26/10/2006.
Estetika migracije, koncepti mobilnosti &organizacija ekonomskog života
Cinema Suitcase je internacionalna skupina filmskih autora koji rade na projektima eksperimentalnih i socijalnih dokumentaraca.
Grupu čine: Mieke Bal, Zen Marie, Thomas Sykora, Gary Ward i Michelle Williams
Dolazeći iz raznih područja vizualnih umjetnosti, autori istražuju samonaraciju protagonista svojih filmova, kroz fokus na intimnosti s karakterom, prije nego na konstrukciji priče oko njihovih života. Ovakav pristup naglašava performativnu kvalitetu stvaranja filma kao kolektivnog procesa. Produkciju kolektiva Cinema Suitcase vodi Mieke Bal, profesorica teorije književnosti Univerziteta u Amsterdamu, članica Nizozemske kraljevske akademije znanosti i umjetnosti, teoretičarka kulture, osnivačica i direktorica Amsterdamske skole za kulturnu analizu, teoriju i interpretaciju (ASCA) Univerziteta u Amsterdamu.
Manje poznata kao video umjetnica, Mieke Bal prije svega figurira kao jedna od najznačajnijih teoretičarki kulture danas, među čijim se mnogobrojnim knjigama izdvajaju: Travelling Concepts in the Humanities: A Rough Guide(University of Toronto Press, 2002.) i Narratology: Introduction to the Theory of Narrative (University of Toronto Press, 1997.). Njen najnoviji pothvat predstavlja A Mieke Bal Reader, nedavno izišao u izdanju University of Chicago Press (svibanj 2006
Putujuća video instalacija/internacionalni kolaborativni medijski projekt
Kustos: Marko Stamenković (O3ONE, Beograd), u suradnji sa povjesničarem umjetnosti Nikicom Klobučarem (Zagreb) i umjetnikom Gordanom Karabogdanom (Zagreb)
Nothing is Missing Cinema Suitcase (Mieke Bal) (montaža: Gary Ward, suradnja: Shahram Entekhabi) višekanalna videoinstalacija, 35’(loop), 2006.
Colony Cinema Suitcase (Michelle Williams, Gary Ward) dokumentarni film, 32’ , 2006.
Access Denied Cinema Suitcase (Mieke Bal, Thomas Sykora, Gary Ward) dokumentarni film, 30’, 2005.
Mille et un jours Cinema Suitcase (Mieke Bal, Zen Marie, Thomas Sykora, Gary Ward, Michelle Williams) dokumentarni film, 43’, 2004.
O projektu: Nakon projekcija filmova Tisuću i jedan dan (Mille et un jours) i Odbijen pristup (Access Denied), održanih tijekom rujna ove godine u Križevcima (Urbana kultura i edukacija), Rijeci (Klub Palach) i Puli (Monteparadiso, Centar udruga K. Rojc), kao i u Barutani u Osijeku (od 16. do 18. listopada), projekt pod nazivom ANTI-EKONOMIJA ŽIVOTA (DIS-ECONOMY OF LIFE) internacionalnog filmskog kolektiva Cinema Suitcase iz Amsterdama (Nizozemska) predstavlja se u Galeriji Miroslav Kraljević u Zagrebu (28.10. - 8.11. 2006.).
- Četverokanalna video instalacija Nothing is Missing, autorski video projekt teoreticarke Mieke Bal, prati narative „nevidljivih“ subjekata koji se nikada ne dovode u pitanje - majki, koje na najemotivniji nacin prozivljavaju gubitak odlaskom migranata iz svojih zajednica (kćeri, sinova, obitelji).
- Colony je priča o multinacionalnoj tvrtki, izgubljenom sistemu produkcije, o kolonizaciji i hijerarhiji te o politickom okruženju individualnog rada u kojem je život pojedinca izmiješan s globalnom korporativnom vizijom. Film otvara jedno od temeljnih pitanja suvremenog svijeta, koje ipak ostaje bez odgovora: je li prevladavanjem kolonijalizma moguce izbjeći i neo-kolonijalizam?
- filmovi Mille et un jours i Access Denied istražuju utjecaje aktualnih represivnih politika migracije na živote individua koje su im podvrgnute. Dok Mille et un jours predstavlja eksperimentalni narativ koji prati četiri generacije tunizijskih imigranata u Francuskoj i balansira kako između klasične
26/10/2006.
