Izložba dobitnika Nagrade Radoslav Putar 2004. Izlozba ‘Oni’ slijedi nakon studijskog boravka Igora Eškinje u New Yorku, gdje je umjetnik boravio kao dobitnik Nagrade Radoslav Putar za 2004.godinu.   G-MK, cija je programacija dijelom usmjerena k produkciji i prezentaciji radova mladih umjetnika iz Hrvatske te njihovoj integraciji u medjunarodni umjetnicki kontekst, ima ulogu organizatora i producenta zavrsne samostalne izlozbe pobjednika koja predstavlja i sastavni dio nagrade.G-MK od samog je početka partner  http://www.scca.hr Instituta za suvremenu umjetnost u realizaciji završnog dijela ciklusa Nagrade Radoslav Putar. Samostalna izložba nagrađenog umjetnika ujedno svake godine oznacava završetak jednog te upućuje na začetak novog ciklusa nagrade kojom su do sada nagradjene/i: Tanja Dabo (2002.) i Nika Radic (2003.) - - - - - - - - - - - - - - - - RAZGOVOR S UMJETNIKOM Kao dobitnik nagrade Radoslav Putar za 2004. godinu, imao si prilike provesti 2 mjeseca u New Yorku. U kojem je pogledu to za tebe bilo veliko iskustvo? Boravak u New Yorku je, kako si sama rekla, jedno veliko iskustvo. S obzirom na činjenicu da je NY središte kroz koje prolaze i u kojem borave ljudi iz cijelog svijeta, očekivao sam više umjetnosti koja bi se bavila (nekim) sadržajem,
Kada bismo htjeli razvijati tezu o marginalnoj poziciji slikarstva danas, slike Ivana Skvrce, kao i njegovih kolega s kojima je u više navrata zajedno izlagao, poslužile bi kao idealni primjeri: lijeni odabiri motiva, njihova akribična, gotovo manična transkripcija u likovno rješenje čiji se smisao iscrpljuje u naporu uspostavljanja veze s vlastitim referentom te nerijetko banalni naslov koji dodatno degradira simbolički status slike - sve to više nego li jasno upućuje kako je slikarstvo danas problematični zaostatak prošlosti koji u perspektivi beskonačne sadašnjosti ne zna što bi sa sobom započelo.   Dakako, više nego li odraz stvarne inferiornosti slikarstva u suvremenoj umjetničkoj produkciji, takva interpretacija odraz je inzistiranja na diskurzu koji bi potvrdio historijsku posebnost njegovog medija. Ukoliko postoji, problematičnost slikarstva naime, nije uvjetovana pojavom drugih, ekonomičnijih sredstava (poput fotografije, videa itd.), već činjenicom da diskurs autonomije medija jednostavno više nije u igri. Slikarstvo „kao takvo“ne postoji. Ono što u današnjoj situaciji radikalnog pluralizma postoji, slikarska je praksa više ili manje konkurentna u moru drugih, jednakovrijednih umjetničkih formi, koje u nemogućnosti da funkcioniraju kao autonoman i samosvrhovit umjetnički fenomen, spremno kalkuliraju s interesima tržišta, politike, ideologije, mode, trendova i životnih stilova, industrije spektakla i zabave, diskurzivnog ili medijskog posredovanja osiguravajući takvim
ZA MOĆ MIRNE PERCEPCIJE Do sada poznati radovi mladog fotografa Marka Ercegovića bijahu mahom obilježeni odsutnošću ljudskog lika. Autora je zanimala tišina i melankolija južnog krajolika, nerijetko s geometrizirajućim komplementima tehnoloških penetracija unj, u obliku detalja željeznih ograda, stupova, asfalta... ali pretežno u ruiniranom stanju, entropijskom izdanju.   Često se u kadrovima pojavljivala cesta, pripadajući znakovi, reklamni panoi, razna vozila. No, Ercegović ne slavi brzinu i putovanje, prije bi se reklo da on iskazuje neodlučnost između kretanja i zastajanja, odlaska i povratka štoviše, između izbora prirode i urbanog ambijenta. Čini se kako upravo taj moment kolebanja na margini zbivanja, zamišljanje na granici različitih sfera fingira glavno obilježje Ercegovićevih radova.  U prilog tomu govori i Vjetar-vrtuljak, jedan njegov nedavno nastali, paradigmatski reklo bi se, video rad. U tom radu odluku za kadar i zbivanje autor doslovce prepušta stihiji. Naime, kamera je fiksirana na dječjem vrtuljku kojeg na uzvisini Gradac iznad Dubrovnika naleti vjetra pokreću čas na jednu čas na drugu sranu. Tako kamera, bez ljudskog predumišljaja i plana, koji se svode tek na određivanje početne pretpostavke, ovisno o jačini i smjeru vjetra bilježi prizore oko sebe. Snimak pritom nije tek vizualni podatak okoliša, zabilježeno vrijeme u kronološkom i meteorološkom smislu, nego
