Rad Olje Stipanović serija je fotografija naslovljena DNEVNIK KOŽE/ SKIN DIARY - digitalna kronika koja dokumentira ogrebotine, ožiljke, modrice I slučajne povrede na autoričinoj koži, nastale tijekom 2 godine, te uzrokovane novim cipelama, ubodima komaraca, rukovanjem spravama ili sudaranjem o pokućstvo.  Serija ima intenzivnu, kontinuiranu narativnu nit kao strukturu. To je dokumentacijska arhiva od 400 elemenata.   Kada se radovi prezentirju kao samostalni otisci velikog formata, ovi makro planovi detalja posebno su delikatni, nježni, a posjeduju I fetišistički prizvuk. Ožiljci I ogrebotine su čitljivi poput znakova, transformiraju se u piktograme, dok digitalni mediji omogućavaju posebnu bliskost koži. Prateći I dokumentirajući na ovakav način, površina kože definirana je kao multifunkcionalna komunikacijska površina, koja generira I bilježi iskustva - informacije I tvari.    S druge strane, efemerna instalacije Eveline Feldmann sastavljena je od vrečica čaja, kao metafore izumirućeg socijalnog rituala, ali I kao testament vremena provedenog sa prijateljima. Oblikovana je kao krhki zaklon koji samo uvjetno nudi zaštitu. Eveline sakuplja prazne vrečice čaja, rastavlja ih, suši njihov transparentan papir, glača ga, te „kroji“svoje instalacije. Instalacija je velikih dimenzija I sastoji se od brojnih poluprozirnih papirića obojanih čajem. Ova lagana I nježna opna nalik je koži, te reagira na protok zraka u prostoriji.
Između Maljeviča i Revolucije _ pomaknuta stvarnost _ tražim crni kvadrat _ ironija povijesti _ nalazim nostalgično utopijsku sliku jedne demonstracije _ fluidni međuprostori _ kamerama hvatam kontrapunkte _ lijepo / spiritualno _ apsurdno / bizarno _ želim dobiti perspektivu iznutra _ uokolo šeću postkomunistički subjekti _ ubrzanje _ klaustrofobija _ Lenjin me grli _ iskustvo znači umjetnost _ arhetipski sklop poznatog i neproživljenog _ osvajanje prostora _ sreća _ čuđenje kao trajno stanje _ realnost je inscenirana Ana Bilankov - - - - - - - - - - - - - - - - - Moskovski Fragmenti „ubrzo sam shvatila da su moje predodžbe doista bile predodžbe iz slikovnica, filmova, priča i da je Moskva danas nešto sasvim drugo. I da zapravo nemaš pojma o toj hiper-kompleksnoj i ogromno kulturi i povijesti. I onda počmeš skupljati polako, pa sve brže puzzle i slagati ih, a da ne možeš složiti cijelu sliku, jer puzzle svaki dan mijenjaju konstelaciju“ (*) Bez poznavanja stvarnog konteksta, povijesti, političke i umjetničke situacije u današnjoj Rusiji, odnosno Moskvi, teško se uhvatiti u koštac s radovima, ili čitavom izložbom, koji se upravo na navedene momente izravno referiraju. Potrebno je, dakle, unaprijed priznati kako se komponiranje
Festival vizualnih i audio medija/Momjan Prezentacija Festivala 2004. Visura aperta 04 održana u kolovozu 2004 u Momjanu započela je slikarskom izložbom Hrvoja Mitrova  Principi. Mitrov istražuje jezik slikarskog medija ujedinjujući aplikacije, sobo-slikarski otisak koji nastaje kroz kretanje valjka i slikarski potez unutar pravokutno izduženih i pročišćenih slikarskih kompozicija. Principi nisu toliko upadljivi i na prvi poged čitljivi kao oni s prošlogodišnje izložbe Momiano 03 Viktora Daldona u kojima autor osim slikarskih koristi i druge materijale, zadire u sferu drugih medija - grafita, knjiga, poruka i znakova s kutija upotrebnih predmeta , no svojim suptilnijim slikarskim senzibilitetom i Mitrov nam ukazuje na proširene mogućnosti slikarstva.    Fotografija je na momjanskom festivalu zastupljena ponajviše u radovima mlade zagrebačke umjetnice Maje Rožman koja fotografiju koristi kao jedan od medija unutar svoje medijski višejezične kolekcije uspomena. Memory Keepers je niz kutija koje autorica postavlja na zid poput slika ili fotografija. Kroz staklenu površinu pregledavamo sadržaj kutija kojim dominiraju fotografije s portretima njenih prijatelja. Svakog od njih odvaja u zasebnu kutiju uspomena, punu različitih sitnica, pisama, voznih karata, poruka i sl.   U svim radovima nastalim u Momjanu ponovo koristi fotografiju prisutnu na eksperimentalan način i u autoričinom filmu „Two in the bush“prikazanom u sklopu