Silvio Vujičić: Parfem, 2006Stručni suradnici: dr.sc. Stribor Marković, Ivona Jasprica, Ana Mornar, Ivo Parać, Dean Lukić> parfem, [Franc. PARFUM, od tal. PARFUMARE, lat. per _ kroz, lat. fumus _ dim, u smislu 'probijanje dima']Parfem je mješavina mirisnih eteričnih ulja i aromatskih spojeva i otapala koji se koriste da bi se ljudskom tijelu, predmetima i prostorijama u kojima se boravi podario ugodan miris. Kolicina i tip mjesavine otapala s mirisnim uljima određuje hoce li se parfem klasifcirati kao parfemski ekstrakt, Eau de parfum, Eau de toilette ili Eau de Cologne.> 'Galeriju transformiram u laboratorij u kojem pomoću laboratorijske opreme proizvodim parfeme na bazi ljudskih izlučevina. Posjetitelji mogu u prostoru galerije ostaviti neku od svojih izlučevina te se od nje može napraviti parfem. Jedan primjerak dobiva posjetitelj, a drugi ostaje u mojoj bazi mirisa. Potrebno vrijeme za izradu jednog parfema iznosi 60 minuta. Boteljiranje se obavlja u galeriji. Parfem nosi naziv donatora i izlučevine od koje je napravljen. Proizvod se potom moze koristiti.' (S.V.)> natuknice umjetnika- galerija kao laboratorij - umjetnost postaje funkcionalna, istovremeno pristupačna i nepristupačna jer umjetnost možda smrdi - znoj, sperma, urin, krv, izmet, menstrualna krv, mlijeko kao baze za izradu parfema, pretvaranje izlučevina u nešto drugo neprirodnim putem- parfem kao socijalna i kulturna vrijednost- nevidljivost i čudna senzibilnost, potentna supstanca- važnost protoka (Deleuze)- subjektivnost mirisa (vlastiti miris nam je, bez obzira kakav je, ugodan)> organizatori:KONTEJNER | biro suvremene umjetničke prakse, Zagreb; Multimedijalni institut, ZagrebBlasthaus Gallery, San FranciscoGalerija Galzenica, Pučko otvoreno učiliste Velika Gorica> partneri:Udruzenje za razvoj kulture, Zagreb; g - mk | galerija miroslav kraljevicMolimo ugovorite vrijeme dolaska putem e-maila: silvio.vujicic1@zg.t-com.hr
> više na:www.kontejner.org ilideviceart@kontejner.org
26/10/2006.
Dolazeći iz raznih područja vizualnih umjetnosti, autori istražuju samonaraciju protagonista svojih filmova, kroz fokus na intimnosti s karakterom, prije nego na konstrukciji priče oko njihovih života. Ovakav pristup naglašava performativnu kvalitetu stvaranja filma kao kolektivnog procesa. Produkciju kolektiva Cinema Suitcase vodi Mieke Bal, profesorica teorije književnosti Univerziteta u Amsterdamu, članica Nizozemske kraljevske akademije znanosti i umjetnosti, teoretičarka kulture, osnivačica i direktorica Amsterdamske skole za kulturnu analizu, teoriju i interpretaciju (ASCA) Univerziteta u Amsterdamu. rnManje poznata kao video umjetnica, Mieke Bal prije svega figurira kao jedna od najznačajnijih teoretičarki kulture danas, među čijim se mnogobrojnim knjigama izdvajaju: Travelling Concepts in the Humanities: A Rough Guide(University of Toronto Press, 2002.) i Narratology: Introduction to the Theory of Narrative (University of Toronto Press, 1997.). Njen najnoviji pothvat predstavlja A Mieke Bal Reader, nedavno izišao u izdanju University of Chicago Press (svibanj 2006.).Putujuća video instalacija/internacionalni kolaborativni medijski projektKustos: Marko Stamenković (O3ONE, Beograd), u suradnji sa povjesničarem umjetnosti Nikicom Klobučarem (Zagreb) i umjetnikom Gordanom Karabogdanom (Zagreb)Nothing is Missing Cinema Suitcase(Mieke Bal)(montaža: Gary Ward, suradnja: Shahram Entekhabi)rnvišekanalna videoinstalacija, 35\'(loop), 2006.ColonyCinema Suitcase (Michelle Williams, Gary Ward)dokumentarni film, 32\' , 2006.Access DeniedCinema Suitcase(Mieke Bal, Thomas Sykora, Gary Ward)dokumentarni film, 30\', 2005.rnrnMille et un joursCinema Suitcase(Mieke Bal, Zen Marie, Thomas Sykora, Gary Ward, Michelle Williams)dokumentarni film, 43\', 2004.- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - rnO projektu:Nakon projekcija filmova Tisuću i jedan dan (Mille et un jours) i Odbijen pristup (Access Denied), održanih tijekom rujna ove godine u Križevcima (Urbana kultura i edukacija), Rijeci (Klub Palach) i Puli (Monteparadiso, Centar udruga K. Rojc), kao i u Barutani u Osijeku (od 16. do 18. listopada), projekt pod nazivom ANTI-EKONOMIJA ®IVOTA (DIS-ECONOMY OF LIFE) internacionalnog filmskog kolektiva Cinema Suitcase iz Amsterdama (Nizozemska) predstavlja se u Galeriji Miroslav Kraljevic u Zagrebu (28.10. - 8.11. 2006.)./ Četverokanalna video instalacija Nothing is Missing, autorski video projekt teoreticarke Mieke Bal, prati narative "nevidljivih" subjekata koji se nikada ne dovode u pitanje - majki, koje na najemotivniji nacin prozivljavaju gubitak odlaskom migranata iz svojih zajednica (kćeri, sinova, obitelji). / Colony je priča o multinacionalnoj tvrtki, izgubljenom sistemu produkcije, o kolonizaciji i hijerarhiji te o politickom okruženju individualnog rada u kojem je život pojedinca izmiješan s globalnom korporativnom vizijom. Film otvara jedno od temeljnih pitanja suvremenog svijeta, koje ipak ostaje bez odgovora: je li prevladavanjem kolonijalizma moguce izbjeći i neo-kolonijalizam? / filmovi Mille et un jours i Access Denied istražuju utjecaje aktualnih represivnih politika migracije na živote individua koje su im podvrgnute. Dok Mille et un jours predstavlja eksperimentalni narativ koji prati četiri generacije tunizijskih imigranata u Francuskoj i balansira kako između klasične forme i arapske tradicije, tako i između vesele sadašnjosti i ne tako davne traumatične prošlosti, Access Denied dovodi u pitanje načine na koje ovakava politička klima uvjetuje mogućnost umjetničkog stvralaštva i kulturne prakse, ali i pitanje definiranja nacionalnog i kulturnog identiteta na konkretnom primjeru životne povijesti Palestinca na stipendiranom akademskom usavršavanju u Nizozemskoj.- - - - - -
26/10/2006.
Hunger Artist / performans rnHunger Artist je multimedijalno istraživanje koje svoje tematsko utemeljenje nalazi u djelu Franza Kafke "Umjetnik u gladovanju" ("Ein Hungerkünstler"), priči o izumirućem žanru izvedbenih umjetnosti. Primjenjujući priču na proces rada na ovoj rezidenciji, sudionici projekta su postili 20 dana. Period posta će završiti na večer prezentacije. šestero hrvatskih plesača/koreografa radili su s post theatrom, umjetničkom skupinom koja već treći put radi u Zagrebu. post theater je nastupao na prošlogodisnjem Tjednu suvremenog plesa s performansom Hiroko Tanahashi "skinSITEs" te održao radionicu u Kinu Lika u sklopu TRIATLONA 2005. - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - umjetnička direkcija: Hiroko Tanahashi, Max Schumacher koreografi / koautori / izvođači: / Edvin Liverić / Ivana Rončević / Martina Rožić / Nina Sakić / Gordana Svetopetrić / Ljiljana Zagorac FEEL FREE TO MEET FREE MEAT TO FEED www.eks-scena.hr www.posttheater.com - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - koordinatorica projekta: Sandra Banic glavni organizator projekta: EkS-scena partneri: / Goethe institut u Zagrebu / Francuski institut u Zagrebu / g-mk | galerija miroslav kraljevic / CEKAO "Zagreb" / Kultura promjene SC-a. Projekt podržali: Ministarstvo kulture RH, Ured za obrazovanje, kulturu i šport Grada Zagreba, Ministarstva vanjskih poslova Francuske i Njemacke, Francuski institut u Zagrebu i Goethe institut u Zagrebu.