Izložba se održava u okviru izložbe Enigma objekta : kolekcija Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Centra Georges Pompidou, Pariz u Galeriji Klovićevi dvori. - - - - - - - - - - - - - - - - - Kolekcija novih medija sadrži više od 1000 video vrpci i zvučnih zapisa te 60-ak multimedijalnih instalacija i jedna je od najvažnijih svjetskih muzejskih zbirki, koja obuhvaća razdoblje od 40-ak godina povijesti razvoja slike i zvuka kroz najvažnije umjetničke pravce 20.stoljeća. Izbor video radova za Galeriju Kraljević odabrali su kustosi izložbe ‘Enigma objekta’ Želimir Košcević iz zagrebačkoga Muzeja suvremene umjetnosti i Catherine Grenier iz Centra Pompidou. Na izložbi su predstavljeni radovi Marine Abramović i Ulaya, Vita Acconcija, Eije-Liise Ahtile, Johna Baldessarija, Petera Greenawaya, Mone Hatoum, Tracey Moffatt, Pipilotti Rist, Garyja Hilla i Steine i Woodyja Vasulke. Radi se o svojevrsnom presijeku video koji odražava pluralizam razvojnih smjerova video umjetnosti.    Marina ABRAMOVIC, ULAY Terra Degli Dea Madre, 1984  U-matic, PAL, couleur, son  Duree : 16’  Inv.: AM 1989-740    Vito ACCONCI Three Adaptation Studies, 1970  Betacam SP, PAL, couleur, son  Duree : 10’  Inv.: AM 1999-133   Eija-Liisa AHTILA, Maria RUOTSALA The Nature of Things, 1987  Betacam SP, PAL, couleur, son  Duree
U recentnoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti djela brojnih autora još uvijek rasipaju romantičku svijest o tomu da tradicionalni mediji i prirodni materijali plastičkih umjetnosti - sa svim svojim vrijednostima i paleotehničkim načelima - ne mogu nestati ni u nemilosrdnoj konkurenciji s najsofisticiranijim tehnološkim iznašašćima jer su nositelji važne, najsuptilnije konstante - one o čovjeku stvaratelju - pri čemu se ljudska kreativnost shvaća kao demistificirano ljudsko ponašanje, uvijek plemenito u pobudama, oplemenjeno u postupcima, pristupačno u značenjima, razumljivo u porukama, prihvatljivo u zaključcima. Premda je primjere revalorizacije manualnosti u slikarskom mediju moguće naći na recentnoj svjetskoj likovnoj sceni, o pokušaju istoga u nas ne može se govoriti jer u značajnoj mjeri nije ni bilo pokušaja potiranja manualnosti. Elektronika, informatologija, informatika, umreženost i računalna industrija već danas imaju golemu ulogu u našim životima, s perspektivom daljnjeg razvitka, sve do zastrašujućih razmjera. Primjerice, Microsoft već najavljuje ne samo prijenos podataka, nego i električne energije putem ljudske kože, što znači da će u bliskoj budućnosti svako ljudsko biće na Zemlji htjelo-ne htjelo biti umreženo! Umjetnost se treba baviti svojim vremenom, dramom ljudskog postojanja, konfliktima i tenzijama, a umjetnik neprestance treba ostvarivati dodir s duhom svoga doba, podastrijeti individualan komentar problema kojim to razdoblje obiluje. Predstavljajući
Flu_ID je godišnja izložba u Galeriji Doma omladine Beograda koja je pokrenuta 2001. godine kako bi se u jasno profiliranom kontekstu predstavile intermedijske umjetničke prakse koje čine značajan udio u studentskoj produkciji na beogradskom Fakultetu likovnih umetnosti. Projekt Flu_ID iniciran je 1998. godine na FLU s idejom da odgovori na potrebe mladih umjetnika koji djeluju van usvojenih medijskih i/ili teorijskih domena. Projekt se odvija kroz kreativno preplitanje umjetnosti, teorije i znanosti/tehnologije, te se prilagođava studentskim projektima radi poboljšanja njihove kompetencije i promocije, ali i radi upoznavanja jezika i jezičnih igri koje će im omogućiti širenje horizonta profesionalnog života i spajanje estetičkog s etičkim iskustvom.   Ambicija predstavljanja projekta Flu_ID u Zagrebu je dvojaka. S jedne strane, izložbom kojoj će autori nazočiti u punom sastavu, ukazuje se mogućnost kreiranja novog komunikacijskog prostora među umjetnicima najmlađe generacije. S druge strane Flu_ID predstavlja vrlo zanimljiv projekt-model, vrijedan prezentacije u drugim sredinama, a posebice našoj.  Naime radi se o izložbi studenata iz klase Dragana V. Jovanovića, Dejana Grbe i Zorana Todorovića koji su upravo u procesu osnivanja „Odseka za intermedijske studije“. Odsjek bi trebao nadopuniti operativne mogućnosti Fakulteta likovnih umetnosti uključivši u stvaralaštvo studenata različite umjetničke, znanstveno-tehnološke i teorijsko-filozofske teme, omogućiti im multidisciplinarnu podršku