25/10/2020.
Kad bi fabrika trubila_ Končić Badurina Umjetnička knjiga Božene Končić Badurine Kad bi fabrika trubila je realizirana kao dio projekta Industrijska baština otoka Korčule kojeg provode GMK i udruga Siva zona, a koji su ujedno i suizdavači ove publikacije. Knjigu je oblikovala Rafaela Dražić
25/10/2020.
Dana 12.11.2020. otvara se samostalna izložba Pet kratkih priča (Five Short Stories) umjetnice Egle Oddo. Oddo će predstaviti nelinearni narativ koji uključuje elemente njenog transdisciplinarnog istraživanja usredotočenog na biljno sjeme kao element koji prožima vrste i preispituje vitalnost ravnoteže koja regulira biosferu. Promatrajući živote znanstvenika i aktivista uključenih u očuvanje sjemena, Oddo je osmislila pet fiktivnih likova koji imaju zajedničku sudbinu: uspostaviti komunikaciju između ljudske percepcije i biljaka. Kroz niz javnih performansa Oddo oživljava zamišljene događaje izvučene iz života tih likova. Predmeti izloženi u galeriji fragmenti su njihova postojanja i obilježeni su taktilnim iskustvom likova. Oddo koristi naslov Pet kratkih priča isključivo na samostalnim izložbama te time sažima istraživanje koje je započelo prije dvadeset i tri godine, godine 1997. Oddo rijetko izlaže samostalno - svjesna da se većina ideja i koncepata intenzivno kreće hibridnim prostorima digitalne komunikacije, umjetnica obično djeluje u grupnim projektima (kao u slučaju galerije Myymälä2 i festivala Pixelache Helsinki te projektu Collective Intelligence na festivalu Manifesta12). Serija performansa dio je projekta Performative Habitats koji financira program Italian Council (8. izdanje, 2020.) za promicanje talijanske suvremene umjetnosti u svijetu. Izložba je otvorena do 12.12.2020. Kustosica izložbe: Lea Vene Projekt podržavaju: Ministarstvo Kulture RH, Grad Zagreb, ZMAG, Italian Council, Arts Promotion Centre Finland, Finnish Cultural Foundation. Projekt se realizira zahvaljujući suradnji s Odsjekom STEBICEF Sveučilišta u Palermu i CBBC-om – Centrom za biotehnologiju Borj Cedria. Lokacije i datumi: 12.11.2020. otvorenje izložbe Pet kratkih priča u GMK 13.11.2020. serija performansa (Martićeva ulica i HDLU) 14.11.2020. online okrugli stol u ZMAG-u (Vukomerić 23/3, 10418 Dubranec) Program je podložan izmjenama zbog izvanredne zdravstvene situacije. Rad GMK podržava INA, Zaklada Kultura Nova, Erste Solidarity Fond i Foundation for Arts Initiatives. Autor fotografije: Antti Ahonen
22/10/2020.
Dragi prijatelji i pratitelji rada GMK! Nakon par godina istraživanja, pisanja, rada i raznih nedaća koje su nas snalazile putem, stigla nam je prva monografija o radu Galerije Miroslav Kraljević / GMK i obuhvaća svih trideset i četiri godine rada (34!). Veselile smo se promociji koju smo planirale održati čim ova knjiga dođe iz tiskare, nadale se vidjeti većinu lica koja su bila prisutna ovih godina u radu u GMK ali smo na kraju teška odlučile odgoditi promociju za period kada će biti moguće sigurno se okupiti u nešto većem broju i proslaviti ovo na bolji način. Svi ćete unaprijed biti obaviješteni o tom druženju. Do tada, sigurno i solidarno, GMK
24/09/2020.