17/10/2006.
Program Rezonanca predstavlja studente Umjetničke akademije Sveučilišta u Splitu. Kustosica programa je Sandra Sterle, docentica na Odsjeku za nove medije UMAS-a. Program Rezonance realiziran je tijekom 3 tjedna, od 15. lipnja do 8. srpnja., a uključuje izložbe, događanja u javnom prostoru, te završnu diskusiju čiji su gosti Marko Golub, Dan Oki, Dinko Peračić, Ana Peraica, Sandra Sterle i Miranda Veljačić.
Program Rezonance:
15.6.-21.6. - Ivana Resić, Ivana Runjić
22.6.-28.6. - Sunčica Fradelić, Mitar Matić
29.6.-06.7. - Nikša Rušić, Nikša Vukša
7.7., 19.00 - Diskusija (Dan Oki, Dinko Peračić, Ana Peraica, Sandra Sterle i Miranda Veljačić)
7.7., 21:00 - Marnel Tomić (VJ performans)
8.7. - Marko Marković, Sektart (akcija u javnom prostoru)
- - - - - - - - - - - - - - - - - -
'Mjesta rada i boravka neminovno oblikuju ne samo naš vlastiti rad i stav, već i percepciju onih koji na taj rad gledaju. Grad Split je u tom smislu ekstremno definirano mjesto u našim domaćim okvirima. To je grad koji ni najmanje ne pati od nedostatka identiteta. Naprotiv, ponekad se čini predefiniranim. Sve je tu prepoznatljivo ili karakteristično -splitski. Život i rad u Splitu iznenađuju i mijenjaju ljude iz drugih sredina. Začuđuju potpuna odsutnost ‘ispoliranosti’ svakodnevnog života, ponekad nevjerojatna toplina i jednostavnost ali i zarobljenost u zadane forme i okvire. Posljednjih nekoliko godina intenzivno predajem na Umjetničkoj Akademiji Sveučilišta u Splitu. Prateći studente i njihov rad oduševljavam se energijom i pronicljivošću mladih ljudi. Ohrabrujem ih pri kreiranju radova koji se kritički odnose prema gradu, vlastitom identitetu, autoritetu i dominantnim suvremenim izrazima u likovnoj umjetnosti. Radovi u programu Rezonanca u Galeriji Miroslav Kraljević i izvan nje predstavljaju presjek realizacija nekih meni najzanimljivijih studentskih ideja u posljednje dvije godine.’
Sandra Sterle
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
Ivana Runjić: Show me your hard disc and I will tell you who you are, video
Ivana Resić: Moje želje moji snovi, instalacija načinjena od 13 jastuka, koji „lebde“ u prostoru. Ž
Mitar Matić: Slobodna Dalmacija/New York Times, 20 slika 50x63 cm, ulje i sitotisak na drvu.
Sunčica Fradelić: Kućni Teatar Prikazuje, video instalacija, 2006., 8:00 min
Nikša Rušić, Nikša Vukša, Marko Marković: Sektart, akcija u javnom prostoru (park Zrinjevac)
Marnel Tomić aka VJ Plazmatik: VJ Performans
17/10/2006.
Interaktivna pokretna animacija Gifoskop je eksperiment koji oprimjeruje odnose između onoga što percipiramo kao temeljne elemente plesa: lokomocija, kompozicija i njegova vizualnost, ali je i analitičko sredstvo za komunikaciju plesnih procedura između plesača i neplesača. Gifoskop omogućuje neplesačkom tijelu da pokrene svoje kreativne i izvođačke mehanizme u plesu.
Gifoskop je interaktivna animacijsko-motorička instalacija koja reanimira pokret/ples i vraća ga njegovom prostorno-vremenskom/izvedbenom mediju. Gif kao trag/isječak pokreta označava zaustavljenu tjelesno-prostornu poziciju koja na neki način predstavlja preteču pokreta, a njegovom animacijom stvaramo iluziju pokreta/plesa. Gif također komunicira informacije koje plesač koristi prilikom stvaranja i izvođenja pokreta/plesa, a posjetitelj ih usvaja i izvodi u činu reanimacije pokreta. Koncept i
izvedba: Maja Marjančić, Nikolina Pristaš, Nenad Romić
17/10/2006.