Izložba i publikacija ‘Planeti neograničenih mogućnosti’ predstavlja novi projekt Plamena Dejanoffa u Velikom Tarnovu u Bugarskoj kroz niz arhitekstonskih prijedloga za uređenje umjetničkog centra- kuće MUMOK.  - - - - - - - - - - - - - - - - - - - Projekt je u svojoj polazišnoj ideji vrlo jednostavan, kristalno jasan, precizan i marketinški domišljen, kao uostalom i svi dosadašnji projekti ovog umjetnika koji se do sada poigravao velikim korporacijama i manipulirajući njihovom željom za samopromocijom. Dejanoff, se ovoga puta, još jednom kao umjetnik/ menadžer, poigrava odnosima zapadnoeuropskog kapitala i kulturne moći manipulirajući ostacima tendencija kulturnih hegemonija i neokolonizatorskih kulturnih težnji.   Umjetnik je naime 1990-ih godina po povoljnoj cijeni kupio sedam nevelikih kuća u zaštićenoj, povijesnoj jezgri pitoreskne, srednjovjekovne bugarske prijestolnice- Velikom Tarnovu. Radi se o tipičnoj lokalnoj gradnji vernakularne, stambene arhitekture: kućama jednostavnog plana, relativno malih dimenzija, koje u svojem donjem dijelu obično imaju predviđenu komercijalnu djelatnost, a u gornjem stanovanje. Tijekom nekoliko sljedećih godina Dejanoff planira u suradnji s različitim (naravno, poznatim i etabliranim) europskim arhitektima obnoviti i redizajnirati postojeće objekte. Za svaku pojedinu kuću umjetnik uspostavlja suradnju s prestižnim (zapadno)europskim umjetničkim institucijama, koje će na taj način u srcu Balkana (dakle, na području
Prezentacija radova studenata LMU-a dio je ‘Kontakt programa’, eksperimentalnog projekta ostvarenog u suradnji London Metropolitan University-a, profesora i studenata s Odjela za animirani film i nove medije ALU-a i Galerije Miroslav Kraljević u Zagrebu.   Tijekom sedmodnevnog boravka u Zagrebu sedam studenata LMU-a: Annelies Bloemendaal, Melissa Bugarella, Matthew Johnstone, Mia Meyer, Oliver Evelyn Rahr, Danial Shaw Town, Keiko Yamazaki, uz pomoć studenata iz Zagreba ostvarili su nove projekte vezane uz temu grada kao mjesta susreta, upoznavanja i istraživanja. Dolasku u Zagreb prethodila je e-mail komunikacija sa studentima zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti, koji su tako odigrali ulogu virtualnih „vodiča“ za grad koji londonski studenti do tada jošnisu bili posjetili. Prezentacija radova u Galeriji Miroslav Kraljević tek je jedna stanica i poticaj za nove projekte, te moguću dugoročnu suradnju među mladim umjetnicima.   Koordinacija studenata: Ben Cain, Aleksandar B.Ilić, Nicole Hewitt  Annelies Bloemendaal U obliku knjige/dnevničkog zapisa (s fotografijama, crtežima, tekstovima) dokumentira proces nastanka malih javnih skulptura u parkovima i drugim javnim prostorima. Skulpture su poput lažnih spomenika, svjedočanstva malim, naoko beznačajnim, postignućima kao što su planinarenje, dolazak na određenu destinaciju, putovanja...  Dogodilo se,  2 crteža na Trgu Republike Austrije u Zagrebu   Melissa Bugarella   Pomalo voajeristički video radovi primorskih gradova
Zagreb, Dom hrvatskih umjetnika, Trg hrvatskih velikana bb, srijeda, 17. 6. 1998. 20.00 sati, Split, prostor Umjetničke Akademije, Tvrđava Gripe, četvrtak, 18. 6. 1998. 20.00 sati. Alanna Heiss osnivačica je i izvršna direktorica P.S.1 Centra za suvremenu umjetnost u New Yorku. Uzimajući u obzir nevjerojatnu brojku od 2000 izložbi koje je tijekom svog rada osmislila i/ili organizirala, zacijelo je najuspješnija ličnost američke alternativne galerijske prakse s početka sedamdesetih godina i jedna od najutjecajnijih osoba suvremene umjetničke scene na svijetu. Njena karijera i slava zasnovane su na izložbama koje su predstavljale prekid sa ustaljenom muzejskom praksom. Godine 1971. u suradnji sa Brendan Gill osnovala je „Institut for Arts and Urban Resorces“ čija je glavna funkcija bilo organiziranje izložbi suvremenih umjetnika u za to izabranim napuštenim građevinama New Yorka, što je poduprlo i ubrzalo razvoj umjetnosti napravljene za specifičnu lokaciju (site-specific art). Od samih početaka radi sa umjetnicima poput Phillipa Glassa, Sola LeWitta, Dennisa Oppenheima, Josepha Beuysa i Brucea Naumana. U prostorima koje je tijekom godina vodila uspijeva neprekidno održavati intrigantan program kojim afirmira, čak i anticipira, najnovije tendencije i otkriva zaboravljene ili nedovoljno poznate autore. Surađujući sa kolegama iz Europe, kao što su Germano Celant, Achille Bonito Oliva, Kasper Koenig itd,