Gdje je granica između čovjeka i tehnologije?Koliko nam tehnološki napredak može pomoći u poboljšavanju života i koliko daleko smo spremni ići da bismo to postignuli? Jesu roboti nova rasa ili samo reflektiraju htijenja i želje ljudi? Hoćemo li svi postati kiborzi i što ćemo biti tada? Pokušajte zamisliti gdje se trenutno nalazi naša stvarnost? Kroz procese crtanja i kolažiranja doći ćemo do novih vizualnih i kreativnih rješenja. Igrom i eksperimentom smišljat ćemo nove scenarije odnosa čovjeka i tehnologije te otkrivati nove horizonte budućnosti. Crtanje je kreativna praksa koja uključuje aktivno razmišljanje prilikom vizualiziranja naših ideja. Kolažiranjem dolazimo do novih začudnih kombinacija od poznatih motiva i ove dvije metode u kombinaciji dovode do inovativnih vizualnih rješenja. Djeca i odrasli različito zamišljaju odnos čovjeka i tehnologije. Bit će vrlo zanimljivo vidjeti sličnosti i razlike u vizijama i razmišljanima, koliko će se baviti utopijskim idejama o budućnosti čovjeka, koliko o medicini, ratovanju, rodnim politikama ili estetici. Radionice će se održati ovih datuma: 3. i 4.10., 10. i 11.10. i 17. i 18.10. Polaznici odabiru samo jedan datum od ponuđena tri vikenda.Radionice se održavaju u Galeriji GMK na adresi Šubićeva 29 (ulaz sa Martićeve ulice - u suterenu) od 10 d 13h. Na radionice se mogu prijaviti djedovi i/ili bake sa svojim unucima starije predškolske dobri do prvih par razreda osnovne škole. Radit ćemo u malih grupama pazeći na sve mjere sigurnosti.Prijave na radionice na: info@g-mk.hr ili telefonski na 0915122028 (Ana Kovačić) Rok za prijave je 30.09.2020.Sudjelovanje u radionicama je besplatno. Marko Tadić rođen je u Sisku 1979. godine. Maturirao je 1997. godine na Općoj gimnaziju u Sisku, iste godine upisuje Studij filozofije i sociologije na Hrvatskim studijima u Zagrebu. 2001. godine upisuje smjer slikarstva na Accademia Delle Belle Arti u Firenci u Italiji, gdje je i diplomirao 2006.godine. Njegova umjetnička praksa bazirana je na crtežu, kolažu, instalacijama i stop animaciji. 2017. godine predstavlja Hrvatsku na 57. Bijenalu umjetnosti u Veneciji zajedno uz Tinu Gverović, te iste godine izlaže na prvom Bijenalu u Anrenu u Kini. 2018. godine sudjeluje na drugom Industrijskom bijenalu u Labinu i Raši. Dobitnik je niza nagrada: 2015. dobitnik je nagrade Vladimir Nazor za najbolju izložbu godine, 2010. osvaja treću nagradu na THT@MSU Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, te 2008. nagradu Radoslav Putar za najboljeg mladog umjetnika godine. Uz praksu samostalnog umjetnika radi kao voditelj brojnih umjetničkih radionica za djecu svih uzrasta, studente i odrasle. Od 2015. radi kao gost predavač na milanskoj NABA-i (Nuova Accademia di Belle Arti) na više predmeta vezanih uz teorijski i praktični dio dizajna izložbi. Od 2016. radi kao asistent na slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Program Nove budućnosti 2020. podržali su Gradski ured za kulturu Grada Zagreba i Ministarstvo Kulture Republike Hrvatske.
08/09/2020.
Iz potrebe da dijelimo naše pojedine umjetničke procese, pronalazeći mjesto kontakta sada kada je ono toliko nestabilno da nam se čini kako u bilo kojem trenu može sasvim iskliznuti iz domene mogućeg i opipljivog u domenu potpune biopolitičke kontrole, tijekom rujna, naći ćemo se na trotjednoj rezidenciji u Zagrebu, u sklopu programa Čvorište efemernog — skriveno pred očima.
31/08/2020.
