Izložba dobitnika Nagrade Radoslav Putar 2003.Izlozba Nike Radić slijedi nakon studijskog boravka Igora Eškinje u New Yorku, gdje je umjetnik boravio kao dobitnik Nagrade Radoslav Putar za 2003.godinu. G-MK, čija je programacija dijelom usmjerena k produkciji i prezentaciji radova mladih umjetnika iz Hrvatske te njihovoj integraciji u medjunarodni umjetnicki kontekst, ima ulogu organizatora i producenta zavrsne samostalne izlozbe pobjednika koja predstavlja i sastavni dio nagrade.G-MK od samog je početka partner Instituta za suvremenu umjetnost u realizaciji završnog dijela ciklusa Nagrade Radoslav Putar.Samostalna izložba nagrađenog umjetnika ujedno svake godine oznacava završetak jednog te upućuje na začetak novog ciklusa nagrade kojom je prošle godine nagrađena Tanja Dabo (2002.)- - - - - - - - - - - - - - - - U svijetu toliko opterećenom zaglušnom bukom sve brže i masovnije razmjene informacija, suvislo komuniciranje postaje sve više otežano. Paradoksalno, trošeći uzalud ogromne količine riječi koje oni kojima su namijenjene uopće ne žele čuti ili ih ne razumiju, zbog toga se u svakodnevnim situacijama rijetko brinemo. Ipak, bar povremeno postajemo svjesni beznadežne nemogućnosti međusobnog komuniciranja i tada se suočavamo s pitanjem gdje je između suptilnih mehanizama nadomještanja stvarnosti, kako i zašto nestalo značenje. Nakon radova na temu jezika koji
Prvotno zamišljen i ostvaren kao site specific instalacija, Staklenik je bio smješten u vrt kuće u kojoj je Brajnović stanovao za jednogodišnjeg boravka u Londonu. Imanentno svojoj praksi umjetnik je krenuo od predmeta kao moćnog simbola e da bi, njegovim nagomilavanjem, što će reći iz svojevrsne pozicije arheologa svakodnevnog, nekoga tko će, koliko god je to dio njegova civilizacijskog kruga i naslijeđa, svoj prvi susret s /engleskim/ društvom pokušati interpretirati naivno, postupno otvorio pitanje krize identiteta, istovremeno uzroka i posljedice našeg odnosa prema svijetu. Rabeći ustaljene identifikacijske sheme i konvencije, balansirajući između banalnosti i mnogoznačnosti predodžbi kao što su himna, kralj/kraljica, gentleman, londonska magla, i otuda mogućih povijesnih, političkih i kulturološko-socijalnih konotacija Brajnović stvara poligon za koliko analizu toliko i kritiku i razumijevanje stanja društva pa onda i pojedinca koji se mora zrcaliti u drugom da bi mogao odrediti sebe.   U Staklenik je Brajnović smjestio jeftino nabavljene predmete - knjige, fotografije, lampe, pisaći stroj ili čajnik kupljeni su, baš kako je engleska uvriježena navika, na tržnicama i trgovinama rabljenom robom ili jednostavno nađeni ostavljeni na ulici. Asocijativno se u postupku ostvarenja projekta poigrao još mnogočime. Sam staklenik podsjeća na britansku opsesiju vrtlarstvom, hobbyjem, a dakako i čajnik sa šalicom
Puno, puno vlastitih slika viđenih kroz objektiv kamere imala sam već u trinaestoj. Nikada nisam sasvim neposredno opisom dodirnula to iskustvo. Nisam ni razgovarala s ljudima sličnoga iskustva.  U toj dobi najčešće ne voliš ni većinu svojih fotografija a kamoli tijelo na ekranu i izgovoreni tekst ostavljen sa svim dječjim greškama u prvom čitanju. I dandanas u mojem sjećanju to je biće s ekrana jedno a ja iznutra drugo. Obadvije smo ja.  - Nepodnošljivo.   Najjači osjećaj je velika nelagoda. Strašno snažan i neposredan dokaz koliko se viđenje drugih razlikuje od mojega. Ne mogu reći da nisam voljela svoju sliku na ekranu ali većinom mi je bilo gotovo nepodnošljivo kako su tu sliku - koja je ipak neodvojiva od mene - vidjeli drugi.  Omjeri su drugačiji, pokreti su drugačiji. Na ekranu sam tanja i duža i brža, smješnija, toplija nego što sam željela biti. Istovremeno sam i željela propasti u zemlju i neizmjerno sam uživala.   Možda me najviše u životu uvjetovala ta svjesna želja da preklopim vanjsku i unutarnju sliku. Jer one se potpuno preklapaju samo u trenucima ekstatičke sreće ili neposrednije rečeno - zanos koji mogu doživjeti uvjetovan je preklapnjem.   Željela sam da ova izložba bude drugačija. Nije