Projekt WORK IN PROGRESS potaknut je mojom osobnom situacijom ali i sveprisutnim problemom umjetnika koji se bave suvremenim (nematerijalnim) umjetničkim praksama i koji su prisiljeni ostvarivati svoje radove najčešće unutar svog slobodnog vremena, tj. vremena koje im preostaje nakon što su se pobrinuli za elementarnu materijalnu sigurnost.
Za projekte istraživačke prirode osobito je teško sakupiti i sredstva dovoljna za samu produkciju, a kamoli za privremeno rješavanje egzistencijalnih problema autora za vrijeme rada na projektu. Za razliku od dramskih, izvođačkih ili glazbenih umjetnika, uobičajena je praksa da vizualni umjetnici ne dobivaju nikakvu naknadu za svoj rad i njegovu prezentaciju. Sredstva iz proračuna redovito su premala, a zbog redovitog kašnjenja novčanih sredstava od strane uobičajenih donatora, usporava se početak i završetak umjetničke produkcije, uz dodatni problem da se sredstva iz proračuna moraju opravdati do kraja te iste godine. Pri tome, tržište koje bi trebalo otkupljivati radove još uvijek je nedovoljno razvijeno. Iz navedenih razloga, nerijetko i afirmirani umjetnici s vremenom, frustrirani, odustaju od bavljenja umjetnošću. Moje istraživanje bavi se upravo tom dihotomijom: u kolikoj su mjeri posao (kojim se osigurava svakodnevna egzistencija) i rad (umjetnička praksa) odvojeni u djelovanju hrvatskih umjetnika, u kojoj je mjeri je to posljedica postojećeg umjetnički lanac i dinamike (nepostojećeg) tržišta, postoji li razdvajanje posla i rada - ili su selekcija, prezentacija, distribucija umjetničkog rada postali tek još jedan posao. Kako bih lakše razlučila nijanse u pitanjima koja su me zanimala razgovarala sam s umjetnicima, kustosima, kritičarima, galeristima, te predstavnicima nezavisne kulturne scene. Work In Progress uistinu je rad u tijeku, za mene prije svega predstavlja otvaranje dugoročnog istraživanja i bavljenja širom problematikom funkcioniranja umjetničkog sustava. Informacije dobivene iz različitih perspektiva mojih sugovornika upućuju na praktične probleme koji se reflektiraju na cijeli umjetnički proces te, konačno, na samu kvalitetu umjetničke produkcije.
Tribina koju organiziramo u okviru projekta, bavi se pitanjima odgovornosti umjetničkih i obrazovnih institucija, galerija, te nezavisnih organizacija i kustosa u plasmanu i promociji umjetnika, te se razvija imajući na umu da je za sve aktere trenutno postojećeg kulturnog lanca, unutar vizualnih, suvremenih i novih istraživačkih umjetničkih praksi potrebno usmjeravanje na međunarodni prostor. Tribina bi se također trebala dotaknuti problema odsutnosti institucionalnih akcija i artikuliranih marketinških incijativa koje bi bile organizirane oko umjetničkih produkcija -a koje bi bile prepoznate i podržane na državnoj razini.
Kamera: Tanja Golić Montaža: Marko Boško Kustosica: Antonia Majača
Produkcija: Galerija Miroslav Kraljević
Hvala: Nicole Hewitt, Mladen Stilinović, Emina Višnić, Ranko Murtić, Mladen Mikulin Darko Glavan, David Maljković, Branko Franceschi, Snježana Pintarić, Janka Vukmir, Andreja Kulunčić, Nataša Ilić, Iva Rada Janković, Ivana Mance, Evelina Turković, Dea Vidović, Goran Trbuljak, Mejra Mujčić, Ana Peraica
Pitanja postavljena sugovornicima/cama: - što vas je navelo na posao kojim se bavite? - mislite li da ste pri izboru zanimanja imali slobodne ruke ili je to bila slučajnost? - razlikujete li unutar svog zanimanja rad i posao? - opišite nam aktivnosti rada i aktivnosti posla - opišite put od ideje do produkcije - gdje završava vaša produkcija (rad)? - postoji li konstanta u
17/10/2006.
