17/10/2006.
Interaktivna pokretna animacija Gifoskop je eksperiment koji oprimjeruje odnose između onoga što percipiramo kao temeljne elemente plesa: lokomocija, kompozicija i njegova vizualnost, ali je i analitičko sredstvo za komunikaciju plesnih procedura između plesača i neplesača. Gifoskop omogućuje neplesačkom tijelu da pokrene svoje kreativne i izvođačke mehanizme u plesu.
Gifoskop je interaktivna animacijsko-motorička instalacija koja reanimira pokret/ples i vraća ga njegovom prostorno-vremenskom/izvedbenom mediju. Gif kao trag/isječak pokreta označava zaustavljenu tjelesno-prostornu poziciju koja na neki način predstavlja preteču pokreta, a njegovom animacijom stvaramo iluziju pokreta/plesa. Gif također komunicira informacije koje plesač koristi prilikom stvaranja i izvođenja pokreta/plesa, a posjetitelj ih usvaja i izvodi u činu reanimacije pokreta. Koncept i
izvedba: Maja Marjančić, Nikolina Pristaš, Nenad Romić
17/10/2006.
Projekt WORK IN PROGRESS potaknut je mojom osobnom situacijom ali i sveprisutnim problemom umjetnika koji se bave suvremenim (nematerijalnim) umjetničkim praksama i koji su prisiljeni ostvarivati svoje radove najčešće unutar svog slobodnog vremena, tj. vremena koje im preostaje nakon što su se pobrinuli za elementarnu materijalnu sigurnost.
Za projekte istraživačke prirode osobito je teško sakupiti i sredstva dovoljna za samu produkciju, a kamoli za privremeno rješavanje egzistencijalnih problema autora za vrijeme rada na projektu. Za razliku od dramskih, izvođačkih ili glazbenih umjetnika, uobičajena je praksa da vizualni umjetnici ne dobivaju nikakvu naknadu za svoj rad i njegovu prezentaciju. Sredstva iz proračuna redovito su premala, a zbog redovitog kašnjenja novčanih sredstava od strane uobičajenih donatora, usporava se početak i završetak umjetničke produkcije, uz dodatni problem da se sredstva iz proračuna moraju opravdati do kraja te iste godine. Pri tome, tržište koje bi trebalo otkupljivati radove još uvijek je nedovoljno razvijeno. Iz navedenih razloga, nerijetko i afirmirani umjetnici s vremenom, frustrirani, odustaju od bavljenja umjetnošću. Moje istraživanje bavi se upravo tom dihotomijom: u kolikoj su mjeri posao (kojim se osigurava svakodnevna egzistencija) i rad (umjetnička praksa) odvojeni u djelovanju hrvatskih umjetnika, u kojoj je mjeri je to posljedica postojećeg umjetnički lanac
17/10/2006.
IZLOŽBA DOBITNIKA NAGRADE RADOSLAV PUTAR 2005
Rođen 15. lipnja 1970. u Andrijaševcima. Diplomirao 1999. na odsjeku slikarstva Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Živi i radi u Zagrebu.
Izložba ‘Postaja Badel’ slijedi nakon studijskog boravka Antuna Bozicevica u New Yorku, gdje je umjetnik boravio kao dobitnik Nagrade Radoslav Putar za 2005.godinu.
G-MK, cija je programacija dijelom usmjerena k produkciji i prezentaciji mladih umjetnika te njihovoj integraciji u međunarodni umjetnicki kontekst, ima ulogu organizatora i producenta završne samostalne izlozbe pobjednika koja predstavlja i sastavni dio nagrade.
Ujedno, ova izložba svake godine oznacava zavrsetak jednog te upućuje na zacčetak novog ciklusa Nagrade Radoslav Putar kojom su do sada nagrađene/i: Tanji Dabo (2002.), Niki Radic (2003.) i Igor Eskinja (2004.) i Antun Bozicevic (2005.).
Rad se sastoji od zvucnih zapisa podzemne zeljeznice u New Yorku koji su ,’miksani’ s realnim zvukom raskrizja Subiceva/Marticeva ulica, racunalno procesirani te emitirani na ulicu te prostor unutar i ispred galerije. Zvucnu sliku prati multiplicirani isjecak filma ‘Ratnici podzemlja’ Waltera Hilla, tvoreci audio- video instalaciju/ ambijent koji funkcionira kao simulacija postaje podzemne zeljeznice. Umjetnik radom ‘Postaja Badel’ kriticki aludira na ‘mit’ o gradnji metroa u Zagrebu, koji, kako kaze, nerijetko sluzi kao najbolji argument za neulaganje u
17/10/2006.
