26/04/2011.
History, understood as a category of human existence, is older than the written word, claims Hannah Arendt in her book “Between Past and Future”. Its origin - not in a historical but a poetic sense - lies in the moment when at the Phoenician court Odysseus listens the story of his own adventures and misadventures, the story of is own life which at that point becomes a “thing” in itself, separated from him, and presented to others as “an object”.1 In other words, it represents a moment in which history is for the first time symbolically objectified, turned into facts which are later confirmed and reaffirmed, repeatedly with each new act of narration, i.e. presentation. Our experience of a certain space, site, or a topos, is inseparable from our knowledge of its past.
Spatial presence of a site is a product of a multitude of macro and micro histories, which can be more or less visible. However, despite the dichotomy between categories of space (the material, visible element) and time, i.e. history (or immaterial and physical elusiveness of time), both are intertwined; neither is the space static, nor the time linear. “Here” is inseparable from “now”; its past and future are elusive. Or, in words of Doreen Massey, “(...) “here” is no more (and no less) than our encounter, and what is made of it. It is, irretrievably, here and now. It won’t be the same “here” when it is no longer now.”2
Lise Harlev’s work “What I Am Told About the Past” is a result of the art residency in Zagreb in February this year. Understanding Zagreb as a locus with its own specific history, the artist observed the ways in which the contemporary traces of this history, as well as her own expectations, have shaped the experience of getting to know the city. On wooden panels, in a very direct way, Harlev articulates a number of statements and questions concerning our perception of the history, its authenticity, nostalgia, and, finally, our universal need for history. At the same time, the background graphic elements create a number of associations – from timelessness of simple geometric shapes, through allusions to the 1950s graphic design, to a reminiscence of sign systems used on info boards at “historically significant” sites. Both elements, the textual and the graphic, thus create a completely new, ambiguous context – a very subjective experience of history, time and space is presented in visually very simple, familiar and recognizable way.
Jelena Pasic, curator of the exhibition
--
1 Arendt, H. Between Past and Future. London: Penguin Books, 2006: 39
2 Massey, D. For Space. London: SAGE Publications, 2007: 139
Lise Harlev (1973), a Danish artist based in Berlin, studied at Stadelschule, Frankfurt am Main, and The Royal Danish Academy of Fine Arts, Copenhagen. Harlev’s work has been included in exhibitions such as Manifesta 4 (Frankfurt am Main, 2002), Something no one else has, Liljevalchs Konsthall (Stockholm, 2003), Momenum (Moss, 2004), I don’t always agree, Galleria Maze (Turin, 2005),
26/04/2011.
Povijest kao kategorija ljudske egzistencije, piše Hannah Arendt u knjizi “Between Past and Future”, starija je od pisane riječi. Njezini počeci, ne s povijesnog, već s poetičkog stanovišta, leže u trenutku u kojem je Odisej, na dvoru feničkog kralja, svjedočio priči o vlastitim zgodama i nevoljama, priči o vlastitom životu koji je tada postao ‘stvar’ odvojena od njega samog, ‘objekt’ predstavljen drugima. Drugim riječima, trenutak je to u kojemu je povijest prvi put simbolički objektivizirana, pretvorena u činjenice koje se potvrđuju i dodatno utvrđuju, uvijek iznova, svakim novim činom pričanja, tj. prezentiranja. Naš doživljaj mjesta, lokaliteta, toposa neodvojiv je od našeg saznanja o njegovoj povijesti. Prostorna prisutnost mjesta proizvod je mnoštva makro i mikro povijesti, manje ili više uočljivih. Međutim, unatoč dihotomiji koja se stvara između kategorija mjesta (kao materijalnog, vidljivog elementa) i vremena, tj. povijesti (odnosno, nematerijalnosti i fizičke neuhvatljivosti vremena), obje se te kategorije međusobno isprepliću; niti je prostor statičan, niti je vrijeme linearno. ‘Ovdje’ se ne može odvojiti od ‘sada’; njegova prošlost i budućnost nisu dohvatljivi. Ili, kako bi to rekla Doreen Massey, ‘ovdje’ je mjesto našeg susreta, i onoga od čega se taj susret sastoji. Ovdje je, dakle, uvijek ‘ovdje i sada’; kad ‘sada’ više ne bude ‘sada’, ‘ovdje’ više također neće biti isto.