IZLOŽBA DOBITNIKA NAGRADE RADOSLAV PUTAR 2005
Rođen 15. lipnja 1970. u Andrijaševcima. Diplomirao 1999. na odsjeku slikarstva Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Živi i radi u Zagrebu.
Izložba ‘Postaja Badel’ slijedi nakon studijskog boravka Antuna Bozicevica u New Yorku, gdje je umjetnik boravio kao dobitnik Nagrade Radoslav Putar za 2005.godinu.
G-MK, cija je programacija dijelom usmjerena k produkciji i prezentaciji mladih umjetnika te njihovoj integraciji u međunarodni umjetnicki kontekst, ima ulogu organizatora i producenta završne samostalne izlozbe pobjednika koja predstavlja i sastavni dio nagrade.
Ujedno, ova izložba svake godine oznacava zavrsetak jednog te upućuje na zacčetak novog ciklusa Nagrade Radoslav Putar kojom su do sada nagrađene/i: Tanji Dabo (2002.), Niki Radic (2003.) i Igor Eskinja (2004.) i Antun Bozicevic (2005.).
Rad se sastoji od zvucnih zapisa podzemne zeljeznice u New Yorku koji su ,’miksani’ s realnim zvukom raskrizja Subiceva/Marticeva ulica, racunalno procesirani te emitirani na ulicu te prostor unutar i ispred galerije. Zvucnu sliku prati multiplicirani isjecak filma ‘Ratnici podzemlja’ Waltera Hilla, tvoreci audio- video instalaciju/ ambijent koji funkcionira kao simulacija postaje podzemne zeljeznice. Umjetnik radom ‘Postaja Badel’ kriticki aludira na ‘mit’ o gradnji metroa u Zagrebu, koji, kako kaze, nerijetko sluzi kao najbolji argument za neulaganje u druge, prvenstveno kulturne sadrzaje, dok upotrebom materijala iz kultnog filma simbolicnog naslova upucuje na cesto gerilsku poziciju umjetnika i aktivista u kulturi.
Naslov izlozbe odnosi se i na ‘Operaciju:grad’ desetodnevnu kulturnu manifestaciju nezavisnih kulturnih udruga koja je privremeno svojim sadrzajima naselila napustene i neiskoristene prostore bivse tvornice Badel, u neposrednoj blizini G-MK.
Interview
Rad nosi naziv „Postaja Badel“. Možeš li objasniti pozadinu ideje za instalaciju / izložbu?
Ideju sam dobio prošle godine, prije putovanja u Ameriku, čitajući članak u poslovnom dodatku dnevnih novina koji je komentirao „Operaciju:grad“ - desetodnevni festival nezavisnih udruga i „alternativne“ umjetnosti koji se odvijao u napuštenim objektima tvornice Badel, nasuprot Galerije MK. U članku su iznijeli stav gradskog poglavarstva da u interesu grada nije prepuštanje objekta udrugama (su)gradjana nego bi od veće koristi bilo prodati ga za nekih 27 milijuna eura i taj iznos iskoristiti kao početni kapital za gradnju podzemne željeznice. Za razliku od odgovora koji su dobili slični zahtjevi za prenamjenu napuštenih objekata u gradskom vlasništvu (Paromlin, Klaonica, ...) ovaj smatram originalnim i zato radim simulaciju „Postaje Badel“.
Kako je osmišljen tehnički aspekt u realizaciji audio-video instalacije?
Na otvorenju će to biti live act u kojem koristim živi zvuk, dobiven pomoću mikrofona, dokumente s hard diska te njihovu „smjesu“koju stvaram pomoću komercijalnog programa. Uz pomoć koncertnog 6-kanalnog razglasa stvara se nova zvučna realnost na ulici i u galeriji. Ostale ću dane dokument nastao prvoga dana reproducirati u galeriji pomoću surround sistema. Rad se sastoji od 4 zvučna zapisa koje sam snimio vozeći se subwayom u New Yorku u trajanju 26:35:13 svaki. Te zapise miksam s realnim zvukom križanja Šubićeve/Martićeve ulice i procesiram pomoću kompjutora. Na taj način proizvodim šesti zvuk i sve ih istovremeno emitiram na ulicu, koja je ujedno i prostor ispred ulaza u galeriju. Prostor galerije ispunit ću video








