05/12/2006.
Post Art48 pages, colorPublisher: g-mk| galerija miroslav kraljevic, 2006Text: Jasna JakšićDesign: RutaEditor: Ivana BagoEdition: 500
rn
- - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - - -
rn
In Your Mailbox, Especially For You! Jasna Jakšić It has been over twenty months since ®eljko Badurina began amusing his address book audience by regularly sending them original art postcards. Formally, we are dealing with mail or post art, art procedure in which letters, cards or postcards are distributed by post to a greater number of addresses. The Futurists (1) are considered to be its initiators (although Wikipedia mentions also Cleopatra in this context), while the true revolution of mail art happened in the Fluxus ruffled-like sixties and seventies of the preceding century. The musealization of the phenomenon has already taken place, its commercial potentials have been tested, and in today\'s era of mass electronic correspondence and communication, the tangible form of mail art retains a nostalgic aura. Nonetheless, unpretentiousness and directness, relatively cheap production, as well as the humoristic potentials of the media, still keep this type of artistic procedure a rewarding field of artistic experiment. Badurina uses a less common
05/12/2006.
Galerija Miroslav Kraljević & Galerija Nova, in collaboration with Display, Prague present: 'I invited couple of friends to have a look'.. Jesper Alvaer | Vasil Artamonov | Zbynìk Baladrán | Milena Dopitová | Pavel Humhal | Barbora Klímová | Alexey Klyuykov | Jiøí Kovanda | Dominik Lang | Marek Meduna | Václav Magid | Michal Pìchouček | Jiøí Skála | Slávka Sobotovičová | Tomáš Svoboda | Kateøina šedá | Jan šerých | Marek Ther | Tomáš Vanìk
Curated by: Vjera Borozan & David KulhanekThe exhibition focuses on two aspects: a conceptual approach to art and the incorporation of the experience of the real into art, i.e. two layers of the same thing: real fiction and conceptual fiction. The practices of the Czeck artists represented at the exhibition evolves from explorations in social space, detections of non-linearity, reconstructions and re-evaluation of memory, establishing new relations and exploring the 'lower degrees of the ordinary'. The featured works are a direct reaction to a social context – artists comment on the experiences resulting from the everyday in a an unspectacular way without direct involvement – revealing and creating voids and gaps in public space – in a radical and delicate way at the same
09/11/2006.
predgovor Spomenka Nikitović
Poznavajući slikarstvo Ljubomira Perčinlića i to ponajprije onaj njegov segment star jedno desetljeće, kojeg je značaj osjetljivost i bestjelesnost linije, poluprozirnost i eteričnost boje, te krhkost mreža i rastera u kojima se humani titraj autorove ruke odražava kao potres u strukturi nalik prikazu moždane bure na encefalogramu, Perčinlićeva se skulptura promatrana kroz takvu mrežu sjećanja iskazuje tim više robusnom, grubom, pa i divljom. Ali da prva distinkcija nije i ona konačna, pa niti prvorazredna uvjerava nas pri tom povezujuća autorova osobina izričitog štovanja tvari. Koliko u svom slikarstvu drži do delicioznog pojavljivanja i nestajanja linije, odmjerenih i reduciranih kromatskih odnosa, toliko u svojim poglavito željeznim skulpturama štuje superiornu datost težine kojom one pritišću podlogu. K tome se takva stabilna mogućnost potencira gradbenom konstantom uvijek prisutnog položenog, svojevrsnog prizemljenog kvadra iz kojeg izniču nepravilni, čvrsti izdanci. U temelju teška, stabilna Perčinlićeva skulptura posjeduje odlučnost zaposjedanja prostora i trajanja u njemu, pri čemu je njezina baza zbijena masa komprimirana oblika kvadra sažete energije, iz koje s arhitekturalnom tendencijom bitka koji ima težnju da se uspravi izniču prema okomici izdanci jasne ekspresivne snage. Poticajnije odgonetanja jesu li posrijedi atributi muškolike tjelesnosti jest autorovo simultano bavljenje mutnom rubnom zonom između nepravilno
09/11/2006.
THALAMOS (1)
Ljudi formuliraju svoj stav prema smrti na različite načine, ali maske i smrt uvijek su uvezi.