Izložba Lise Harlev “What I Know About the Past” nastala je na temelju umjetničinog rezidencijalnog boravka u Zagrebu tijekom veljače ove godine. Koristeći se Zagrebom kao locusom s vlastitom specifičnom poviješću, umjetnica je pratila na koji su način danas vidljivi tragovi te povijesti, ali i njezina unaprijed stvorena očekivanja, oblikovali iskustvo upoznavanja grada. Na drvenim panoima Harlev vrlo izravno artikulira niz izjava i pitanja o našem doživljaju povijesti, o istinitosti povijesti, o nostalgiji, i naposljetku, o našoj univerzalnoj potrebi za prošlošću. Pozadinski grafički elementi istovremeno stvaraju niz asocijacija - od određenog bezvremenskog karaktera jednostavih geometrijskih oblika, preko aluzija na grafički dizajn pedesetih godina prošlog stoljeća, pa do reminiscencije na znakovne sustave korištene na informativnim tablama postavljenim na mjestima od ‘povijesne važnosti’. Oba elementa, tekstualni i grafički, stvaraju tako jedan sasvim novi konktekst dvoznačnosti - na vizulano vrlo jednostavan, poznat i prepoznatljiv način predstavljen je vrlo subjektivan doživljaj povijesti, vremena i mjesta.
Jelena Pašić, kustosica izložbe
Reference:Arendt, H. Between Past and Future. London: Penguin Books, 2006: 39.Massey, D. For Space. London: SAGE Publications, 2007: 139.
Lise Harlev (r. 1973.), danska umjetnica s prebivalištem u Berlinu, studirala je na Städelschule u Frankfurtu na Maini i danskoj Kraljevskoj akademiji likovnih umjetnosti u Kopenhagenu. Radovi su joj bili izlagani na brojnim izložbama, uključujući i sljedeće: Manifesta 4 (Frankfurt am Main, 2002.), Something no one else has, Liljevalchs Konsthall (Stockholm, 2003.), Momenum (Moss, 2004.), I don’t always agree, Galleria Maze (Torino, 2005.), This Land is My Land, Kunsthalle Nürnberg (Nürnberg, 2006.), I (Ich) / Performative Ontology, Secession (Beč, 2006.), You Won’t Feel a Thing, Wyspa Institute of Art (Gdansk, 2007.), Terms of Use, Centro Cultural Montehermoso (Vitoria, 2008.), Translation Paradoxes and Misunderstandings, Shedhalle (Zürich, 2008.), Liquid Frontiers, Tri Postal (Lille, 2009.), Monument to Transformation, Centre for Visual
22/04/2011.
Izložba je organizirana u okviru projekta povezivanja studenata Odsjeka za animirani film i nove medije zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti te studenata likovnih umjetnosti londonskog Metropolitan University(LMU)Kroz dvije faze projekta – boravak studenta/ica iz Zagreba u Londonu te boravak londonskih studenata/ica u Zagrebu - uključeni sudjeluju u grupnim seminarima i prezentacijama, radionicama i čitaonicama te zajednički posjećuju izložbe, predavanja, pubove itd. Svaki rad najčešće nastaje u gradu i za galeriju u kojima će biti predstavljen a sama priroda projekta uvjetuje fluidnost i fleksibilnost, otvorenost improvizaciji i neočekivanom, često reflektirajući samo iskustvo fizičkog izmještanja. Radovi tako nerijekto ostaju nedovršeni ili predstavljaju tek početne stadije nekog nadolazećeg dugoročnijeg istraživanja.
Studentska razmjena i izložba ‘Bok Bok’ predstavlja nastavak suradnje započete 2005. godine s namjerom stvaranja dugoročne razmjene između ovih dviju umjetničkih.Projekt su omogućili Studentski zbor, London Metropolitan University i ALU Zagreb
Program G-MK podržavaju Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Zagreb - Gradski ured za obrazovanje, kulturu i spor
08/03/2011.