- - - - - - - - - - - - - - - - - -
Ana Hušman
Malim istraživanjem povijesti g-mk preko kataloga i zbornika saznajem da su u početku u njenim prostorima izlagali akademski likovni umjetnici ali i amateri- članovi likovne sekcije Kulturno- umjetničkog društva. Njihove su izložbe bile posjećene kako od članova KUD-a, radnika INA-e, tako i od akademskih likovnih umjetnika i njihove publike.
Tijekom posljednjih dvadeset godina g-mk se profilirala u galeriju koja prezentira isključivo suvremenu likovnu scenu. S druge strane, umjetnici-amateri, nakon zatvaranja nekadašnjeg Salona galerije gdje su do tada izlagali (a koji se nalazio u prostoru tik do današnjeg) dobili su novi izložbeni prostor u Gajevoj. Dvije galerije, njihovi umjetnici ali i publika tako su se, na neki način, podijelili i udaljili. Glavnim razlogom tog udaljavanja smatram činjenicu da suvremena likovna umjetnost općenito gubi komunikaciju sa širom javnošću. Pri tome, čak i umjetnici amateri- dakle pojedinci s posebnim interesom za umjetničko izražavanje, teško nalaze interes i razumijevanje za suvremenu umjetnost i rijetko dolaze s njom u kontakt, pogotovo onom koja se izražava ne-objektnim praksama. Upoznavanjem i razgovorima s likovnim amaterima KUD-a saznala sam da bi neki od njih u svom
17/10/2006.
Vodi vas na 4 virtualne šetnje po seoskim krajolicima Sjeverozapadne Hrvatske
http://www.g-mk.hr/online/setnje
„Walks“ by Edita Schubert takes you to 4 virtual walks through the rural landscape of the Northwest Croatia. Each walk goes forth and backwards automatically (with the option of repose), due to the simple animation based on the photographs artist took while strolling up and down the path. The banal, yet beautiful landscapes underline feeling of intimacy with artist while instead of walking with her we watch through her eyes, creating our vision by the images she has selected. Walks are to be continued.
Edita Schubert was born 1947 in Virovitica.
1962 - 1967 attended the Applied Arts School in Zagreb.
1967 - 1971 studied painting at the Academy of Fine Arts in Zagreb.
1973 employed at the Institute of Anatomy, Faculty of Medicine, Zagreb.
She lives and works in Zagreb.
Edita Schubert on the web: Museum of Contemporary Art, Zagreb, http://www.mdc.hr/msu/en/djela/
17/10/2006.
Razgovor se bavi pitanjima selekcije iz perspektive komunikacije/posredovanja umjetnosti publici te značajem selekcije i metodologije u kontekstu pisanja/kreiranja povijesti umjetnosti.
SUDJELUJU
Eva Brunovicć, Krešimir Purgar, Andreja Kulunčić, Enes Quien, Vladimir Gudac, KONTEJNER - biro suvremene umjetničke prakse/Olga Majcen i Sunčica Ostoić, Marko Golub, Neva Tudor, Nicole Hewitt, Silva Kalčić, Tihomir Milovac
urednici razgovora: Gordan Karabogdan, Nikica Klobučar, Tomislav Soban
konzultacija/gmk: Ivana Mance, Antonia Majača, Evelina Turković
Razgovor se bavio pitanjima kao što je značenje selekcije iz perspektive komunikacije/posredovanja umjetnosti publici; značaj selekcije i metodologije u kontekstu pisanja/kreiranja povijesti umjetnosti; posljedice selekcije kao kustoske djelatnosti; posljedice selekcije kao djelatnosti novinara koji odlučuje što hoće, a što neće popratiti; problem odgovornosti u selekciji; odabir metodologije i selekcija informacija o umjetničkim djelima u obrazovanju o suvremenoj umjetnosti; odnos teorije i umjetnosti u edukaciji o suvremenoj umjetnosti; ključni faktori u donošenju odluke o dodjeljivanju financijskih sredstava za određeni umjetnički projekt i dr.