(2) Dvojnici su u ove projekte uključeni odlijevanjem autoričina tijela, što je čin karakterističan za izradu posmrtne maske. Još su Etrušćani i kasnije Rimljani za ovu tehniku upotrebljavali vosak. Posmrtna maska služi za očuvanje pokojnikovog identiteta, ali i za zapečaćivanje njegovog odvajanja od živih
(3) U projektima Remain i Thalamos dolazimo do drugog motrišta -odljevak je od živog tijela, a dvojnici su ostavljeni na(ne)milost procesu prirodnog raspadanja (vosak se topi, tijesto puca, mrvi se, truni). Tako dolazimo do slijedeće situacije: posmrtne maske ...............dvojnici odljevene po mrtvom tijelu....... odljevani po živom tijelu fizičko tijelo propada........fizičko tijelo ostaje odljevano tijelo ostaje......... odljevano tijelo propada. Očito, proces je obrnut od postupka izrade posmrtne maske pa bismo umjesto na smrt mogli misliti na proces oživljavanja ili (budući da u radovima postoji određeno sučeljavanje sa smrću), na prolaženje kroz proces smrti radi regeneracije; otuda slijedi ideja inicijacije. U ovom ciklusu od tri projekta pitanje smrti je očito.
Položaj tijela u ovom ciklusu podsjeća na trenutke smrtne agonije (karakteristične za elementarne nepogode kao što su potresi, požari, erupcije vulkana ili zrakoplovne nesreće), ali istovremeno podsjeća i na fetus
09/11/2006.
Mnogo zanimljivije od traženja zajedničkog nazivnika u radu trojice studenata-diplomanata koji su (već, možda) artikulirali svoj izraz u prepoznatljivost, pronalaženje je različitosti, budući da napipavanje vlastita puta u širokom prostranstvu ravnopravnih ikonografskih, žanrovskih, formalnih diskursa nije jednostavan posao. Pa ipak, nameće se privid neke zajedničke nepodnošljive lakoće ili prozračnog optimizma kojemu uzrok možda leži u mladosti, ili vjerojatnije, u nastavljanju na generaciju koja je odustala od uzvišenih načela i traganja za konačnim istinama. Skloniji su poigravanju klišeima, jednostavnim rješenjima kojima ne nedostaje humora i ludizma u radoznalom, istraživačkom pristupu mediju. Alem Korkut svijet nebeskih tijela, prirodnih pojava i elemenata predočava uglačanim arpovskim oblicima koje, i usprkos fluidnim sadržajima (Magla, Vatra) uvijek strukturira u stabilne cjeline. U oblikovanju i odnosu prema boji više od mimetičkog i metonimijskog htijenja očituje se sklonost jednostavnim arhetipskim predodžbama, poetskom prvogovoru. Srebrni i bijeli mjesec ima dvadeset i osam bodlji, a žuto-zlatno sunce četiri zrake. Odabir simboličnih dodataka odvija se prije na ludičkoj ravni, nego što poziva na otkrivanje kozmičkih tajni. Boja, iako stvara poetsku iluziju, nije beskompromisni dodatak, budući da je struktura drveta, pod lazurnim namazom još uvijek čitljiva, čime Korkut ponovno vraća na čvrsto tlo: razotkriva i upućuje na vlastiti postupak (od čega ikako).
09/11/2006.
Filozofija je cijelo stoljeće na samrtnoj postelji, a mrijet joj se neće jer nije ispunila svoju zadaću. Tako se njezin oproštaj sa životom mučno oteže. Tamo gdje nije skončala u pukom pisarničkom djelovodniku misli, vuče se na umoru u blještavoj agoniji, u kojoj joj na um pada sve ono što je za života zaboravila kazati. Suočena s krajem, želi olakšati dušu i odati zadnju tajnu. Priznaje: velike teme, to su bile izlike i poluistine. Ti, navodno lijepi izleti u visine - bog, univerzum, teorija, praksa,subjekt, objekt, tijelo, duh, smisao, ništa - sveto je ništa. To su imenice za mlade ljude, autsajdere, klerike,sociologe.
Riječi, riječi - imenice. samo zatrepere i tisućljeća otpadaju iz njihova lijeta. (Gottfried Benn, Epilog und lyrisches Ich)
Ove riječi Petera Sloterdijka iz knjige 'Kritika ciničkoga uma' bile su poticajem za rad koji je pred nama: deset pojmova olovkom ispisanih na zidovima galerije i mnoštvo plavih loptica na podu. Pojmovi -imenice: bog, univerzum, teorija, praksa, subjekt, objekt, tijelo, duh, smisao, ništa - 'velike' riječi,stoljećima temeljne teme filozofije napisane su rimskom kapitalom, pismom kamenih spomenika, simbolom trajnosti i vječitosti. Diskretni sivi grafit olovke lako se briše s bijelih zidova galerije i u prividnu je neskladu s odabranim pismom. Na