In the framework of the G-MK research and residency program, Danish artist based in Berlin, Lise Harlev, was invited on a two-weeks research. During that time Harlev explored Zagreb as a historical site, investigating how the traces of different historical and political events influenced her experience of the city today. Harlev was interested in the moment when the city \'becomes alive\' with history, but also in the difficulties of actually understanding history today and relating to its events. An exhibition of Harlev’s new work, partly as the result of her reseacrh in Zagreb, will be opened on April 28th 2011.rnrnHarlev’s work has long dealt with the formation of identity and the factors that define our feeling of identity, be it nationality, intimate relationships or political views. Though her work has taken on such different forms as silkscreen prints, enamel signs, stained glass and photography, it has always drawn aesthetically on graphic design and public information signage. She is interested in the often difficult relationship between personal identity and the public realm and in how a subjective content is expressed with an aesthetic designed for the public.rnrnLise Harlev\'s work has been included in exhibitions such as Manifesta 4 (Frankfurt am Main, 2002), Something no one else has, Liljevalchs Konsthall (Stockholm, 2003), Momentum (Moss, 2004), I don\'t always agree, Galleria Maze (Turin, 2005), This Land Is My Land, Kunsthalle Nürnberg (Nuremberg, 2006), I (Ich)/Performative Ontology, Secession (Vienna, 2006), You Won’t Feel A Thing, Wyspa Institute of Art (Gdansk, 2007), Terms of Use, Centro Cultural Montehermoso (Vitoria, 2008), Translation Paradoxes and Misunderstandings, Shedhalle (Zurich, 2008), Liquid Frontiers, Tri Postal (Lille, 2009), Monument to Transformation, Centre for Visual Introspection (Bucharest, 2009) and Watchmen, Liars and Dreamers, Frac Ile-de-France/Le Plateau (Paris, 2010).rn
10/01/2011.
Pozivamo Vas da nam se pridružite na promociji knjige‘Ad Hoc Project’ autorice Rafaele Dražić i prigodnom razgovoru, koji će se održati u četvrtak, 13.01.2011. u 19.00 sati u Galeriji Miroslav Kraljević, Šubićeva 29, Zagreb. Publikacija je nastala kao rezultat sudjelovanja Rafaele Dražić na projektu ‘Tajne izložbe’ koji se bavi istraživanjem mehanizama cenzure u području vizualnih umjetnosti razvijanih u kontekstu postsocijalističkih transformacija. Na promociji će biti održan razgovor o slučaju otkazivanja izložbe fotografija Rafaele Dražić i Davora Gazde '7 nula' u Muzeju Grada Splita koja se bavila kritikom poduzetničke politike Željka Keruma shvaćene kao metonimija neoliberalne paradigme. Govorit će se i o ‘Ad Hoc’ projektu kao i o drugim slučajevima cenzure koji su obrađeni u sklopu projekta ‘Tajne izložbe’ i dosadašnjim rezultatima istraživanja.U razgovoru sudjeluju: Rafaela Dražić, Eugen Jakovčić, Irena Borić, Ivana Hanaček i Ana Kršinić Lozica.
Rafaela Dražić grafički dizajn koristi primarno kao sredstvo produciranja i distribuiranja sadržaja. Od 2009. studira na doktorskom studiju za dizajn Umjetničke akademije, Sveučilišta u Warszawi.
Projekt Tajne izložbe bavi se rasvjetljavanjem složenih mehanizama cenzure i destrukcije u kontekstu vizualnih umjetnosti, koji su se razvijali unutar procesa postsocijalističkih transformacija. Funkcionira kao interdisciplinarna platforma kustosa, umjetnika, dizajnera, povjesničara, povjesničara umjetnosti, koji su se s temom cenzure bavili ili su se s njom direktno susreli.
10/01/2011.
rnJoin us for the book launch of ‘Ad Hoc Project’ by Rafaela Drazic and a talk on Thursday, January 13, 2011 at 7pm. The book is a result of the artist\' piece developed in the framework of the \'Secret Exhibitions\' - a curatorial project dealing with the mechanisms of censorship in the field of visual arts within the context of post socialist transformations. Besides \'Ad Hoc Project\', the talk will address the case of censoring the exhibition \'7 Zeros\' in Split City Museum and other case studies of censorship that the project \'Secret Exhibitions\' focused on. With: Rafaela Dražić, Eugen Jakovčić, Irena Borić, Ivana Hanaček i Ana Kršinić Lozica.rn
30/11/2010.
