27/10/2006.
Minna L. Henriksson (Finska)Zagrebačke bilješke Otvorenje izložbe: 16.11.2006.od 19 do 22 sataIzložba je otvorena 13.12. 2006.Tijekom dvomjesečnog boravka na rezidencijalnom programu Galerije Miroslav Kraljević finska je umjetnica Minna Henriksson načinila 2 site-specific rada koja reflektiraju njena iskustva iz Zagreba.
Rad Zagrebačke bilješke je zidni crtež u formi mape odnosa, koji dokumentira način na koji je umjetnica doživjela lokalnu umjetničku scenu i način kako su umjetnici, organizacije i institucije međusobno povezani na lokalnoj, državnoj i regionalnoj razini. Umjetnica se nije pri tome bavila proučavanjem činjenica o umjetničkoj sceni u Zagrebu i njenim mrežama, već je sakupljala podatke od ljudi s kojima se susretala, kao i njihove poglede na ono što su smatrali važnim i aktualnim, bili oni istiniti, preuveličani ili pogrešni.
Rad Euro-dućani baziran je na umjetničinoj opservaciji kako se želja za razlikovanjem od Balkana pretvorila u želju za bivanjem dijelom Europe. Ilustraciju te tvrdnje pronašla je u javnim prostorima Zagreba, gdje mnoga imena dućana sadrže reference na Europu i Europsku Uniju. Kasnije, tijekom ljeta, putujući u druge gradove jugoistočne Europe - u Ljubljani, Beogradu, Istanbulu, a naročito Skopju, te Prištini i Prizrenu na Kosovu – također je uočila fenomen Euro-dućana, zaključivši da, ako postoji veza između zemalja Jugoistočne Europe,
26/10/2006.
Estetika migracije, koncepti mobilnosti &organizacija ekonomskog života
Cinema Suitcase je internacionalna skupina filmskih autora koji rade na projektima eksperimentalnih i socijalnih dokumentaraca.
Grupu čine: Mieke Bal, Zen Marie, Thomas Sykora, Gary Ward i Michelle Williams
Dolazeći iz raznih područja vizualnih umjetnosti, autori istražuju samonaraciju protagonista svojih filmova, kroz fokus na intimnosti s karakterom, prije nego na konstrukciji priče oko njihovih života. Ovakav pristup naglašava performativnu kvalitetu stvaranja filma kao kolektivnog procesa. Produkciju kolektiva Cinema Suitcase vodi Mieke Bal, profesorica teorije književnosti Univerziteta u Amsterdamu, članica Nizozemske kraljevske akademije znanosti i umjetnosti, teoretičarka kulture, osnivačica i direktorica Amsterdamske skole za kulturnu analizu, teoriju i interpretaciju (ASCA) Univerziteta u Amsterdamu.
Manje poznata kao video umjetnica, Mieke Bal prije svega figurira kao jedna od najznačajnijih teoretičarki kulture danas, među čijim se mnogobrojnim knjigama izdvajaju: Travelling Concepts in the Humanities: A Rough Guide(University of Toronto Press, 2002.) i Narratology: Introduction to the Theory of Narrative (University of Toronto Press, 1997.). Njen najnoviji pothvat predstavlja A Mieke Bal Reader, nedavno izišao u izdanju University of Chicago Press (svibanj 2006
Putujuća video instalacija/internacionalni kolaborativni medijski projekt
Kustos: Marko Stamenković (O3ONE, Beograd), u suradnji sa povjesničarem
26/10/2006.
Silvio Vujičić: Parfem, 2006Stručni suradnici: dr.sc. Stribor Marković, Ivona Jasprica, Ana Mornar, Ivo Parać, Dean Lukić> parfem, [Franc. PARFUM, od tal. PARFUMARE, lat. per _ kroz, lat. fumus _ dim, u smislu 'probijanje dima']Parfem je mješavina mirisnih eteričnih ulja i aromatskih spojeva i otapala koji se koriste da bi se ljudskom tijelu, predmetima i prostorijama u kojima se boravi podario ugodan miris. Kolicina i tip mjesavine otapala s mirisnim uljima određuje hoce li se parfem klasifcirati kao parfemski ekstrakt, Eau de parfum, Eau de toilette ili Eau de Cologne.> 'Galeriju transformiram u laboratorij u kojem pomoću laboratorijske opreme proizvodim parfeme na bazi ljudskih izlučevina. Posjetitelji mogu u prostoru galerije ostaviti neku od svojih izlučevina te se od nje može napraviti parfem. Jedan primjerak dobiva posjetitelj, a drugi ostaje u mojoj bazi mirisa. Potrebno vrijeme za izradu jednog parfema iznosi 60 minuta. Boteljiranje se obavlja u galeriji. Parfem nosi naziv donatora i izlučevine od koje je napravljen. Proizvod se potom moze koristiti.' (S.V.)> natuknice umjetnika- galerija kao laboratorij - umjetnost postaje funkcionalna, istovremeno pristupačna i nepristupačna jer umjetnost možda smrdi - znoj, sperma, urin, krv, izmet, menstrualna krv, mlijeko kao baze za izradu parfema, pretvaranje izlučevina u nešto drugo
26/10/2006.