“Zagovornici privatnosti teško će uvjeriti javnost da su tradicionalne definicije privatnosti vrednije od slobode napuštanja vaše kuće. Naravno, nitko ne bi trebao odustati od privatnosti kao vrijednosti, ili čak umanjiti njezinu važnost. Ali posve je moguće razviti koncept privatnosti koji je manje metaforičan, s novim granicama u skladu s praktičnim izazovima s kojima je društvo sada suočeno.” (1) Dom u vrijeme samoizolacije postaje glavna arena događanja. Između filmskog seta i black box kazališta, dom postaje mjesto isceniranog života koji se donedavno odvijao negdje vani. Privid normalnosti omogućava ekran koji svakim danom otključava sve više funkcija. Postavili smo novi okvir življenja unutar kojeg izolirani iza stakla ispunjavamo svoje potrebe, žudnje i opsesije. Sastanci i sex partiji preko Zooma, socijalizacija putem Chatroulettea, restorani s Michelin zvjezdicama zahvaljujući Woltu, rave nedjeljom u 6 ujutro na redovitim Club Quarantine partijima. Ekran postaje jedino mjesto značajnijeg kontakta, on nam nudi reintegraciju u društvo od kojeg smo odsječeni. Pred njim se ispovijedamo, učimo, plešemo i skidamo – definiramo tko smo ili barem mislimo da jesmo.Tvoja stopala povećavam palčevima.Mogućnosti komunikacije putem ekrana posljedično otvaraju nove mogućnosti voajerizma i nadzora. Tijelo u interakciji s tehnologijom postaje njena ekstenzija, kod i baza. Poput dolaska stranca u kuću u Pasolinijevoj Teoremi, ekran nas zavodi, tjera na ispovijed i lišava prijašnjeg identiteta transformirajući nas u kod. Nadziranje više ne vežemo uz akt gledanja već uz princip organizacije, analize i pohrane prikupljenih podataka. Iako se promatraju tijela i akcije, ljudski element u potpunosti nestaje iz procesa gledanja. Glavni akter postaje algoritam čije oko nije neutralno budući da je kao i čovjek opterećen vjerovanjima, pretpostavkama, predrasudama i mišljenjima, maskirajući ih u objektivnu istinu. (2) Iako je virus učvrstio nas suživot s ekranom, jednako je tako utjecao i na redefiniranje koncepta privatnosti. U brojnim zemljama počelo je podupiranje sofisticiranih tehnologija koje provode masovni kućni nadzor pod izlikom borbe protiv virusa. Računalna sigurnost koja uz sebe veže dogovorno nadziranje dovela je do reaproprijacije tehnologija primarno vezanih uz rat i profit, s nepokolebljivim ciljem – očuvanje ljudskog života. Među njima se nalazi eksperimentalni program Vlade Republike Hrvatske – SKEN. Mikroskener širokokutne leće počeo se ugrađivati u naše mobilne telefone. Pod izlikom sigurnosti i prevencije zaraze, SKEN je stvorio novi ekosustav praćenja u kojem konstantno snima obrasce ponašanja van i unutar doma. Moć računalne sigurnosti temelji se na njezinoj nevidljivosti. Naš kompjuter, čip, mreža ili pak cloud konstantno gledaju, snimaju i sortiraju podatke. Godinama smo mi htjeli biti oni koji su nevidljivi, boriti se protiv infrastrukture koja našu reprezentaciju vječno zamrzava i veže uz određene koordinate, vrijeme i afekte.(3) Mjeseci provedeni u samoizolaciji uvjerili su nas u odustajanje od nevidljivosti vlastite slike i davanje kontrole SKEN-u koji omogućuje ponovno osvajanje polja vidljivosti. (1) Bruno Maçães: Only Surveillance Can Save Us From Coronavirus, URL: https://foreignpolicy.com/2020/04/10/coronavirus-pandemic-surveillance-privacy-big-data/ (2) Douglas Thomas: Surveillance in the Age of “Trusted Computing”, u: No Internet, No Art, A Lunch Bytes Anthology, Onomatopee 102, 2015.(3) Hito Steyerl: The Spam of the Earth: Withdrawal from Representation, URL: https://www.e-flux.com/journal/32/68260/the-spam-of-the-earth-withdrawal-from-representation/ BIODeni Horvatić rođen je 1991. godine u Čakovcu. Studira povijest
23/08/2020.