Stvarajući ciklus radova kojima se predstavlja na ovoj izložbi, Tomislav Buntak krenuo je od intimnih crteža iz bilježnica, nastalih unazad pet-šest godina, i iznašao način kako da ideje iz tih crtarija prenese na medijski sličan, ali za galerijsko predstavljanje atraktivniji način. Prvi put u slikarskoj karijeri Buntak, autor diskretne intimističke i poetske vokacije, odan umjetnosti koja nastaje u kontemplaciji i meditaciji, očitujući visok stupanj autorske svijesti o samosvojnosti i transparentnosti crteža kao medija i, akrilnim olovkama - zlatnom i srebrnom - crta na grundiranu platnu. Uživa u manualnosti vlastita rada, a crtež, kao elementarni trag ruke, ovdje je zadobio status autonomna i dovršena umjetničkog rezultata, bez ikakva lingvističkog "prekršaja", osnova je njegove morfologije. To mu - formalno gledano - otvara mogućnost da obogati i usložnjava narativne strukture i kompozicije, osjeti specifičnost nove teksture te da se, ulazeći u obilje detalja, što mu je, dok je slikao na platnu, bilo teže postizati, bolje ostvari kao akribičan, sugestivan, tankoćutan i nadasve narativan crtač.   Crteži ostvareni u zlatnoj i srebrnoj boji, uravnotežujući se, stvaraju zanimljivu kompoziciju profinjenih, imaginarnih, pastoralnih krajolika, prepunih poetske vizije, bogatih narativnih struktura i naglašena alegorijskog podteksta. Zlatnom bojom slikar znalački ostvaruje žive stvorove, ljude, životinje i biljke, pa i
 Slaven Tolj + Sandro Đukić Nevidljivi rad dio je cjelogodišnjeg projekta „O radu“  http://www.cdu.hr Centra za dramsku umjetnost, koji nizom umjetničkih intervencija i diskusija problematizira specifični karakter rada u umjetničkoj proizvodnji, njegovu materijalnost i nematerijani učinak, cijenu rada, upravljanje radom...   Umjetnici Slaven Tolj i Sandro Đukić će pokazati izbor iz svog rada te razgovarati s prisutnima o problemima okvira i pristupa njihovih umjetničkih djelovanja. Projekt  O radu cjelogodišnji je projekt CDU / Centra za dramsku umjetnost, koji nizom predstava, predavanja, umjetničkih i teorijskih radionica te hibridnih umjetničkih formi problematizira specifični karakter rada u umjetničkoj proizvodnji, njegovu materijalnost i nematerijani učinak, cijenu rada, upravljanje radom .... Problem rada važna je poveznica među različitim sferama ljudskog djelovanja koja otvara polje mogućnosti i za njihovo strukturno povezivanje. Kako su umjetnost, politika, upravljanje radom, pravo i ostale djelatnosti danas uglavnom povezane tržišnim interesima, otvaranje ove teme može dovesti u fokus raspravu u povezivanju umjetnika, institucija i privatne sfere na dinamičkom planu proizvodnje, a ne samo prezentacije i tržišta. Projektom O radu  obuhvaćeni su umjetnici, kulturne institucije i tržišni subjekti, a svi programi su u svom razvojnom i prezentacijskom obliku otvoreni najširoj javnosti. Kulturni kapital Evrope 3000 odvija se u okviru projekta relations projekt
Tijekom dvomjesečnog boravka na rezidencijalnom programu Galerije Miroslav Kraljević tijekom travnja i svibnja ove godine finska je umjetnica Minna Henriksson načinila 2 nova rada koja reflektiraju njena iskustva iz Zagreba i putovanja po Hrvatskoj. Rad 'Zagrebačke bilješke' je zidni crtež velikih dimenzija u formi mape odnosa, koji dokumentira način na koji je umjetnica doživjela hrvatsku umjetničku scenu i način kako su umjetnici, kustosi, organizacije i institucije međusobno povezani na lokalnoj, državnoj i regionalnoj razini. Umjetnica se nije bavila proučavanjem činjenica o umjetničkoj sceni i njenim mrežama, već je sakupljala informacije od ljudi s kojima se susretala- njihove poglede na ono što su smatrali vaznim i aktualnim, bile te informacije istinite, preuveličane ili pogrešne. Nakon završenog boravka U Zagrebu Minna je načinila kompleksnu shemu relacija. Na njenoj su se mapi našli različiti akteri- od Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, organizacija unutar zagrebačke nezavisne kulturne scene, individualnih aktera do institucija u Vukovaru, Rijeci, Splitu i Dubrovniku. Rad 'Euro-dućani' baziran je na opservaciji kako se želja za razlikovanjem od Balkana pretvorila u želju za bivanjem dijelom Europe. Ilustraciju te tvrdnje Minna Henriksson je pronašla u javnim prostorima Zagreba, gdje mnogi natpisi sadrže reference na Europu i Europsku Uniju. Kasnije, tijekom ljeta, putujući u