rnrnrnrnrnrnrn rnrnrnrnrnrnrnrnrnrnrnrnrnrn rnVlado Martek je svoju poeziju razdijelio u predpoeziju, poeziju i postpoeziju i to ispremiješanim redoslijedom: poeziju, koju piše od najranije mladosti, predpoeziju od kraja 1970-ih i postpoeziju od sredine osamdesetih godina u kojoj se prepustio pisanju poezije na krajnje slobodan način. Danas se bavi svima trima. (...) Ovdje je u fokusu predpoezija, jer ona je izraz postkonceptualnih Martekovih težnji kojima je posvećena ova izložba i knjiga. Martek predpjesnik nije želio pisati klasičnu poeziju, ali ju je zato prelio u različite vidove umjetnosti. Svoju „poetsku revoluciju“ izveo je poričući poeziju, a zatim je nadilazeći...rn rnOdbacio je pjesmu da bi prepustio mjesto „elementarnim procesima u poeziji“ - sinergiji konkretnih materijalnih elemenata kojima se pisala poezija i ideja tautologije karakterističnih za konceptualnu umjetnost i primarno slikarstvo. Tim je procesima vršio „nasilje nad poezijom“, ali ju je zato stavio u pokret, razbio njezinu imanentnu statičnu formu i otvorio novim mogućnostima.rn rn rn rnU želji da poezija bude u društvenoj funkciji, promicao je ideje koje su odgovarale suvremenome urbanom društvu, obraćao se publici na ulici i u galeriji. On je svjestan, emancipiran i otvoren, njegova je strategija kritička, a otpor poetski. Ne priznaje granice i ne voli podjele umjetničkih praksi, zanimaju ga sve životne situacije. Mnoge njegove pjesničke akcije svjedoče da je sve politično. One su lirske i kada su teme političke i vice versa. ®elja za pravdom i ljepotom odraz su želje za prisutnošću, za puninom u kojoj mu nije ništa strano, u kojoj se kao pojedinac može dokazati.rn rn rn rnMartek je ujedno i postmodernist – u svojim radovima i akcijama često se referira na radove i ideje iz različitih područja kulture. Reference idu u svim smjerovima, ali najviše prema idejama književnika i pjesnika. Martek, koji svoj radni vijek provodi u knjižnici, dobro poznaje i proučava književnost, filozofiju i umjetnost. On opsesivno čita i njegova umjetnost prvenstveno „potječe“ iz svijeta pisane riječi, koja je uvijek bila utočište ovom romantičnom pobunjeniku. U svom radu podrazumijevao je određene ideje nadrealizma, izvjesnu koncepciju svijeta iz koje proističu posebne metode, nepomirljiv životni stav, pobune, težnja za izgradnjom novog duha i drugačijeg svijeta. Nije se pozivao na snagu snova, ali je zato slučaj imao posebnu važnost. U susretu različitih elemenata dolazilo je do neobičnih spojeva i u cilju poetskih istraživanja u njegovim poetskim objektima i crtežima, knjigama i akcijama, racionalno i iracionalno treba uzeti zajedno u razmatranje. Njegova je mašta pjesnička, stoga je Martek u vizualnim umjetnostima nepredvidiv. Pjesničke slike i metafore su u pozadini radova i to vječno šetanje između krajnje konkretnoga i metaforičnog čini njegovo djelo intrigantnim.“rn rn(Iz teksta Branke Stipančić Poezija u akciji)rn rn rn rnIz velikog opusa Vlade Marteka za ovu ozložbu izdvojeni su oni radovi koji izravnije reflektiraju pjesnika i pjesništvo, književnika i knjigu. Biti će izloženi poetski objekti, knjige kao djelo umjetnika, samizdati, poetske agitacije, dokumentacija poetskih akcija, crteži, kolaži, geografskim mapama, itd. tj. radovi u kojima se „proteže“ poezija Vlade Marteka.rn rn rn rnU suradnji Instituta za trajanje, mjesto i varijable (DeLVe) iz Zagreba i Galerije P74 iz Ljubljane objavljuje se knjiga Vlado Martek – Poezija u akciji / Poetry in action autorice
26/10/2010.