Dolazeći iz raznih područja vizualnih umjetnosti, autori istražuju samonaraciju protagonista svojih filmova, kroz fokus na intimnosti s karakterom, prije nego na konstrukciji priče oko njihovih života. Ovakav pristup naglašava performativnu kvalitetu stvaranja filma kao kolektivnog procesa. Produkciju kolektiva Cinema Suitcase vodi Mieke Bal, profesorica teorije književnosti Univerziteta u Amsterdamu, članica Nizozemske kraljevske akademije znanosti i umjetnosti, teoretičarka kulture, osnivačica i direktorica Amsterdamske skole za kulturnu analizu, teoriju i interpretaciju (ASCA) Univerziteta u Amsterdamu. rnManje poznata kao video umjetnica, Mieke Bal prije svega figurira kao jedna od najznačajnijih teoretičarki kulture danas, među čijim se mnogobrojnim knjigama izdvajaju: Travelling Concepts in the Humanities: A Rough Guide(University of Toronto Press, 2002.) i Narratology: Introduction to the Theory of Narrative (University of Toronto Press, 1997.). Njen najnoviji pothvat predstavlja A Mieke Bal Reader, nedavno izišao u izdanju University of Chicago Press (svibanj 2006.).Putujuća video instalacija/internacionalni kolaborativni medijski projektKustos: Marko Stamenković (O3ONE, Beograd), u suradnji sa povjesničarem umjetnosti Nikicom Klobučarem (Zagreb) i umjetnikom Gordanom Karabogdanom (Zagreb)Nothing is Missing Cinema Suitcase(Mieke Bal)(montaža: Gary Ward, suradnja: Shahram Entekhabi)rnvišekanalna videoinstalacija, 35\'(loop), 2006.ColonyCinema Suitcase (Michelle Williams, Gary Ward)dokumentarni film, 32\' , 2006.Access DeniedCinema Suitcase(Mieke Bal, Thomas Sykora, Gary Ward)dokumentarni film, 30\', 2005.rnrnMille et un joursCinema Suitcase(Mieke Bal, Zen Marie, Thomas
26/10/2006.
Hunger Artist / performans rnHunger Artist je multimedijalno istraživanje koje svoje tematsko utemeljenje nalazi u djelu Franza Kafke "Umjetnik u gladovanju" ("Ein Hungerkünstler"), priči o izumirućem žanru izvedbenih umjetnosti. Primjenjujući priču na proces rada na ovoj rezidenciji, sudionici projekta su postili 20 dana. Period posta će završiti na večer prezentacije. šestero hrvatskih plesača/koreografa radili su s post theatrom, umjetničkom skupinom koja već treći put radi u Zagrebu. post theater je nastupao na prošlogodisnjem Tjednu suvremenog plesa s performansom Hiroko Tanahashi "skinSITEs" te održao radionicu u Kinu Lika u sklopu TRIATLONA 2005. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - umjetnička direkcija: Hiroko Tanahashi, Max Schumacher koreografi / koautori / izvođači: / Edvin Liverić / Ivana Rončević / Martina Rožić / Nina Sakić / Gordana Svetopetrić / Ljiljana Zagorac FEEL FREE TO MEET FREE MEAT TO FEED www.eks-scena.hr www.posttheater.com - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - koordinatorica projekta: Sandra Banic glavni organizator projekta: EkS-scena partneri: / Goethe institut u Zagrebu / Francuski institut u Zagrebu / g-mk | galerija miroslav
17/10/2006.
Program Rezonanca predstavlja studente Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Kustosica programa je Sandra Sterle, docentica na Odsjeku za nove medije UMAS-a. Program Rezonance realiziran je tijekom 3 tjedna, od 15. lipnja do 8. srpnja., a uključuje izložbe, događanja u javnom prostoru, te završnu diskusiju čiji su gosti Marko Golub, Dan Oki, Dinko Peračić, Ana Peraica, Sandra Sterle i Miranda Veljačić.
Program Rezonance:
15.6.-21.6. - Ivana Resić, Ivana Runjić
22.6.-28.6. - Sunčica Fradelić, Mitar Matić
29.6.-06.7. - Nikša Rušić, Nikša Vukša
7.7., 19.00 - Diskusija (Dan Oki, Dinko Peračić, Ana Peraica, Sandra Sterle i Miranda Veljačić)
7.7., 21:00 - Marnel Tomić (VJ performans)
8.7. - Marko Marković, Sektart (akcija u javnom prostoru)
- - - - - - - - - - - - - - - - - -
'Mjesta rada i boravka neminovno oblikuju ne samo naš vlastiti rad i stav, već i percepciju onih koji na taj rad gledaju. Grad Split je u tom smislu ekstremno definirano mjesto u našim domaćim okvirima. To je grad koji ni najmanje ne pati od nedostatka identiteta. Naprotiv, ponekad se čini predefiniranim. Sve je tu prepoznatljivo ili karakteristično -splitski. Život i rad u Splitu iznenađuju i mijenjaju ljude iz drugih sredina. Začuđuju






