druge parove, otkrivaju zajedničke fantazije i planiraju buduće susrete. Iako je projekt Y inicijalno započeo kao istraživanje seks turizma, odnos koji umjetnik razvija s parom vodi ga prema inscenaciji swingerskog iskustva. Kreirana slika djelomično konotira prepoznatljivi pornografski pogled ali jednako tako izmiče potpunoj vizualnoj konzumaciji. Prostor galerije rekreira i simulira mjesto swingerskog susreta, poziva na prepoznavanje i preispitivanje
Vrtni put je neslužbeni naziv romskog naselja smještenog na jugoistočnom dijelu Zagreba (područje Gradske četvrti Peščenica – Žitnjak, mjesni odbor Savica – Šanci). Naselje je smješteno uz bočni rub obrtničke zone, omeđeno ogradama različitih privatnih i poslovnih subjekata s jedne, a nadzemnom cijevi toplane s druge strane. Petnaestak kućanstava u naselju prijavljeno je na tri različite adrese. Organsko središte naselja su edukacijski i higijenski kontejner koje je Grad postavio u predizbornom kontekstu 2012. godine. Iako je tada najavljeno da će se programski koristiti za edukacijski rad s djecom u naselju, plan nikad nije ostvaren pa u edukacijskom kontejneru, iz praktičnih razloga, posljednjih nekoliko godina živi deseteročlana obitelj. Edukacijski kontejner je pritom i jedini izvor struje za trinaest baraka. Strujna sklopka radi preopterećenosti mreže pada ponekad i više od desetak puta dnevno. Higijenski kontejner je izvan funkcije. Ne zna se tko točno plaća struju naselju niti tko je nadležan za rad higijenskog kontejnera. Ispred njega izgrađeno je i betonsko korito sa slavinom. Ta slavina jedini je izvor vode za šezdesetak stanovnika, uključujući i četrdesetak maloljetne djece. Ne postoji kategorija predstavnika romskog naselja, a velik dio stanovnika naselja je nepismen, pa se pitanje odgovornosti i zastupanja komplicira i politizira komunikacijskim šumovima između raznih gradskih i predstavljačkih tijela romske nacionalne manjine. Posljedica je oblik svakodnevnice u kojoj se taktička inventivnost suprotstavlja strateškoj nebrizi: rublje se u perilici za rublje može oprati i bez vodovoda, a baraka s periferije može biti čišća i od stana iz centra. Izložba je zamišljena kao eksperimentalna etnografija romskog naselja Vrtni put. Sadržajno je fokusirana na kolektivne stambene i infrastrukturne probleme stanovnika ovog getoiziranog naselja, a teme iz njihove svakodnevnice zahvaćene su različitim medijima: video i fotografija nadopunjuju se različitim grafičkim prilozima – mapama i dijagramima. Galerijski postav djeluje poput video/tekstualne reportaže razlomljene u različite segmente kojima se život naselja gledateljima približava iz različitih perspektiva. Bojan Mucko Zahvala na gostoprimstvu i kavama stanovnicima Vrtnog puta: Obiteljima Golubovac, Šečić, Kovačević, Ganić, Hrustić, Delić   Autor projekta: Bojan Mucko Projektna foto dokumentacija: Ana Guzmić Točka komunikacije su financirali: Ministarstvo kulture i Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport Program GMK podržava Zaklada Kultura Nova. Točka komunikacije Otvorenje u petak, 23.11. u 20h23.11. - 8.12.2018.