Drugo poglavlje dugoročnog, suradničkog projekta "Gdje se sve tek treba dogoditi" odvija se u Banja Luci, Mostaru i Sarajevu, kroz izložbu, seminare, diskusije, radionice i seriju novih produkcija. Projekt je započeo suradnjom Ivane Bago i Antonie Majače s timom kustosica i kustosa (Anselm Franke, Ana Janevski, Vit Havranek, Zbynek Baladran, Erden Kosova, Nina Montmann, Jelena Vesić) koja je rezultirala izložbom "Možeš li govoriti o tome? Da, mogu." u Banja Luci 2009. godine. Potaknuta temeljnim konceptom projekta koji propituje pitanje zajednice i imaginacije budućnosti, prošlogodišnjanja je suradnja kroz umjetničke i kustoske pozicije predstavljene na izložbi otvorila niz podtema koje su odredile i usmjerile daljnji razvoj projekta: pitanje suradnje, suučesništva, artikulacije traume, pitanje egzila i povratka, politika sjećanja, politika jezika, kulturalizacije politike i politizacije umjetnosti.
Ta su pitanja ove godine postala temeljem začetka novih suradnji, kroz okupljanje grupa i generiranje novih, privremenih zajednica umjetnika, teoretičara, studenata i kustosa te potaknule stvaranje novih vokabulara i konstelacija koji zajedno čine Izloženosti, drugo poglavlje projekta. Poput prvog, i ono je, prije svega, zasnovano na inzistiranju postavljanja pitanja: Možeš li govoriti o tome?, pri čemu potvrdan odgovor upućuje prvenstveno na prihvaćanje odgovornosti kroz artikulaciju i propitivanje pozicije svih sudionica/ka u odnosu na društveni i politički kontekst u kojem se odvija čitav projekt, kao i u odnosu na pojedine teme koje se kroz njega problematiziraju.
Projekt okuplja umjetnike, filmske i kazališne redatelje, i intelektualce koji se u svom radu problematiziraju neka od brojnih aspekata traume raspada Jugoslavije: rat, genocid, rasap socijalističkog ekonomskog i političkog sistema, tranzicije u 'divlji kapitalizam', uništena ekonomija, perpetuiranje rata 'drugim sredstvima', kao i utjecajem koju ovi rascjepi i katastrofe imaju na najmlađe generacije, koje su odrasle u strahu i zazoru prema etno-konfesionalnom Drugom. Prihvatiti poziv na sudioništvo u kustoskom, umjetničkom, teorijskom i transformativnom traženju, i poziv uputiti drugima, značilo je emancipirati sam proces traženja, istovremeno prisvajajući izloženost stanju radikalne neizvjesnosti. Značilo je, za sve uključene u proces – organizatore, kustosice, sve pozvane autore/ice i brojne učesnike i učesnice - pristati na stanje, i akciju, beskompromisne izloženosti: izloženosti raskolu između očekivane reprezentativnosti projekta koji se naziva bijenalom i odluke da se istraži upravo kako jedan takav projekt može subvertirati imperativ spektakularnosti i reprezentativnosti; gdje je 'umjetnost' kao materijalni rezultat tek od sporedne važnosti u odnosu na procese političke subjektivizacije i artikulacije odnosa između svih koji su, i koji će biti - uključeni u proces; izloženosti, prije svega, jednih drugima. Program: Izložba, Banja Luka 30.10.-30.11.2010. Fabrika "Rudi Čajavec", Salon Muzeja savremene umjetnosti Događanja u okviru projekta (Mostar i Sarajevo): 14.10. 2010., 18 h Lala Raščić, Prokleta brana, izvedba i razgovor, SCCA, Sarajevo 15.-16.10. 2010. Istraživački arhiv Nogomet metafora života? (Abart, Mostar), razgovor i prezentacija arhiva, OKC Abrašević, Mostar Događanja u okviru projekta (Banja Luka: Fabrika "Rudi Čajavec"*) 21.-22.10. 2010. Damir Arsenijević (Grupa Spomenik), Vrijeme je da se upoznamo onakvi kakvi stvarno jesmo, poetska seansa 21.-22.10.2010. Vahida Ramujkić, Istorije u raspravi, radionica Subota, 30.10.2010. 17.00 Lala Raščić, Prokleta brana, performans 18.00 Lana Čmajčanin i Igor Grubić, akcija: 20.000 (Trauma jednog zločina), javni prostor: Trg Krajine 18.30