Izložbu u cijelosti pogledajte ovdje. Godišnja razmjena studenata koju vode Nicole Hewitt i Ben Cain. Tijekom izuzetno teškog razdoblja koje je uključivalo pandemiju i potrese, zajedno s raznim drugim izazovima, BA studenti sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti i LondonMet-a pronašli su mogućnost komunikacije i razmjene vremena, prostora, ideja … i zajednički rad na daljinu. Više od 10 godina projekt razmjene ALU/MET je podrazumjevao stvarno fizičko putovanje između Londona i Zagreba, te kao kraj uključivao i izložbeni događaj u GMK. Ograničenja putovanja i socijalna distanciranje značili su da smo ove godine morali voditi projekt drugačije. Upute, veze, slike, zvuk, tekst itd. Razmjenjivane su na mreži, a nakon udaljenih rasprava na raznim platformama ljudi su odgovarali na upite jednih drugih i počeli raditi. Veći dio radova bavio se promjenama uvjeta za međuljudski kontakt, te situacijama koje se mijenjaju u svijetu i kod kuće i na ulici (razdoblje razmjene podudaralo se s ubojstvom Georgea Floyda). Dio radova su suradnje, a dio možda i nije, ali sve što je ovdje predstavljeno razvilo se iz zajedničkog prostora udaljenog kontakta i iz pokušaja smislene razmjene preko udaljenosti u vrijeme golemih i intenzivnih promjena.sudjeluju: Sunčica Svilković, Isabel Southey, Luka Tomić, Stuart Lee, Ante Dujmović, Karla Labrador, Mayara Garcia Deo, Marijeta Mikačić, Jilly Topping, Ingeborg Reichel, Eun Howie, Karla Zrinščak, Konrad JabukowskiProjekt ALU/MET 2020 podržao je Grad Zagreb.
02/07/2020.
Zatvaranje Otvorenog studija Vlada Brăteanua4.7.2020. u 19h / 7ica Izjava umjetnika: Za svoj otvoreni studio predlažem nekoliko radova // intervencija // suradnji koje s fokusom na komunikaciju, interakciju i urbanu akupunkturu u javnim prostorima. Proučavanje društvenih i zemljopisnih pitanja neoliberalizma, supermarketi kao mjesto razmjene, potrošnje, rada i okupljanja bili su moje polazište za ovo umjetničko ispitivanje. Spajajući arhitekturu i jezik sa spomenutim idejama, razmišljam o problemima razmjene, vrijednosnim sustavima i javnoj sferi.Promatrajući javni prostori, možemo razlikovati mjesta koja se koriste ili mjesta okupljanja i ne-mjesta, odnosno, napuštena mjesta. Jukstapozicijom supermarketa kao predstavnika živih mjesta, te zapuštenog mjesto prikazano na tapetama predstavljenog kao barkod, propitujem vrijednost ovih zaboravljenih mjesta, te socijalističke arhitekture i način na koji se odnosimo prema sjećanju i baštini.gosti: Ivan Kuharic, Sven SoricbioVlad Brăteanu (1986, Romania) magistrirao je fotografiju i pokretnu sliku te B.A. grafiku sa Nacionalnog sveučilišta umjetnosti u Bukureštu. Na Royal Institute of Art u Stockholmu studirao je Filozofiju u kontekstu suvremene umjetnosti kod Catherine Malabou. Njegova pozadina kao grafičar čini osnovu za teorijska i konceptualna razmatranja kroz koju fotografija funkcionira kao primarni medij, obogaćena zvukom, pronađenim predmetima i videom kroz stalnu razigranu semiotiku slike. Suosnivač je Template, umjetničke inicijative i izložbenog projekta koji je započeo u Bukureštu 2018. godine te je jedan od studenata WHW Akademije 2020 u Zagrebu.Program 'Otvoreni studio' financiran je sredstvima Ministarstva kulture i Grada Zagreba.Rad GMK podržava Zaklada Kultura Nova i Foundation for Arts Initiatives.Generalni sponzor INA d.d.








